Najčitaniji auto portal u hrvatskoj - 300.000 čitatelja mjesečno

POWERED BY 1KLIK.HR

Ovaj Volvo koncept iz 1983. bi bio mnogo bolji Prius

Volvo LCP 2000 iz davne 1983. godine s malim trocilindričnim turbo dizelskim motorima i 700 kg trošio je 4 l/100km  i predstavljao je viziju automobilske bliske budućnosti.

“inteligentna rješenja iz…”

Koliko god neki ne voljeli Priuse, morate priznati da će uvijek postojati potreba za učinkovitim, a ekološki prihvatljivim automobilima. Suočavanje s ekološkim izazovima sadašnjosti, klimatskim uzbunama koje dolaze na mala vrata, (ne)kvalitetom zraka te neizvjesnom ponudom i potražnjom energenata su ljude doveli do ideje o alternativnom pogonu pokretanja automobila. Od početne skepse pa do izmjene generacija i milijuna prodanih primjeraka, sve je to put koji je Prius prošao. Nije bio jedini, ipak. Barem donekle. Volvo je riješio iste probleme na malo drugačiji i zabavniji način još 1983. godine, s njihovim LCP 2000.

LCP 2000 nije baš privlačan, zapamtljiv i uhu mio naziv, ali barem znači nešto: Light Component Prototype. Naravno da je tu i dio “2000” zato što je 80-ih godina sve što je htjelo mirisati futuristički i laserski rado imalo “2000 ” u imenu. Valjda. No dobro, što je to bilo s inteligentnim rješenjem iz Švedske?

Ako govorimo o ključnim svojstvima automobila današnjice onda redamo sintagme kao što su: lagani materijali, niska potrošnja ili alternativno gorivo. Sve su to bila i svojstva automobila budućnosti zamišljenog od strane Volva pod onim imenom LCP 2000 koja su predstavljena u malo ranija vremena, proljeće 1983. godine, ako ćemo precizno. Ideja o tom LCP konceptu izrodila se 1979. godine u ulozi svojevrsne kombinacije studije električnog vozila (iz 1976. g.) i projekta laganog auta imena Ellen.

Pokazala se potreba za stvaranjem pokretnog prototipa ultralaganog auta koji je pametan po pitanju potrošnje goriva, a u isto vrijeme također siguran i praktičan, baš kao i drugi normalni automobili. Pod palicom inženjera Rolfa Melldea tim je trebao iskoristiti blagodati modernih materijala i tehnologija. LCP se trebao pokazati da može uspješno ugostiti minimalno dvoje putnika, da može biti maksimalno 700 kg težak (ili lagan) te da može trošiti manje od 4 l/100km. Za tu 1979. godinu zvuči to sve kao prilično nadrealna ideja.

Napravljena su, svejedno, ukupno 4 takva automobila. Prvi put su ugledali svjetlo dana na seminaru o životnom okolišu već spomenute 1983. godine u Stockholmu. Dizajn samog automobila bio je prilično pametan:  LCP 2000 je tako izgledao poput automobila, ali ipak malo drugačije. Klinasti hatchback s dvoja vrata, iza s ravnim stražnjim dijelom te plastičnim poklopcem prtljažnika koji bi, ovo je najbolje, služio i kao pravi ulaz na stražnja sjedala. Vidite, uostalom, sve na slikama.

Ovako jedno neobično rješenje je imalo uporište u ponudi i sigurnosti prostora. Ovaj je neobični automobil imao tako i dovoljno prtljažnog prostora. LCP je imao opremljenost specijalno dizajniranim turbodizelskim motorima. Trocilindarske koncepcije u pitanju, ali jedan od njih je bio 1,3 litarski sa svojih 50 KS (izrađen je bio od legure magnezija), a drugi 1,4 litarski s ukupno 90 KS (a izrađen od lijevanog željeza i s uljnim hlađenjem). Tu je bio još i petstupanjski ručni mjenjač i bestupanjski elektrificirani CVT.

Za pogon su se koristila razna alternativna goriva, poput uljane repice. U izradi su korištene različite vrste plastike, aluminija, magnezija, a naprednost su dokazivali i okviri vrata od karbonskih vlakana. Danas dobro poznat materijal, tada gotovo pa znanstvena fantastika.

Unatoč svemu, tržište se nije moglo nositi s ovim ekološki osviještenim automobilom. Konvencionalni automobili su debelo dominirali i svi su uvijek bili u potrazi za što boljim performansama. LCP 2000 je svejedno i kao koncept izazvao pozornost. Studije potrošnje energije su poslije baštinjene za osnove EPS ekološke strategije Volva. Danas LCP 2000 živi u Volvo muzeju kao svjedok inovativnog razmišljanja minulog vremena.