Stvaranje (nove) legende – BMW M2 Competition
Ne…najozbiljnije… Ovaj bi BMW mogao zasjesti na tron s danas već legendarnim CSL-om, M3 „kockicom“ i još ponekim ultimativnim proizvodima ovog slavnog bavarskog proizvođača automobila.
Iako je BMW serije 2 zapravo samo igrarija s nomenklaturom, te poput serije 4 i 6 predstavlja puko popunjavanje rupa između brojeva, oko M-verzije „dvojke“ su se u BMW-u opako potrudili. Jer dok su M3 i M4 iz domene realne upotrebljivosti prešli u onu koja podrazumijeva dvije krajnosti, odnosno vožnju „na rubu“ ili pak apsolutnu statiku za vrijeme poziranja ispred restorana i klubova, M2 je zapravo novi M3.
Tako se barem čini.
Dimenzijama je „dvojka“ ionako tek nekoliko centimetara duža od prema mnogima ponajbolje generacije BMW-ove serije 3, odnosno E46-ice. Stoga već samim time serija 2 ispada taman velika u svim dimenzijama. I to je zapravo veliki plus, jer npr. M4 iz vozačke perspektive djeluje poput automobila s kojim je jako teško živjeti na dnevnoj bazi – posebno ako vlasnik nema svoju garažu i dvorište.
Druga velika prednost modela M2 je u tome što snage nema previše, već i opet taman onoliko koliko je potrebno da pravom vozaču treba kirurškim putem skidati osmijeh s lica, dok je s pozerima slično, ali od straha. Samo usporedbe radi, M4 kao automobil ima realno neiskoristivu snagu na raspolaganju i čovjek za volanom treba biti stvarno opako koncentriran da bi iz tog automobila izvukao tri četvrtine njegovih mogućnosti. Uostalom, kako drugačije opisati automobil koji je u stanju gubiti trakciju čak u četvrtoj brzini? Reklo bi se nikako. No M2 nema tih problema, tj. barem ne u tom opsegu. I zato za mnoge predstavlja bolji odabir od svog starijeg i većeg brata s parnim brojem.
Dakle, kada bi se danas morali odlučiti za realno iskoristiv sportski automobil iz Bavarske, stvarno vjerujem da bi se mnogi odlučili upravo na M2. …a to je tek početak…
Naime, prije nekoliko dana je BMW (konačno) u javnost izbacio neke od detalja vezanih uz M2 Competition. Riječ je o pooštrenoj, sportskijoj, brutalnijoj i luđoj verziji već ionako poremećenog „običnog“ M2. Brojke na papiru donose teoretske vrijednosti od 405 konja, 550 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), te one malo opipljivijeg tipa koje se svode na 4 sekunde od nule do stotinu kilometara na sat, te maksimalnu brzinu od skoro 290 km/h (s uključenom M-Driver Package opcijom). Dakle, već na papiru M2 Competition djeluje uvjerljivo i pomalo homicidalno nastrojeno. Ali to je samo jedan mali dio onoga što vezano uz ovaj automobil fascinira – ili bi barem trebalo.
Iako je većina modela iz BMW-ove današnje ponude izgubila „ono nešto“, te se većinom priča svodi na prikaz kupovne moći vlasnika pojedinih modela i verzija istih, M2 nekako prkosi svemu tome. Doduše, sufiks „Competition“ uvelike podsjeća na hrpetinu tvorničkih dodataka s kakvima BMW-ovi M-modeli već neko vrijeme dolaze na tržište, ali M2 je i opet iznad svega toga. I zato je u moru današnjih pomalo bezličnih sportskih automobila ovaj najmanji BMW-ov sportaš jednostavno poseban – baš kao što je bio i njegov prethodnik, odnosno 1M.
Naravno da se jednim velikim dijelom i ovaj BMW s tehnologijom i opremom ponaša poput Pokémona i njeguje onu „moraš skupit´sve“ ideologiju unutar kakve je ukalupljen i ostatak BMW-ove današnje ponude, ali za razliku od M-SUV-ova i njima sličnih izmišljotina, M2 nema opremu i brojke kao okosnicu vlastitog postojanja. Dapače, poanta ovog automobila nije u brojkama, tehnologiji i opremi, već u svemu onome što taj zbir stavki, teorija i floskula daje u vožnji. Bavarci kažu da im je ideja od samog početka bila stvoriti još jedan „ultimativni vozački stroj“, a ovaj puta im je takvog što konačno i pošlo za rukom, jer M2 općenito među auto-entuzijastima iz dana u dan prima pohvale, pa je za vjerovati da će ova Competition-verzija oko sebe skupiti još veći krug obožavatelja.
Možda ste primijetili da izuzev par brojki nisam ulazio u dubioze oko nekih novih boja, materijala i tehnoloških postignuća „fensi-šmensi“ naziva. Nisam se čak niti s podsmjehom osvrnuo prema bilo kojem dijelu ovog automobila, što inače praktički ispada pravilom. Nije bilo spomena mikropenije, sponzoruša, marketinških trikova i inih drugih detalja koji se uz današnji svijet automobila itekako često vežu. No za sve te izostavljene detalje postoji jedan itekako dobar razlog: ovaj automobil cijenim.
Realno gledano, BMW danas proizvodi automobile koje kupci vide kao statusne simbole, a ne kao vozačku mašineriju i proizvođače trnaca. Prosječan BMW s M-oznakom ispada ultra-mega-pretjerano skupim automobilom koji si mogu priuštiti tek rijetki, a to je pak istovremeno plus i minus. I siguran sam da cijena za M2 Competition neće biti mala, već da će poput mnogih drugih modela iz BMW-ove ponude i ovaj koštati nogu, ruku i bubreg. Ali činjenica je da su Bavarci s ovim automobilom čak i bez Competition-sufiksa stvorili ne samo polje fascinacije, već i svojevrstan vremeplov koji vozača može prenijeti u neko drugo vrijeme. Vrijeme kada su automobili predstavljali polje gušta ili pak puka prijevozna sredstva, a ne pokretne psihologe i psihijatre, te marketinške kampanje u svrhu samopromocije. BMW M2 od početka svemu tome s jedne strane podilazi, ali s druge pak takve trendove i uvelike gazi, dajući pri tome odgovor na pitanje „kako se vozi pravi sportski automobil“. I zato cijenim ovaj automobil, a i BMW koji se odvažio proizvesti ga.
A vi?
