Halo Honda! Je l’ vi to nas zaje…
Znam… Užasan naslov.
No s obzirom na automobil o kojem je ovdje riječ i marketinškim sloganima koji ovaj Hondin model prate, Honda u ovom slučaju drugačiji nije ni zaslužila.
Znate li što znači kada neki anglofil za nešto kaže “amazing”.
Ne znate?
Nema problema – zato postoji “Googletov prijevodnik” (kako bi to rekli domaći jezičari skloni crnim košuljama).
Ali da vam skratimo vrijeme tipkanja te rečenice, recimo samo da je riječ o nečem zapanjujućem i nevjerojatnom.
Stoga biste najvjerojatnije (zajedno s nama) očekivali da automobil koji od ovog pojma vuče korijen u nazivu stvarno bude nešto posebno.
I upravo biste se (i opet zajedno s nama) prevarili “na najjače”.
Naime, Honda već neko vrijeme jača svoju poziciju na tržištu u Indiji. Stoga se za to ogromno i od nedavno prema automobilima poprilično sklono tržište Honda zajedno sa svitom ostalih proizvođača automobila svako toliko potrudi predstaviti neki novi model.
Većinom je riječ o jeftinijim i jednostavnijim automobilima, jer usprkos brojnosti ljudstva u Indiji kupovna moć baš i nije toliko velika.
Naravno da se za neke Indijce s dubljim džepovima u ponudi pronađe i skupljih, luksuznijih i u mnogočemu superiornijih modela. Ali to nije predmet ovog teksta, niti nas je za bogatune u Indiji na bilo koji način briga.
Poanta ovog teksta je u tome što usprkos nazivu modela koji znači izvedenicu nečeg zapanjujućeg ovdje ni približno nije riječ o jednom takvom automobilu “superiornijeg” kova.
I ne samo to, već ova Honda nije ni lijepa. Nije niti brza, a ni na bilo koji način interesantna bilo kome čije oči funkcioniraju kako treba.
I tu nastaje problem s onim “amazing” dijelom priče…
Ova se Honda pred vašim očima iz nekog (nama nepoznatog razloga) naziva “Amaze”. I ta je izvedenica pojma “amazing” samoj definiciji tog pojma bliska poput naših političara s pojmom “sposobnost”.
Dakle, nikako.
Uostalom, samo pogledajte ovu varijaciju na temu nekog krnjeg, smanjenog i jadnog Accorda i sve će vam istog momenta biti jasno.
Problem naravno nije samo u ovoj novoj nadi Honde za uspjeh na indijskom tržištu, već i u bazi od koje ovaj automobil vuče svoj dizajn.
No zbog svojeg sam razmišljanja o jednoj generaciji Accorda već skupa s ostatkom redakcije prije nekoliko godina dobio hrpetinu pljuski, pa ne bih ponovno ulazio u detalje.
Recimo samo da je dizajnerska baza gore spomenutog Accorda gadna poput prostrjelne rane na području abdomena, dok se ova umanjena varijacija na temu uz gadost može pohvaliti i jadom.
Ali i poprilično visokom dozom bezličnosti.
Naravno da mi je poznato kako ova Honda nema veze s Hrvatskom. Znam da u Europi ovaj automobil neće tražiti svoje mjesto pod suncem.
Znam i da je riječ o relativno jeftinom automobilu koji za osnovnu namjenu ima biti dostupan širim masama ljudi, te istovremeno ponuditi određenu dozu kvalitete i tehnologije.
Stoga problem nije u onome što bi ovaj automobil trebao predstavljati, već u trudu djelatnika iz odjela marketinga koji se uporno trude kupcima na oči staviti ružičaste naočale.
Izuzev apsolutno promašenog naziva za ovaj model, tek letimičnim pregledom navoda i slogana na Hondinim indijskim stranicama nije problem naletjeti na pojmove poput “uglađen”, “dotjeran”, “interaktivan”, “inteligentan”“ i “nadahnjujuć”.
Dapače, online-brošura završava s dijelom koji u naslovu navodi “nevjerojatne opcije koje će transformirati vaš svijet”. A na samom kraju sve skupa završava s fotografijama na koje najvjerojatnije neće pozitivno reagirati niti apsolutni ovisnici o V-TEC ideologiji iz Japana.
Mislim, raspisati se velikim slovima o “transformaciji nečijeg svijeta” i “nevjerojatnom automobilu”, a onda postaviti fotografije na kojima su istaknuti detalji poput odleđivača stražnjeg stakla, pretinca za rukavice i vjetrobranskog stakla otpornog na toplinu (što je nerazumljivo koliko i smiješno), jednostavno predstavlja dno dna današnjih trendova predstavljanja automobila u sklopu brošura.
I da… Opet ponavljam…
Svjestan sam da ova “nevjerojatna” Honda nema veze s našim tržištem i da se nitko u ovom dijelu svijeta neće naći za tim “inteligentnim” i “nadahnjujućim” volanom.
No u tome niti nije poanta.
Ono u čemu jest, svodi se na još jedan primjer poliranja fekalija (da ostanem pristojan) i mazanja ružičaste boje preko očiju onih za čije se novce proizvođači automobila itekako grebu. I to je zapravo tužno koliko i realno u sklopu današnjeg svijeta automobila.
Nazvati ovaj automobil “običnim” bilo bi sasvim dovoljno. Ali se umjesto toga odjel marketinga poslužio senzacionalističkim navodima i epitetima koji ne samo da nemaju nikakvog mjerljivog smisla, već sami po sebi vrijeđaju inteligenciju. I to ne samo kupcima koji imaju koliko-toliko dobar vid, već svima onima koji su za Hondu i neke od slavnih modela te marke barem jednom čuli.
Pa iako ne mogu znati kakav je um prosječnog kupca novog automobila u Indiji, svejedno mogu reći da su ovakvi pokušaji izvrtanja istine kroz “fensi” riječi i slogane jednostavno odvratni.
A to pak ovaj automobil savršeno pokazuje na jednom “nevjerojatnom” primjeru.
Ne mislite li i vi cijenjeni čitatelji tako?
