Kratak odgovor na pitanje iz naslova bio bi jednostavno "Golf". No kakav? Hm…jednom riječju opak. Zapravo jedna riječ nije dovoljna, jer ovo je najopakiji Golf ikad osmišljen za upotrebu na stazi.

Gledajući po garažama domaćih dečkiju koji svoj život žive "četvrt milje po četvrt milje" (da pomalo citiram nabildanog ćelavca po imenu Vin Diesel), moram priznati da nije baš pretjerano čest slučaj naletjeti na automobil od 1,000 konja.
Naravno, to nije ništa čudno, s obzirom da 1,000 konjskih snaga iziskuje nešto čega je iz dana u dan u Hrvatskoj sve manje i manje – a to je novac.
No dečki i dalje šarafe, odriču se užina na poslu, ne vode bolje polovice van subotom navečer, već uz "partizansku" pivu-dvije najčešće šarafe neki novi (ili polovni) no teško stečeni dio na svoj trkaći automobil.

Slično je i izvan granica Hrvatske, no ipak postoji tu i tamo pokoja razlika izuzev samog budžeta koji je često nekoliko puta veći od onih kakve srećemo u našim krajevima.

Za početak tu su ideje kakve naši dečki iz nekog razloga često nemaju. Ideje koje su već u samom početku toliko bolesne, da bi u dotični inicijatori istih bez pola problema mogli dobiti trajni apartman u nekoj "žutoj" instituciji, s obzirom na to da bolesne ideje podrazumijevaju i bolesne brzine, što u prijevodu često znači hodanje po žiletu i igru sa životom.
Zatim se u cijelu priču upetljava i činjenica da su izvan naših granica neki dijelovi puno dostupniji, s obzirom na to da je za strane tvrtke koje djeluju na polju tuninga sasvim normalno da u opisu posla sadržavaju nešto što se zove "lager" – nešto što se u našim krajevima jako rijetko sreće u općenitom smislu.
Uglavnom, kada se sve to skupa zbroji i oduzme, postaje jasno zašto većina naših trkača na polju utrka ubrzanja najvjerojatnije nikada neće moći konkurirati ekipi koja se nalazi izvan granica Hrvatske, što zapravo i nije nužno loše, zar ne?!

No pustimo sad muke po novcima i nabavkama dijelova, jer ovaj automobil koji smo izdvojili za malu prezentaciju zapravo s našim podnebljem nema nikakve veze.

Naime, radi se o jednom Golfu Mk.1 (ili po naški "Kecu" ili "Jedinici") koji ukratko istovremeno izgleda i ide apsolutno bolesno.
Koliko saznajem, pod haubom se nalazi kompletno prerađen 1,8-litarski četverocilindrični KR-motor (zaljubljenicima u Volkswagen već otprije poznat iz Golfa II GTi), no za razliku od stotrideset i kusur konja koje dotični motor u originalu razvija, ovom je motoru snaga narasla za skoro deset puta.
Nazvan 16Vampir, ovaj Golf koji potpisuje tuning-tvrtka Boba Motoring za početak je potpomognut Garrettovim monstruozno velikim GTX4202R Turbo-punjačem, a kako bi se na podlogu osiguralo što je više moguće trakcije, uz gume specifično namijenjene utrkivanju po ravnom, tu je i 4Motion pogon na sva četiri kotača do kojeg snaga putuje preko Volkswagenovog DSG mjenjačkog sklopa sa šest brzina, koji je dodatno potpomognut DSG-ECU kontrolerom tvrtke Adrenalin Tuning.
Doduše, gledajući vozača i suvozača u pokusnim vožnjama, nekako mi se čini da bi se i pogon na osam kotača itekako mučio sa svom tom količinom brutalne snage, no čak i sva sila proklizavanja pri naglijem gaženju po pedali gasa ne smeta ukupnom vremenu od oko devet sekundi, koliko je ovom krajnje nenormalnom Golfu potrebno da prijeđe udaljenost od četvrt milje.

Iako sekunde koje broje ubrzanje od nule do stotke nisu konkretno navedene, sami tvorci ove 4Motion-boleštine pretpostavljaju da se radi o vremenu od oko dvije sekunde, dok izlazna brzina na kraju staze iznosi preko 260 kilometara na sat.
E sad, je li za vjerovati nagađanjima i neslužbenim informacijama, ne znam, no s obzirom na to da u cijeloj priči postoji video-uradak u kojem se sasvim dobro vidi kako ovaj monstrum konkretno i divljački ubrzava, možda je i bolje dojam ne kvariti riječima.

Bilo kako bilo, ovo je jedan od onih automobila za koje mislim da vozaču treba srce veličine prosječne dnevne sobe i (s oproštenjem) muda od čelika, a isto vrijedi i za suvozača. Doduše, moram priznati da iako nemam niti jedno niti drugo u tim dimenzijama i od spomenutih materijala, svejedno bi bez ikakvog problema pristao na par vožnji, jer ako već ništa drugo, jednostavno sam fasciniran brutalnošću ovog što sam vidio.


TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: Ivan "IGloo" