Lexus doista najavljuje neka nova vremena
Skeptici bi rekli nešto u stilu „eh koliko smo to puta čuli“, no s obzirom na najave, dosljednost originalnom konceptu i osnovnoj orijentaciji koja spaja luksuz i performanse, čini se kako bi skepticima bilo bolje da zašute.
…i ne – nemamo amneziju. Znamo da smo se ovog automobila kroz jedan od tekstualnih osvrta već dotakli, no ovaj je Lexus jednostavno vrijedan podsjećanja.
Lexus – tvrtka koja proizvodi najbolje automobile za računovođe na svijetu i jedna od onih koje su u stanju istovremeno oduševiti i uspavati čak i najzagriženije ljubitelje svijeta automobila.
Lexus kao sastavni dio Toyote već desetljećima pokušava pronaći svoje mjesto pod suncem i na tržištu svoje modele pokazati kao savršenu alternativu uvelike razvikanijoj konkurenciji iz Europe, no ako ćemo biti realni, to dosad baš i nije bila pretjerano dobra ideja.
Razlog? Jednostavno u tome što Lexus može oduševiti na trenutak, no usprkos oduševljenju i fascinaciji ubrzo postaje ili jeftin ili dosadan.
E sad…kako se vremena mijenjaju, te na tržištu automobila danas pušu neki novi vjetrovi, tako je i za Lexus krenula jedna sasvim nova era u sklopu koje ova tvrtka uz tehnološku superiornost sve više plijeni i poglede. Doduše, osobno moram priznati da mi se današnji modeli ovog proizvođača baš i ne sviđaju pretjerano, te sam mišljenja da se kroz izričaj i finalni produkt japanski dizajneri jednostavno previše trude, no inzistirati na tom subjektivnom pristupu ne bi bilo baš pretjerano fer i korektno, pa eto…idemo dalje.
Tijekom posljednjih godina je Lexus na tržište izbacio nekolicinu barem naizgled zanimljivih modela, od kojih vrijedi posebno istaknuti IS-F. Dotični je kao automobil imao zadatak ponuditi alternativu tadašnjoj (E90) generaciji BMW-a M3 i apsolutnom divljaku u klasi ludih, napetih i nabrijanih limuzina, odnosno Mercedesu C63 AMG. Na prvi pogled je misija čak i uspjela, no već na drugi pogled je pomalo i sigurno cijela priča padala u vodu, jer IS-F nije imao dovoljno snage, patio je od pretilosti, te je kroz nekolicinu detalja (poput „umjetnog“ karbona unutar interijera i isto toliko „umjetnog“ ispušnog sustava koji nikako ne mogu izbrisati iz sjećanja) ispao jednostavno nedovoljno dobrim unutar konkurencije.
…no onda je na tržište stigao apsolutno bolesni LF-A i pokupio lovorike gdje god se pojavio, te time svijetu pokazao da Lexus više nije tvrtka čije automobile obožavaju računovođe i oni kojima je siva jedina prava boja. Dapače, time je Lexus pokazao svu moć tehnologije i upornost kakvom se malo koji proizvođač automobila danas može pohvaliti.
Izuzev cijene koja je bila i više nego paprena, Lexus LF-A je u današnje vrijeme ispao modernim klasikom – i to bez puno truda. To naravno nije nimalo čudno s obzirom na recepturu po kojoj je dotični model koncipiran i sastavljen.
Da, možda nije najjači i najbrži sportski automobil na planeti, te za velik broj ljudi nikako ne opravdava cijenu s kojom je dolazio na tržište, ali Lexus je iz tog automobila izvukao ono najbolje i tu je krenula jedna sasvim drugačija priča za ovaj Toyotin luksuzni izdanak.
