Aston Martin i jedno veliko „NE“ za SUV-modele
Izgleda da prva osoba Aston Martina ne gaji baš pretjerano puno afiniteta prema SUV-automobilima, a i ideja autonomnih modela mu ne sjeda ni pod razno. Uglavnom, Aston Martin do daljnjega (da ne kažem nikad) ne planira ući u domenu ta dva svijeta, već planiraju nastaviti fascinirati modelima kakvima je sklon James Bond.
Prije nekoliko dana je g. Andy Palmer kao glavna i odgovorna osoba na čelu tvrtke Aston Martin sjeo za stol s nekolicinom novinara iz redakcije medija „The Drive“ i odradio jedan poprilično otvoren intervju. U sklopu tog se intervjua pričalo o svemu i svačemu – od poveznica današnje ideologije tvrtke s nekim davnim vremenima, preko razvoja aktualnih modela, pa sve do planova za bližu i dalju budućnost. Gospodin Palmer je sve to lijepo objasnio i najavio oveću količinu fascinacije na četiri kotača koja bi u kombinaciji s vrhunskom tehnologijom i apsolutnom elegancijom i ubuduće trebala stizati s adrese u Gaydonu.
Na upit novinara oko daljnjeg razvoja koncepta DBX (koji je u svojoj bazu zapravo SUV iako u Aston Martinu inzistiraju na CrossOveru), g. Palmer je prokomentirao kako DBX nikada nije bio zamišljen kao SUV-automobil, te nikada nije bilo u planu nuditi takav automobil kupcima klasičnih SUV-a.
„Naš nam DNA jednostavno ne dozvoljava da odemo u tu sferu svijeta automobila, jer unutar tog svijeta jednostavno nema ljepote. Lijepi SUV-automobili ne postoje, ma koliko se proizvođači trudili pokazati ih upravo u tom svjetlu. Učiniti jedan SUV-automobil lijepim jednostavno nije moguće.
Razloga ima mnogo, no ako se usredotočimo na svrhu SUV-automobila, vrlo brzo postaje jasno kako je svrha postojanja takvih automobila u ,maksimalnoj prilagodljivosti vlasniku, te prema apsolutnoj prostornosti, što u prijevodu znači da svaki proizvođač automobila umjesto automobila zapravo stvara kutiju. A kutije nisu lijepe“ rekao je u nastavku intervjua g. Palmer.
E sad…svi oni vjerni čitatelji našeg malog internetskog kutka posvećenog automobilima jako dobro znaju da pojam SUV-automobila jednostavno „ne prolazi“ što se mene tiče. Mislim, sve je to divno i krasno. Lijepo je imati velik, brz i siguran automobil u kojem se čovjek osjeća nekako posebno. No upravo iz tog razloga SUV-modele i ne mogu provariti, jer izuzev veličine i brzine prosječan SUV nema razloga za kupnju. Sigurnost u toj klasi automobila nerijetko je upitna, dok je upotrebljivost zbog dimenzija i povišene karoserije svedena na minimum.
Prosječni SUV ne drži cestu i ne koči ni približno uvjerljivo kao što je to u mogućnosti neki karavan (što npr. Audi RS4 Avant jako dobro pokazuje). Povišena karoserija zapravo većinom nije potrebna ni takvom automobilu ni njegovom vlasniku, s obzirom na to da ćete prije vidjeti kompletno blatnu Subaru Imprezu WRX STi, nego neki SUV u takvom stanju. Zašto? Jednostavno zato što usprkos „terenskim sposobnostima“ prosječan SUV izvan asfaltiranih podloga nema što tražiti, jer otići s takvim automobilom na koji su montirani kotači od 20 i više inča u kombinaciji s ultra-niskim profilom gume jednostavno ispada nemogućom misijom.
Uglavnom, da se u ovom momentu ne raspišem oko još sto i jednog razloga protiv SUV-automobila, u ovom momentu se jednostavno vraćam na temu i potpisujem izjave g. Palmera.
Sam koncept pod nazivom DBX g. Palmer naziva CrossOverom, te objašnjava kako „Takav automobil mora imati dozu upotrebljivosti izvan onih konvencionalnih okvira. No toj ideji pristupamo krajnje oprezno i izvan standarda kakve industrija propisuje za SUV-modele. Samim time nemamo namjeru proizvesti automobil u koji je moguće utrpati tri psa i prtljagu za tri tjedna, te se za volanom penjati na Matterhorn“.
Tome u prilog je g. Palmer ponudio neke osnovne razlike između koncepta nalik SUV-u i tradicionalnog pristupa unutar te klase automobila na tržištu, te dodao „Vlasnicima Aston Martina jednostavno ne treba SUV koji bi mi proizveli, jer većina ionako u garažama ima Range Rover“.
Uglavnom, što reći za kraj, nego da je g. Andy Palmer čovjek na mjestu i direktor koji jasno vidi i prati viziju koja je postavljena još davne 1913. godine.
U toj maniri proizvodnje pravih vozačkih automobila g. Palmer ne vidi ni opciju proizvodnje autonomnih automobila, jer dotični jednostavno nemaju nikakvog smisla ako se radi o pravom vozačkom automobilu.
Naravno da se i s time itekako slažem.
Šteta je samo u tome što više ljudi iz svijeta automobila ne razmišlja tako.
