Alfa Romeo, što ti je ovo trebalo?
Kada ljudi slave rođendan, najčešće ih je moguće vidjeti u izdanju u kakvom inače nisu. Pa zašto se pobogu onda ista priča ne prenese u svijet automobila?
Tijekom proteklih nekoliko mjeseci sva je sila proizvođača automobila imala neki rođendan. Aston-Martin je prema citatu Željka Bebeka „doživio stotu“, Porsche je slavio zlatni pir vezan uz model 911 i njegov bezvremenski i tvrdoglavi dizajn. Lamborghini je također slavio pedesetu obljetnicu zaluđivanja svijeta automobila s raznoraznim V12-pogonjenim čudovištima, no i neki „običniji“ proizvođači automobila su u sklopu tih rođendanskih proslava došli na svoje.
Tako je Volkswagen predstavio četrdesetu obljetnicu postojanja modela po kojem je praktički nazvana cijela jedna klasa automobila na tržištu, odnosno model Golf. Audi je slavio rođendan Quattro-pogona, BMW je slavio svoju „M-diviziju“, i tako bliže i tako dalje…
Dakle proslava nam u sklopu svijeta automobila nikako nije falilo u posljednje vrijeme.
E sad…nepisano je pravilo da za svaki taj rođendan skoro obavezno uslijedi i neki slavljenički model koji od pojedinog proizvođača uz sebe daje hrpetinu poklona svojim budućim vlasnicima.
Tako mi npr. automatski pada napamet Golf Edition, koji iz generacije u generaciju u toj varijaciji na temu samog sebe izgleda sve bolje i posebnije.
No Golf je možda pre običan primjer, pa ako ćemo se pomicati prema granicama zdravog razuma, tu je sa svojim već poslovičnim ludilom uvijek prisutan Lamborghini, koji je za svoju pedesetu godinu postojanja pripremio čak dva modela – Veneno i Egoista.
Dotična dva automobila ne treba posebno predstavljati svijetu, već je možda najbolje jednostavno skratiti vrijeme čitanja ovog teksta za pokoji redak i spomenuti da je Veneno „onaj nalik avionu“ (kako sam nedavno čuo opis), a Egoista je „onaj s narančastim felgama“.
Oba modela fasciniraju tehnikalijama, razlozima postojanja i čak i laiku već na prvi pogled izgledaju posebno, no to je pak tako iz jednostavnog razloga – zato što jesu posebni.
Tako su osmišljeni, tako su izvedeni, a tako su i predstavljeni svijetu, pa stoga ni ne čudi da neki bogati ljudi na planeti do ludila žele jedan vlastiti primjerak i spremni su platiti koliko god treba da ga se dočepaju.
Dakle tradicija i slavlje vezano uz nju se itekako isplati, pa s obzirom na to da tu činjenicu već i djeca u vrtiću jako dobro znaju, sve se pitam što se onda pobogu dogodilo s kolektivnim umom koji sačinjava tvrtku Alfa Romeo.
Naime, i Alfa slavi jedan rođendan, no dotična proslava nije toliko vezana uz marku, već uz model koji je obilježio jedan dobar dio njene povijesti.
Naravno, govorim o predivnom klasičnom automobilu koji je dizajnom oživio Bertone, a koji je Alfa na tržište sada već davne 1954. godine plasirala pod nazivom Giulietta Sprint.
Alfa Giulietta Sprint bila je pojam talijanskog modnog izričaja na četiri kotača. Bila je lijepa, upotrebljiva i iznad svega jedan od onih automobila koji su izgledali stoput skuplje nego su zapravo bili. Samim time nije nedostajalo ni publike, jer je upravo ovaj model jedan od najuspješnijih koje je Alfa ikad izbacila na tržište.
Prodano je ukupno 132,000 primjeraka tijekom prve inkarnacije ovog modela, te je proizvodnja u praktički nepromijenjenom izdanju trajala punih 11 godina, a sam automobil nudio se u veliko broju varijacija na temu u smislu oblika karoserije.
Dakle kada se prosječnom „Alfisti“ spomene ovaj automobil, pretpostavka je da će istog momenta početi sliniti i to već govori dovoljno.
Tijekom kasnih sedamdesetih je ideja oživljavanja ovog modela pala napamet glavešinama u Alfa Romeu, pa se tijekom 1977. godine na tržištu pojavila Giulietta Nuova, odnosno druga generacija tog iznimno popularnog modela iz prošlosti.