Posljednji automobil koji kao gotov model prati tu najnoviju nišu naziva se LC500 i u sklopu te kombinacije brojki i slova dolazi u obliku luksuznog Coupéa s kojim Lexus po tko zna koji puta indirektno napada BMW i Mercedes-Benz. No ako ćemo realno, ovaj bi automobil u toj sferi tržišta doista mogao imati jako dobre šanse, jer u smislu (nazivnih) performansi parira njemačkom dvojcu, dok ih u smislu luksuza i tehnološkog razvoja čak i nadilazi.
Sama šasija je jedna od najnaprednijih na svijetu, te se istovremeno može pohvaliti čvrstoćom, lakoćom i odličnim (iako ne idealnim) balansom. Pogonski sklop je također doživio omanju revoluciju, dok je 10-brzinski mjenjač usprkos asocijacijama na prosječni Mountain bike u tehnološkom smislu nešto uvelike iznad prosjeka na koji smo navikli.
No to je samo mali dio priče oko ovog automobila…
Onaj (naj)važniji dio vezan uz Lexus LC500 vezan je uz dragulj koji se nalazi pod haubom, tj. 5-litarski V8-motor koji bez ikakvih dišnih pomagala razvija ukupno 467 konja.
Doduše, neki će reći kako taj motor nije ništa novo, jer se već pojavio u sklopu modela RC F i GS F, no taj dio priče možemo provući kroz filmski žargon, te reći kako su modeli RC F i GS F bili pretpremijere, dok je LC500 premijera potencijalnog mega-hita.
Izuzev sirove snage iz grgljajućeg i režećeg V8-motora, Lexus LC500 je u stanju stražnje kotače zaposliti i s nekih 530 Nm maksimalnog okretnog momenta, što u usporedbi s 550 i 650 Nm (koje razvijaju BMW M4 i Mercedes C63 AMG) ne izgleda puno. Pa ipak vrijedi napomenuti kako se radi o okretnom momentu koji već na papiru garantira ubrzanje do stotinu kilometara na sat za „ispod 4,5 sekundi“ (kako tvrde iz Lexusa), te maksimalnu brzinu koja će s konkurentima ispasti „tu negdje“, a to je pak sasvim dovoljno na kojem god jeziku bilo ispričano.
Glavni lik cijele priče oko ovog automobila, tj. gdin. Akio Toyoda na otkrivanju ovog modela po otvaranju ovogodišnjeg salona automobila u Detroitu izjavio je kako „Lexus neki klasificiraju kroz riječi „bljedunjav“ i „dosadan“, te da bi tvrtka kao brend trebala poraditi na prepoznatljivosti, no kako su reakcije na konceptni automobil već same po sebi bile iznimno pozitivne, mislimo da smo u toj definiciji uspjeli“.
Nadalje, Toyoda-san kaže kako „ideja nije bila napraviti automobil koji u mnogočemu odudara od koncepta, već sasvim suprotno – proizvesti automobil koji ne samo da prati onaj konceptni koliko god je to moguće, već na prvi pogled istovremeno ispada prepoznatljivim i fascinira sve koji se oko njega nalaze“. Dodaje i kako „ovaj automobil nije samo važan produkt za tvrtku, već je kao automobil za mene po mnogočemu poseban projekt, te mi je drago da je do realizacije konačno došlo“.
Dakle lijepih riječi ne nedostaje ni pod razno – ni sa strane tvoraca, ni s one koja podrazumijeva vječne kritičare iz svijeta auto-novinarstva, a to je definitivno korak u pravom smjeru za Lexus.
Što se mene tiče, iako moram priznati da mi se LC500 već na prvi pogled dopao, svejedno mislim da ću ipak zauzdati oduševljenje, jer do planiranog početka proizvodnje ovog automobila treba proći još nekih godinu dana, a unutar tog vremena još štošta može poći u krivom smjeru.
I da…prednji kraj još uvijek izgleda poput kombinacije reklame za Nike i novi nastavak Predatora, no ako već ništa drugo, na ovom me automobilu to ni najmanje ne smeta – pogotovo na ovoj reklami (koja je onako usput rečeno snimljena bez uplitanja zelenih pozadina i kompjuterske grafike).
