Nova Honda Accord kao knedla u grlu
Za neke je vozače i kupce današnjih automobila jedina dobra vijest svedena na to što za vrijeme vožnje sjede unutar automobila, pa ga ne moraju gledati.
Blago nama ostalima…
Honda – ta divna i predivna japanska marka koja već mali milijun godina na tržište donosi dah sportskog karaktera i s…hm…ovo je definitivno počelo krivo. Barem za Hondine modele koji su nakon 2010. godine doživjeli svjetlo dana. Stoga u ovom momentu prestajem s uvodom i teleportiram se u 2017. godinu, tj. vrijeme kada je Honda na tržište predstavila novi Accord.
Ajme majko…
Za početak vrijedi reći kako je riječ o američkoj iteraciji najnovije generacije Accorda, ali ni ona za tržište „starog kontinenta“ zasigurno neće biti ništa puno drugačija – naravno, ako se ikad pojavi u prodaji. Zatim vrijedi reći kako ovaj automobil nitko od nas nije niti vidio uživo, a kamoli vozio. Dapače, radi se o automobilu koji uskoro tek kreće u pohod na američko tržište, te ga na našim prostorima još neko vrijeme nitko neće doživjeti u pravom svjetlu kakvo samo stvarnost pruža.
No možda je tako i bolje, jer predstavljeni Accord najnovije generacije doista nije oku ugodan – i to najblaže rečeno, ako se mene pita.
Mislim, gledajući kratak prezentacijski video-uradak (koji se nalazi u sklopu teksta) i pregledavajući službene fotografije, praktički je nemoguće pronaći kut koji na novom Accordu izgleda…hm…pozitivno u bilo kojem smislu.
Najiskrenije govoreći, nakon pogleda na službene fotografije ispada kako je Honda odlučila skupiti kompilaciju svih pritužbi i gadljivih navoda u sklopu komentara vezanih uz model CrossTour, te ih posložiti u obliku zajedničke niše i time stvoriti novi smjer dizajna s kojim se Accord obratio tržištu.
Novi Accord dizajnom već s prednje strane pokazuje lice kakvo može voljeti samo majka i tu i tamo tek pokoji zagriženi sektaš koji ne vidi dalje od Hondinog logotipa. Ostatku populacije će novi Accord dizajnom predstavljati pandan operaciji kuka ili pak slučajno padanje s osamnaestog kata nekog hotela u kojem je smještaj bio toliko grozan da i sigurna smrt predstavlja bolju opciju od plaćanja računa. Sve drugo ostavljam vama cijenjenim čitateljima na maštu i na volju, a oni kojima se ovaj automobil stvarno dopada, neka nam se slobodno jave putem Facebooka, jer nas uistinu interesiraju razlozi tih afiniteta prema dizajnu nečeg ovoliko ružnog.
Prednji kraj izgleda kao da je inspiraciju za stvaranje ekipa dizajnera povukla s lica nekog boksača koji je nakon 12 rundi izgubio meč, a kromirana obrva (da…jedna, odnosno “unibrow”) proteže se od kraja do kraja i podsjeća na muškarca iz Alabame kojem do punog modnog izričaja nedostaje još samo “fudbalerka” masna potkošulja, te žena/sestra u istoj garaži.
S boka je cijela priča puno jasnija i na momente doista podsjeća na neki „fastback“, ali s obzirom na to da su npr. Audi A7 i KIA Stinger (koju itekako željno čekamo vidjeti uživo) u domeni limuzina već isprobali takav dizajnerski pristup, Accord nije ništa novo, a niti posebno ili pak barem nazivno lijepo.
Šetajući očima od prednjeg do stražnjeg dijela novog Accorda (ili bolje rečeno bježeći u blagoj panici od prednjeg dijela prema stražnjem), stražnji je dio samo još jedan vizualni podsjetnik na Civic, što možda i nije toliko grozno, ali je apsolutno nepotrebno.
Dakle, kada se sve zbroji i oduzme, novi Accord najblaže rečeno doista nije lijep automobil ni iz kojeg kuta.
Toliko o “dizajnerskom izričaju”.
Naravno da ovaj gore navedeni osvrt prema dizajnu slovi kao nešto samo moje, te se ostatak redakcije sa mnom ne mora nužno slagati. Čak se ni cijenjeno čitateljstvo ne treba složiti niti s jednim slovom ovog osvrta, a isto vrijedi i za kolege iz nekih drugih medija posvećenih svijetu automobila.
S obzirom na to da će se neki od njih (opet) pobuniti, odmah ću reći kako mi je jasno da ovakve izjave nisu „marketinški isplative“, ali smatram da su o tome trebali razmišljati tvorci ove nakarade, a ne mi kojima je ona servirana na ekrane, te koja nam uvelike kvari ručak.
Iskreno ne znam kakav rječnik dizajna vlada unutar zidova Honde, ali kakav god da jest, apsolutno vjerujem da bi mi prostrjelna rana u području abdomena sjela bolje, nego još jedna fotografija ove najnovije japanske nakarade na četiri kotača.