Nova je Giulietta bila jedan iznimno lako pamtljiv automobil zbog svojih linija i naglašenog sportskog karaktera.
Tome je naravno u prilog išla i baza samog automobila, jer je dotični bio baziran na modelu Alfetta, no tu su i neke brojke, koje su u smislu upotrebljivosti ovog automobila na tržište donijele svojevrstan presedan.
Druga generacija Giuliette na tržište je dolazila s 4-cilindričnim motorima u rasponu od 1,3 do 2 litre. Motor je bio smješten naprijed, no pogon je bio usmjeren prema stražnjim kotačima, što sa svojih 170 konjskih snaga (u TurboDelta verziji modela iz 1984. godine) nije bilo nimalo loše u praksi.
No nije samo najjača verzija plijenila pozornost, jer je Giulietta s Turbo-Diesel motorom sa svojih nekoliko rekorda u kategoriji izdržljivosti zaslužna za planetarnu popularnost tvrtke i modela.
Dakle i dalje stoji teza o „Alfistima“ i nekontroliranom ispuštanju sline pri spomenu na Giuliettu, zar ne?!
Pa što se onda dogodilo glavonjama u Alfa Romeu koji već godinama diše na respiratoru i propada, kada su za proslavu jednog od svojih najslavnijih modela svih vremena odlučili priču upakirati u aktualnu generaciju Giuliette s JTDM motorom kao onim prezentacijskim na nedavno održanom salonu automobila u Parizu?
Kako ne bih bio proglašen mrziteljem ideje, prvo bih spomenuo nekolicinu pozitivnih stvari vezanih uz to „slavljeničko“ izdanje ovog modela.
Dotični podrazumijevaju nekolicinu optičkih dodataka koji ovaj automobil krase, pa su tako na karoseriji i oko nje svoje mjesto našli 17-inčni kotači, novi stražnji branik s nešto istaknutijom ispušnom cijevi koja iz njega izlazi, te zatamnjena stražnja stakla.
Interijer ove slavljeničke verzije modela dolazi s nekolicinom dijelova presvučenih u Alcantaru i kožu neke mrtve životinje u kombinaciji s crvenim šavovima, što je već postalo tradicijom za Alfa Romeo. Uz svu tu silu prirodnih i umjetno-ojačanih materijala u sklopu ove se verzije Giuliette može naći i oveći broj nečeg što nalikuje materijalu od karbonskih vlakana, no iako izgledaju poprilično vjerno, svi ti detalji s karbonom u bilo kojoj formi nemaju ama baš nikakve veze.
Stoga bi u smislu tih „novih vremena“ za Alfa Romeo umjesto slogana „Cuore Sportivo“ bio prikladniji neki poput „Cuore Contraffatto“ – tim više što mi i opet napamet pada podsjetnik na JTDM-motor koji je poslužio za predstavljanje ovog „specijalnog modela“ u Parizu.
Dakle i Alfa Romeo je tvrtka pridružena listi onih koji su u ovim modernim vremenima ispale jadne, jer prezentirati proslavu jednog od najboljih automobila ove marke kroz popis opreme i uštedu goriva mislim da doista nema nikakvog smisla.
Tužno je vidjeti kako jedan od najpoznatijih proizvođača automobila na svijetu, te jedan od onih čiji su automobili oduvijek slovili za beskompromisne mašine koje iglu obrtomjera rado zabijaju u crveno polje u današnje moderno doba na ovakav način odaje priznanje i počast jednom od onih automobila koji su tom proizvođaču dodatno izgradili ime.
Isto tako smatram jadnim da se Alfa Romeo uporno pokušava dodvoravati današnjim pomalo bljedunjavim gigantima poput Volkswagena, Forda i pokojeg korejskog proizvođača automobila, jer Giulietta iz nekog razloga mora opstati kao alternativa relativno bezličnim modelima iz kompaktne klase.
Šteta, jer koliko je meni poznato iz povijesti, Alfa Romeo kao tvrtka sa svojim pojedinim modelima ne samo da nije ispadao alternativom, već su to ispadali svi drugi proizvođači automobila unutar pojedinih klasa.
No danas to više očito nije tako, pa eto…sretan rođendan Giulietti u nadi da se tvorci prve generacije modela ne okreću u svojim grobovima.