Ferrari ima novog konja za utrku – Ferrari 488 Spider
Doduše, ovaj je bez krova, no nekako mislim da se ni najmanje ne bih bunio.
Tijekom proteklih desetljeća svjedočimo izraženom trendu izrastanja vezano uz neke automobile. Samim time je pojedine modele bez problema moguće usporediti s prištavim klincima koji odjednom izrastaju u teenagere i mijenjaju gabarite, no za razliku od ljudi, u svijetu automobila je taj trend često negativan, jer pojedini modeli rastu u krivom smjeru.
Tako npr. kompaktni automobili danas izgledaju kao da su se najeli germe, te u usporedbi sa svojom starijom braćom i sestrama nerijetko izgledaju debelo i glomazno. No to jednostavno tako funkcionira, jer legislatura propisuje raznorazne sigurnosne i ergonomske regulative koje bez izrastanja pojedinih modela jednostavno ne bi mogli biti ispoštovani.
E sad…kako je u sklopu svijeta automobila smještena i tvrtka Ferrari, nije nimalo čudno da se i tvornica snova iz Maranella priklanja takvim zakonima i zahtjevima, te na tržište iz godine u godinu nudi sve veće automobile. To je moguće primijetiti u svim dijelovima ponude ove slavne marke, no možda je ipak cijela ta priča najbolje vidljiva ako se pogleda neki od „baby“ modela.
Naime, tijekom sedamdesetih se na tržištu pojavio Ferrari 308 GTB. Zatim je taj „magnumovski“ Ferrari u osamdesetima zamijenjen evolucijom u obliku modela 328.
Nekoliko godina nakon pojavljivanja 328-ice na tržištu slijedi nova evolucija za najmanji Ferrari, koja je pak uobličena u posljednji klasični (odnosno pomalo uglati) Ferrari, koji se s oznakom 355 na tržištu pojavio s revolucionarnim motorom i mjenjačem.
Razvojem modela i tržišta nije prošlo dugo vremena do pojavljivanja ružnjikavog i oblog nasljednika u obliku modela 360 Modena, a onda su u sklopu novog milenija priču o „baby“ Ferrariju preuzeli prvo F430, a zatim i 458 Italia. No sve je to danas povijest, jer najnoviji „baby“ Ferrari nosi oznaku 488 GTB i s obzirom na apsolutno savršen motor i (ponovno) korištenje Turbo-punjača još jednom započinje omanju revoluciju unutar zidova tvornice u Maranellu.
Ferrari 488 GTB mnoge je oduševio već s prvim fotografijama, a za sebe mogu reći da sam na njih slinio poput malog djeteta u dućanu s igračkama. Prvi testovi pokazali su da je automobil milijun svjetlosnih godina odmaknut od svega što je Ferrari u ovom segmentu ikada proizveo, te su neki svjetski poznati auto-novinari za volanom vrištali od sreće.
To naravno nije nikakvo čudo s obzirom na činjenicu da je Ferrari s ogromnom količinom koncentracije pristupio razvoju ovog modela, kako puristi ne bi imali zamjerki na Turbo-motor i sve ono što uz njega ide, čime se Ferrari odmiče od onog „klasičnog pristupa“ u tom smislu. No baš da i nije tako, te da je 488 GTB pukom srećom ispao odličnim automobilom, mislim da nitko normalan ne bi imao nikakvu zamjerku na bilo koji dio ovog modela.
Danas, tj. samo nekoliko mjeseci kasnije na tržište se sprema tradicionalni nastavak za svaki Ferrarijev „baby“ model, tj. topless verzija „normalnog“ automobila.
Dotični se naziva 488 Spider i kao takav označava logičan nastavak evolucije modela – baš kao što je to bilo i u nekim minulim vremenima, kada je Ferrari još proizvodio uglate automobile s prekidačima od FIAT-a.
Ferrari 488 Spider na prvi pogled izgleda isto kao i njegov obučeni brat, no sve se to mijenja samo jednim pritiskom gumba, kojim ovaj automobil „gubi“ krov i postaje apsolutan gušt za sva osjetila.
Šasija je (naravno) ojačana i mrvicu teža nego kod GTB-a, te kroz izradu kombinira čak 11 različitih metala, kako bi se na kraju dobila čvrstoća jednaka verziji s krovom.
Sam krov pritiskom na gumb u tek 14 sekundi apsolutno odlazi iz vidokruga i smješta se tik uz motor, što prema riječima tvoraca samog sustava ne smeta normalnom funkcioniranju motora, odnosno eventualnom pregrijavanju njegovih komponenata. To je naravno bitna stavka s obzirom svojevrstan fetiš prema samozapaljenju i sve moguće i nemoguće situacije u sklopu kojih su Ferrarijevi modeli gorjeli do neprepoznatljivosti, pa je takvog što lijepo znati.
Motor je uobličen u 3,9-litarski V8 koji u smislu performansi (barem teoretski) potencijalne kupce privlači s ukupno 661 konjskom snagom i 760 Nm maksimalnog okretnog momenta koji je raspoloživ od 3,000 okretaja nadalje. Time u smislu performansi ovo topless-čudovište (i dalje teoretski) do stotinu kilometara na sat ubrzava za 3 sekunde, a iz stanja apsolutne statike do 200 km/h ubrzanje traje nekih 8,7 sekundi. Maksimalna brzina još uvijek nije službeno potvrđena, no s obzirom na snagu motora i sve ostalo što ide uz ovaj super-automobil, ne bi bilo krivo pretpostaviti da će igla brzinomjera rado skakati prema brojkama daleko iznad 300 kilometara na sat.
Uglavnom, ako ste nad modelom 488 GTB (poput mene) nekontrolirano ispuštali tjelesne tekućine, onda vam savjetujem da ovaj tekst pročitate bez gledanja fotografija, odnosno da za pregled fotografija koje idu uz slova odaberete neko skrovito mjesto poput npr. WC-a.
Razloge ne treba navoditi, jer sam spomen na Ferrari oduvijek izaziva posebne osjećaje u tijelu prosječnog auto-entuzijasta, dok ovaj model već samom teorijom oko performansi i s pokojom fotografijom neke od nas ostavlja bez teksta.
Samim time vrijedi spomenuti kako sam u početku imao ideju još malo pisati o ovom automobilu, no to trenutno jednostavno nisam u stanju, pa radije odustajem i prepuštam vas fotografijama ovog Ferrarijevog čudovišta s pomičnim krovom.
