BMW i (ponovno) popunjavanje rupa
Da, M3 CS je dugo najavljivan. Da, M3 CS je jak. Da, M3 CS je limitiran na samo 1,200 primjeraka.
No sve u svemu, M3 CS je još samo jedan u nizu marketinških trikova s viškom snage u odnosu na originalnu izvedenicu modela.
Sjećate li se vremena kada je BMW M3 bio nešto posebno? Naravno da se sjećate – pogotovo ako ste svoje afinitete prema svijetu automobila stjecali tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Tada je „kockica“ u M-verziji bila sveti gral. Bila je automobil s kojim je u povratku kući iz shopping-centra bilo moguće usput svratiti na stazu i svađati se sa štopericom. Bila je jedini stvarno upotrebljiv poster-materijal koji je izgledao odlično, jurio prepun samopouzdanja i vlasnika držao u konstantnom stanju najbolje paranoje kakvu možete zamisliti. Stoga je M3 E30 definitivno zaslužio status legende koji i dan-danas uživa.
Vlasnika BMW-a M3 E30 inicijalno nije bilo puno. No nije ih niti moglo biti puno, kada je prvi M3 napravljen zbog homologacijskih pravila, tj. kako bi se mogao natjecati unutar službenih natjecanja tog vremena i svojom pojavom živcirati Audi i Mercedes-Benz. Dakle, primjeraka ovog automobila doista jest bilo relativno malo, ali su razlozi tome itekako opravdani i realni, dok su danas stvari nešto drugačije.
Mnogi se i dan-danas kunu u „M“ značke. BMW s tom oznakom i dalje predstavlja svojevrstan sveti gral. Ali ako ćemo realno, današnji M-modeli su usprkos snazi i agresivnom izgledu tek blijeda kopija nekih drugih, lakših i statusom manje opterećenih vremena.
Današnji BMW M3 je već u „baznoj“ verziji izuzetno teško voziti brzo. Snage je previše, te je bez elektroničkih pomagala doista potrebno biti u najmanju ruku Mario Andretti za volanom, da bi se moglo uživati u svemu za što je taj automobil sposoban u vožnji. Mnogi kupci ovog automobila nisu trkači, pa je iz tog razloga velik broj primjeraka ovog automobila češće parkiran na neko „fensi-šmensi“ mjesto, nego viđen na stazi i to je činjenično stanje.
BMW M3 i M4 već odavno ne sudjeluju na nikakvim bitnijim utrkama. Već se odavno nova povijest za BMW-ovu M-diviziju ne piše rukama profesionalnih vozača, već estradnjaka, managera i ostale prema automobilima tek sporadično zainteresirane ekipe.
Oznaka „M“ u današnje vrijeme aludira na status i financijsku moć, a ne na entuzijazam i vozački gušt. I to je također činjenica od koje je nemoguće pobjeći, te koju svako toliko odjel marketinga ove slavne bavarske marke samo potvrđuje.
Pa u sklopu tog aktualnog BMW-ovog trenda, eto nam svima još jedne varijacije na temu modela M3 kojoj će se najviše veseliti prekupci…
Najnovija varijacija na temu BMW-a M3 dobila je sufiks CS. Unutar nekih minulih vremena, ta bi abrevijacija označavala Clubsport, odnosno bržu, jaču i izoštreniju verziju modela M3. Uostalom, sjetite se samo E46-ice CSL i ideologija je jasna.
BMW kaže kako je riječ o „dizajnu koji kupcima nudi savršen spoj najvišeg stupnja performansi uz svakodnevnu praktičnost“, što je pak floskula kakvu bismo donedavno povezali uz Ford Focus ST ili pak Volkswagen Golf GTI. No ovdje je prisutna u opisu jednog od najpoznatijih sportskih automobila današnjice i već taj dio pomalo smrdi i smeta.
Da, na motoru se poradilo, te je trolitreni TwinPower Turbo-šestak na stražnje kotače u stanju isporučiti 453 konja i čak 600 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz).
Motor je uparen i s najnovijom generacijom 7-brzinskog mjenjačkog sklopa s dvije spojke i (pogađate) s oznakom „M“, a sve je to dovoljno da ovaj najnoviji bavarski monstrum do stotke potegne za 3,7 sekundi i nastavi ubrzavati do elektronički limitiranih 280 kilometara na sat.
BMW je za ovaj M3 pripremio i posebnu dijetu, pa je s CS-a skinuto nekih pedesetak kilograma, što je također pohvalno i super. Adaptivni ovjes je unaprijeđen i dorađen, te je uz „M“ oznaku dobio „novu dimenziju držanja ceste“, a onda je tu i diferencijal koji je također dobio oznaku „M“ i postao aktivan.
Kotači su također narasli, a Michelin Pilot Super Sport gume koje serijski dolaze na ovom automobilu svojim su šarama skoro rubno legalne i lijepe se za cestu bez ikakvog problema, dok je kočioni sustav uz obaveznu „M“ oznaku postao još uvjerljivijim i moćnijim nego do sada.
Dakle, receptura je u svakom slučaju prisutna i ne treba sumnjati u svojevrsnu superiornost ove verzije modela M3 na cesti i na stazi. Ali sve su to skupa tek navodi od strane proizvođača i sjajna perca s kojima se ovaj M3 razlikuje od onog „baznog“ na kakav smo već navikli.
Zbog svih tih detalja i brojki će M3 CS oko sebe okupljati obožavatelje i zaljubljenike, no radi se o automobilu koji i dalje nema trkaći pedigre, već onaj koji podrazumijeva stajanje ispred restorana i klubova, te skupljanje pogleda, fotografija i „lajkova“ na Instagramu, Facebooku i ostalim društvenim mrežama.
Ako ćemo realno, ova je izvedenica BMW-a M3 tek „običan“ M3 na koji su unutar zidova tvornice nalijepili dodatnu oznaku, te transplantirali nekolicinu dijelova s BMW-a M4 GTS. I to je u biti sasvim u redu. No nazivati to „posebnim“ i „unikatnim“ nekako i dalje zvuči krivo, jer M3 CS to jednostavno nije.
Tome u prilog ide i ponovljena trakavica o „1,200 sretnika koji će imati prilike postati vlasnicima ovog automobila“, te već u ovom momentu popunjena lista prednarudžbi. Istu je priču s malobrojnim primjercima i limitiranom serijom prošao i M4 GTS, a onda se ista nastavila i s onom „srednjom“ verzijom modela M4 sa sufiksom CS. Obje su bile limitirane u smislu broja primjeraka, te su obje već pri prvim najavama imale popunjenu listu kupaca, pa se zapravo čini kako je u tome i poanta svakog „bržeg“ BMW-a s M-oznakom.
Nemojte me krivo shvatiti – BMW M3 CS sigurno je u mnogočemu superioran automobil. Nema sumnje u to da se radi o automobilu koji je svojim postojanjem bez problema u mogućnosti opravdati cijenu, te jedan od onih automobila za čijim volanom bi se mnogi itekako rado našli. Brz je, opremljen do najsitnijih detalja, te istovremeno agresivan, luksuzan i elegantan. Ali u tome i jest problem ovog automobila, jer se trudi određenoj kategoriji kupaca predstaviti u maniri „sve za sve“ filozofije koja već duže vrijeme potresa auto-industriju u svom općenitom smislu.
Ideja je očito ponuditi nešto posebno i limitirano, ali time nikako ne ograničavati kategoriju kupaca i usmjeravati automobil prema nečem konkretnom, jer to ne bi bilo poslovno ispravno. Ovaj BMW kao i mnoge druge mašine iz „M“ divizije predstavlja status i imovinsku moć s kojom istovremeno raspolažu manageri, auto-entuzijasti i starlete, dok dodatna oznaka na njemu prvenstveno potpomaže faktor ekskluzivnosti, a ne onaj koji podrazumijeva uživanje u vožnji. No paralelno s time BMW istovremeno i krpa rupe u ponudi, te kupuje vrijeme potrebno za razvoj nove generacije modela, koja će ubrzo zasjati na tržištu i još brže svima dosaditi.
Stoga je BMW M3 CS usprkos svim svojim kvalitetama tek još jedan u nizu marketinških trikova i ideja zbog kojih BMW itekako zarađuje novac i bilježi rekorde u smislu prodaje i plasmana svojih modela na tržište.
Naravno da je s one poslovne strane sve to sasvim u redu, ali kao auto-entuzijast si jednostavno ne mogu pomoći da ne žalim za onim minulim vremenima. Vremenima u sklopu kojih je M3 E30 bio kralj ceste i staze, te automobil koji će i za pedeset godina imati status legende.
Ove se generacije i izvedenice modela M3 za pedeset godina najvjerojatnije nitko neće ni sjećati i upravo u tome leži najtužniji dio priče – ne samo o ovom automobilu, već i o još jednom legendarnom proizvođaču koji je jednostavno zastranio i fokus s uživanja u vožnji skrenuo prema brojkama.
Sve ostalo su dobro upakirane priče za one kojima srž pravog vozačkog automobila nije polje interesa.
