Audi Q2 – što je to?
Mislite li da je pitanje iz naslova bez legitimiteta? Onda se pokušajte odmaknuti od citata koje nam svima daje proizvođač i sami odgovorite na njega.
Nama i dalje nije baš previše jasno – pogotovo kad u obzir uzmemo reklamu koja se nalazi u nastavku ovog teksta.
Svijet je postao prepun brojalica – onih arapskih i rimskih, zatim japanskih i onih dječjih kakvima su nas curice plašile za vrijeme gledanja filma „Nightmare on Elm Street“. Čak je i u našim krajevima tu i tamo aktualna neka brojalica, samo što domaći broje malo morbidnije i gluplje stvari poput mrtvih u Jasenovcu ili pak nabrajaju izborne programe u pet točaka kojih zapravo ima četiri.
Uglavnom, broji se sve i svašta i sve nazivno ima svoj red, pa stoga ni ne čudi da su se i proizvođači automobila orijentirali prema tom trendu.
Audi je bio svojevrstan začetnik svih tih prebrojavanja i redoslijeda, te je time zarazio prvo BMW, a onda i još neke proizvođače automobila koji su svu tu nomenklaturu prihvatili kao trend. Tijekom proteklih godina je upravo tvrtka iz Ingolstadta svijetu poručila kako svaki broj ima svoj red i smisao, te je u toj maniri postavljena cjelokupna gama tog proizvođača. Stoga danas od Audijevih modela imamo A1, A2, A3, A4, A5, A6, A7 i A8, tj. modele koji izuzev oznaka raspolažu i sa sto i jednom varijacijom na temu karoserijske izvedbe. Zatim su tu Q-modeli koji od su donedavno na scenu stupali redom – od broja 3 do broja 7, a sam vrh ponude usmjeren prema auto-entuzijastima sačinjavali su modeli TT i R8. Uglavnom, idila.
Prije nekoliko mjeseci je Audi u svijet pustio goluba pismonošu s porukom „uskoro izlazi novi Audi Q2“ i od tog momenta do danas zapravo nije pretjerano jasno o kakvom se automobilu zapravo radi i gdje je isti smješten u ponudi ovog proizvođača.
Da, brojkom je manji od Q3, a gabaritima je otprilike tu negdje kao i A3, ali još uvijek nisam siguran je li riječ o sub-kompaktu, urbanom CrossOveru ili nekom malom automobilu s osobinama terenca.
I da…poznato mi je da da „Audi Q2 svojim dizajnom definira poseban i prepoznatljiv geometrijski jezik“, te da „Prikazuje karakter sasvim neovisan od ostatka Q-obitelji“ (ako vrijedi citirati riječi g. Marca Lichtea, odnosno glavnog dizajnera ovog automobila), no usprkos svemu tome priča nije ništa jasnija.
Tome pak u prilog idu i motori kojih je ukupno šest, tj. četiri benzinska s rasponom snage od 116 do 190 konja, te dva dieselska koji izuzev relativno malih zapremina raspolažu i s ultra-niskim vrijednostima u smislu potrošnje goriva.
Tu je i oprema koja izuzev već klasičnih funkcionalnosti i igračaka donosi i MMI-multimedijalni i navigacijski sustav, WiFi hotspot, „Pre Safe“ sustav automatskog kočenja i prilagodljivu kontrolu brzine, ali usprkos svemu tome osnova i dalje nema baš nekog pretjeranog smisla.
Mislim, jasno mi je kako Audi klasificira ovaj model i samim time nemam problema sa svim tim većim ili manjim definicijama. Razumljivo mi je da je Audi Q2 još jedan u nizu modela koji za cilj imaju „davati kupcima na izbor kakav automobil zapravo trebaju“ (što je i dalje jedna od najjadnijih floskula u svijetu automobila).
S druge strane već itekako poznata Audijeva ideologija pripadanja tzv. „premium“ segmentu automobila (što je također samo takva glupost) model Q2 definira kao pomalo pretenciozan i pomodarski automobilčić koji u maniri „sve za sve“ pokušava pronaći kupce prvenstveno zbog svog porijekla. No realno gledano Audi Q2 pomalo podsjeća na retardiranog nećaka sa sela kojeg se obitelj zapravo srami, pa se stoga kroz reklame ističe sto i jedan atribut ovog modela, iako je u osnovi Q2 tragično rođen bez karaktera.
Uostalom, pogledajte samo od čega se sve sastoji reklama:
– Zavojita cesta
– Makadam
– Prašina
– Urbana sredina
– Asfalt
– Dinamična vožnja na obje podloge
– Prikaz praktičnosti kroz otvaranje prtljažnog prostora i demonstracije „djeljive stražnje klupe“ (što je prestalo biti aktualno još negdje devedesetih)
– Prikaz opremljenosti kroz nekolicinu novokomponiranih detalja i tehničkih postignuća
– Užasna hipster-pomodna Rock-glazba koja za cilj ima (i) ovaj model prilagoditi najnovijem marketinškom sloganu „Inteligencija je novi Rock´n´Roll“
Ne znam kako cijenjeno čitateljstvo razmišlja, no dinamička vožnja zavojitim cestama u automobilu širokom 1,79 i visokom 1,51 metar čak ni u teoriji baš i nije nešto za poželjeti.
S druge strane natjeravanje po makadamu na poprilično velikim kotačima (odnosno s poprilično niskoprofilnim gumama) također ne predstavlja nešto čemu će velik broj vlasnika ovog automobila biti sklon. Dakle cijela priča oko reklamiranja ovog automobila baš i nema pretjeranog smisla, pa samim time vjerujem da ni postojanje istog za svijet automobila baš i ne predstavlja nešto prijeko potrebno.
No Audi Q2 je tu – izgledom čudan (u najmanju ruku) i smještajem na tržištu realno nepotreban.
Da…Q2 je „drugačiji“ i kao takav će zasigurno bilježiti uspjeh u prodaji, no drugačiji su i pisci Haiku-poezije, te ljudi s Lewandowsky-Lutz displazijom (tj. poremećajem u sklopu kojeg ljudi počinju nalikovati drveću), pa to svejedno ne znači da se radi o nečem dobrom.
Stoga vezano uz ovaj automobil vrijedi konstatirati tek da postoji i da svojom oznakom nastavlja Q-seriju modela vraćati prema početku brojalice.
Sve ostalo je ionako nebitno.
