Dragi naš Citroën…
Molimo vas, pogledajte stranicu ovog dizajnera i proizvedite upravo ovakav automobil. Jer svijet bez „božice“ jednostavno nije u balansu i ovakav nam automobil svima treba.
Barem za gledanje.

Kada se oko nastajanja jednog automobila pobrinu umjetnik i inženjer iz domene aeronautike, onda ne treba puno pojašnjavati o kakvom se automobilu radi. A kad se k tome još doda i početak proizvodnje koji seže u sada već davnu 1955. godinu i tehnologija s kojom se i dan-danas neki od proizvođača automobila muče, onda je otprilike jasno da je riječ o nečem apsolutno posebnom.
Nazvati Citroën DS automobilom ispravno je koliko i nije, jer s obzirom na ideje koje su od strane Andréa Lefebvrea inkorporirane unutar ovog Citroëna, usporedbe s avionima itekako su moguće.
Uglavnom, Citroën DS već je po izlasku na tržište 1955. godine ispao apsolutno poželjnim, a mnogi se i dan-danas kunu u to da je dizajner pod imenom Flaminio Bertoni odradio toliko dobar posao, da je ovaj Citroën u smislu dizajna postao jednostavno neponovljiv.

Za veličanje ovog Citroënovog modela razloga ima mali milijun. Ali oni najveći se najvjerojatnije svode na bezvremensku eleganciju dizajna i na neke od stavki “opreme” s kakvima izuzev “Žabe” (kako se ovaj automobil od milja naziva) nisu raspolagali ni puno moderniji, skuplji, luksuzniji i općenito razvikaniji automobili.
Uostalom, spomenimo samo disk-kočnice na sva četiri kotača te hidraulički ovjes koji je već s prvim proizvedenim primjerkom bio daleko ispred svog vremena. A onda su tu i zakretna svjetla i još hrpetina mehaničkih solucija koji i dan-danas ispadaju bezvremenskima.
Uglavnom, kada se sve to zbroji na hrpu, dobit ćemo nešto napredno, vječno elegantno i apsolutno posebno.
Proizvodni je tijek za „Deeesse“ (u prijevodu „Božicu“) trajao punih 20 godina, a od 1955. do 1975. godine ih je iz nekoliko proizvodnih pogona u Francuskoj na cestu stiglo skoro milijun i pol.
Stoga nikako ne pričamo o maloserijskom automobilu u kojem su mogli uživati tek malobrojni bogataši, već o luksuzu u kojem su guštati mogli i ljudi puno plićih džepova. I upravo u tome leži dio posebnosti za “Žabu”, jer se svatko mogao za volanom osjećati poput predsjednika ili pak bogatog magnata.
Karoserijske izvedbe bile su uobličene u limuzinu, karavan i kabriolet, s time da je DS bez krova uvijek predstavljao pravi raritet. Karavane su koristile raznorazne javne službe poput vatrogasaca i djelatnika hitne pomoći, a nevjerojatnu udobnost koristili su čak i snimatelji koji su na hipodromima uz stazu snimali konjičke utrke za prijenose uživo.
U “Žabama” su se istovremeno vozili predsjednici, premijeri, estradne zvijezde i obični smrtnici. I u tome stoji jedan dio privlačnosti ovog automobila. Ovaj je automobil korišten i u Rally-natjecanjima tog vremena, a svojom se kvalitetom i pouzdanošću „Žaba“ dokazala nebrojeno puta.
Stoga status legendarnog automobila za DS dolazi s razlogom.
Prije nekoliko godina je za Citroën DS stigao ultimativni kompliment, jer je kao automobil od strane renomirane publikacije “Classic and Sports Car Magazine” upravo ovaj automobil svrstan na treće mjesto na listi automobila stoljeća. Ispred DS-a su se na dotičnoj listi našli tek originalni Mini Cooper i legendarni Ford T, pa to govori dovoljno o statusu koji Citroën DS uživa među znalcima.
Uglavnom, zbog svoje bezvremenske ljepote i elegancije, te zbog tehnoloških rješenja daleko ispred svog vremena, ovaj je Citroën nešto stvarno posebno.
I zato ga obožavamo.
Pregledavajući društvenu mrežu pod nazivom Instagram prije nekog vremena, nekako sam uspio naletjeti na korisnika pod nadimkom “sangtheowl” i njegovu viziju moderne “Žabe” montiranu na crno-bijelu fotografiju. I moram priznati da sam ostao blago do srednje fasciniran.
Jer Sang Won Lee kao dizajner nije samo generički pratio crte i crtice osnovnog dizajna iz pedesetih, već je esenciju “Žabe” uklopio u jedan ultra-moderan izričaj. A to baš i nije čest slučaj s takvih retro-igrarijama i modernizacijama istih.
Pogotovo ne kada se radi o jednom ovoliko posebnom automobilu.
Naravno da me znatiželja odvela do internetske stranice ovog mladog i perspektivnog dizajnera, pa sam imao prilike vidjeti i proces razvoja ideje do konačnih renderinga i montaža. I moram reći da već dugo nisam imao prilike vidjeti nešto toliko nepoznato i istovremeno toliko poznato i lijepo.
Upravo iz tog razloga je i nastao ovaj kratki osvrt prema jednom od najposebnijih automobila svih vremena i ovoj ideji modernizacije koja bi u stvarnom svijetu mogla privlačiti poglede. A kako ovakve ideje uvijek ovise o onima koji su ih u stanju (ili bolje rečeno pri volji) financirati, ponovio bih zamolbu iz naslova i podnaslova:
Dragi Citroën, molimo vas, pogledajte stranicu ovog dizajnera i proizvedite upravo ovakav automobil. Jer svijet bez „božice“ jednostavno nije u balansu i ovakav nam automobil svima treba. Barem za gledanje.
Zahvaljujem na pažnji i do čitanja.