No osim što je novi Accord gadan poput zamišljenog spoja Bujanca i čovječje ribice (ne pitajte zašto se ta misao pojavila u glavi), to nije jedini dio ovog automobila koji organizmu uzrokuje probavne smetnje. Jer Honda i dalje nastavlja od Accorda raditi automobil koji performansama ne očarava apsolutno nikoga, pa je novi Accord (očito) nastavak te ideje.
Stoga zaboravite Type R verziju ili bilo što tome slično, jer ono što novi Accord nudi jest griz i jaja (ne čitati zajedno) umjesto odličnog začinjenog Sushija uz Sake za aperitiv.
Naime, što se motora tiče, u ovom momentu su najavljena tek tri – jedan s četiri cilindra od litru i pol zapremine, čija snaga iznosi nekih 192 konja i 260 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz).
Druga je varijacija na temu uobličena u dvolitreni motor s (također) četiri cilindra i 252 konja, te 369 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), dok je onaj treći motor „ekološki svjestan“, odnosno uobličen u Atkinson cycle Hibrid s dva elektro-motora, koji je na kotače u stanju isporučiti ukupno 212 konjskih snaga.
Dakle, jedina novost vezana uz motorizaciju novog Accorda svodi se na brisanje „šestaka“ iz ponude, pa je za pretpostaviti kako je uz novu ideologiju vezanu uz dizajn i „downsizing“ jedna od osnovnih smjernica današnje Hondine egzistencije.
Naravno da cijelu priču oko novog Accorda u praktički svim njegovim segmentima prati i hrpetina floskula – baš kako smo i navikli. Spominju se pojmovi poput „uvjerljivijeg prijenosa snage na podlogu“, „bez kompromisa vezanog uz veličinu interijera i prtljažnog prostora“. No u moru sličnih ili manje sličnih izjava, jedna se posebno ističe: „kupci bez pogleda na oznaku motora neće znati o kojem se motoru radi“.
To u prijevodu najvjerojatnije znači da su se u Hondi opako potrudili oko motorizacije za novi Accord, ali sarkastičan um koji naseljava šupljinu moje glave cijelu priču okreće za 180 stupnjeva. Za mene to znači da će dvolitreni motor zvučati isto kao i onaj zapremine boce soka srednje veličine, a to nikako nije nešto čime bih se hvalio da sam kojim slučajem zaposlenik Honde. Dapače, tu bih informaciju skrivao kao što naši ministri skrivaju svoje porezne kartice.
Zapravo je jedina pozitivna stavka vezana uz novi Accord svedena na interijer.
Da, isti uvelike podsjeća na nešto na što bi Mazda stavila svoj potpis, a i priče o „koncertnoj dvorani“ kao izvoru inspiracije ne pušim ni pod razno. Ali interijer djeluje raskošno i zanimljivo, te sam po sebi djeluje doista lijepo i skladno.
Da je prostran, vidi se već i na fotografijama, a za pretpostaviti je kako će u kombinaciji sa stavkama standardne i dodatne opreme nuditi svašta za svakoga, što uostalom i jest cilj – ne samo Hondinih modela, već i današnje auto-industrije u cijelosti.
Ekran je (naravno) prisutan i sa svojom veličinom od osam inča dominira srednjim grebenom. Naravno da isti služi kao kontrolni modul za kompletan infotainment-sustav koji u sebi (između ostalog) ima i 4G LTE povezivost, te bežično punjenje pametnog telefona, ali to su tek neki od najavljenih detalja.
Ostatak detalja vezanih uz sam interijer i njegovo bogatstvo opremom i dalje je skriven do momenta kada se Accord u punom sjaju neće predstaviti tržištu, te kroz listu opreme ugrabiti pokojeg kupca lošeg vida. No ni to nije ništa novo, zar ne?!
Uglavnom, kada se sve zajedno zbroji, oduzme i podijeli sa sedamnaest, te se pod novi Accord podvuče zajednički nazivnik, dobija se jedna strahovito mala brojka. Brojka koja je tek sluga nekim drugim brojkama kakvima su štovatelji auto-industrije opisivali neke od prijašnjih generacija Accorda, te brojka koja već pri samim najavama (odnosno komentarima na iste) biva poražavajućom.
I da…naravno da će neki u novom Accordu pronaći svoj željeni novi automobil. Neki će nogom, rukom i glavom braniti ovu novu smjernicu dizajna i sve ono po čemu je novi Accord „drugačiji“.
No za nas ostale vrijedi tek u tražilicu upisati “Honda Accord Type R” i diviti se automobilu koji je krajem devedesetih bio ispred svog vremena u mnogo toga i na apsolutno pravi način.
Iskreno govoreći, ovo što Honda danas proizvodi već odavno nema veze s mozgom i prava je šteta da zaposlenicima unutar te nekad fascinantne marke sve to baš i nije pretjerano jasno.
…a ovaj novi Accord sve to savršeno dobro dokazuje.
Slažete li se?
