Ajmo malo spomenuti novi Audi RS3…
Ne. Nismo ga vozili. Nismo ga ni pregledali kako treba. Ali usprkos tome imamo iznimno jake dojmove o ovom automobilu i jedva čekamo da nam padne u ruke.
Aston Martin DB11… BMW M4 Competition… Dodge Viper ACR… Ferrari California… Chevrolet Corvette ZR1 (C6)… Lamborghini Gallardo Superleggera… Ford GT… Maserati MC12…
Da ne nabrajamo dalje, navedeni su automobili koji do stotke ubrzavaju za 3,8 sekundi. I koliko imate prilike vidjeti, svaki od navedenih automobila ima maksimalno dvoja vrata i većina ih na cesti djeluje poput trokuta s hipotenuzom okrenutom paralelno s cestom. Odnosno, u prijevodu, većinom su u igri sportski i supersportski automobili čija godina proizvodnje seže dekadu i sitno unazad.
I sad se najvjerojatnije pitate koji mi je vrag i zašto to sve navodim. Pa prije nego odustanete od daljnjeg čitanja, ajmo to reći direktno u glavu: svim se ovim sportskim automobilima po pitanju ubrzanja upravo pridružio i najmanji Audijev RS-model.
Da… Dobro ste pročitali… Novi Audi RS3 (ako je za vjerovati tvorničkim podacima) od stanja potpune statike do stotinu kilometara na sat ubrzava za 3,8 sekundi.
ZA 3,8 SEKUNDI! An-faking-bilivbl, rekli bi fonetski nastrojeni Englezi i oni koji se takvima vide.
Motor je manje-više poznat čak i Eskimima i polarnim medvjedima, jer se i dalje radi o 5 cilindara u kombinaciji s 2,5 litara zapremine i Turbo-vradžbinama. Ali u sklopu ove najnovije generacije Audijeve RS-trojke sve to skupa rezultira s brojkom od skoro okruglih 400 konja. Svi ti konji putem naprednog mjenjača sa 7 brzina prema sve četiri strane ispucavaju nekih 500 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz) i ispaljuju automobil do stotke za 3,8 sekundi.
Da… Za 3,8 sekundi. Odnosno za 0,1 sekundu brže od Porschea Carrere GT.
Najmanji RS u Audijevoj ponudi… Pfff… Čovječe…
Ono u čemu su dosadašnje generacije Audijevog modela RS3 pomalo kaskale za konkurencijom svodi se na ovjes i pogonski sklop. Jer iako je i dalje riječ o Quattro-svašta-nešto-Plus-Minus priči, to svejedno ne znači da ta priča podrazumijeva ekvilibrij u bilo kojem smislu. Dapače, ne podrazumijeva jer su neki od modela opako bježali „preko nosa“ i ponašali se poput uličnih razbojnika. A to baš i nije nešto što bi nekom obiteljskom čovjeku trebalo na dnevnoj bazi.
Sve je to u ovom novom RS3 otišlo u povijest, jer su se u Ingolstadtu odlučili upravo oko tog dijela automobil opako potruditi. I za pretpostaviti je kako je razvojni tim natukao hrpetinu prekovremenih sati radeći na ovom automobilu, što je pak za svaku pohvalu.
Diferencijal je posebno čudo tehnologije i tehnike te upravo tom čudnovatom diferencijalu novi Audi RS3 duguje jako puno toga u smislu brutalnih performansi i voznih svojstava.
Ali dok to ne probamo u praksi, ne bih pretjerano puno teoretizirao oko tog dijela priče.
Što se dizajna tiče, reklo bi se „tipičan novokomponirani Audi“. Jer detalji djeluju kao nešto već stoput viđeno, dok se global nekako stidi i skriva. Samim time zapravo imam dojam da se u Audiju opako trude sakriti pravi karakter ovog automobila i učiniti ga svojevrsnim „sleeperom“. Ali s time naravno nikoga ne varaju, jer RS-značkice i dalje postoje. Vidljive su golim okom i svi mi jako dobro znamo što one u prijevodu znače.
Dakle s jedne strane dizajnom novi Audi RS3 djeluje pomalo suzdržano. Ali osnovna muskulatura je i dalje itekako prisutna. A tu je i prednji dio automobila koji djeluje kao da su se dizajneri u Ingolstadtu zainatili i odlučili Lexusu pokazati tko je gazda.
Taj dio dizajnerskog izričaja baš i ne djeluje pretjerano lijepo. Ali agresivno u svakom slučaju jest, pa je za pretpostaviti kako će štovateljima četiri kruga za volanom ovog automobila (u glavi) narasti… Hm… Ego.
Ostanimo kulturni.
Bilo kako bilo, Audi je u obliku modela RS3 najnovije generacije ponudio totalno zlo i respektabilnu silu kakva u ovoj kategoriji automobila još nije viđena.
Barem ne koliko se ja sjećam.
Audi RS3 nije automobil za svakoga. I to čak i kada zanemarimo cijenu s kojom će doći na tržište. Ali je usprkos tome i svim svojim „manama“ još uvijek riječ o jednom posebnom automobilu koji svoje štovatelje privlači na potpuno ispravan način. I vjerovali ili ne, taj ispravan način ne podrazumijeva strujne krugove i kolutove u kojima ih hrčci pune.
Ovo je automobil koji ne treba voljeti. Ali ga definitivno treba respektirati, jer u ovim kastriranim vremenima „Woke“ i „Cancel“ kulture i dalje stoji kao širok, jak i sposoban automobil kakvih u današnje vrijeme zapravo i nema baš puno.
Punkt.
Neue ordnung?
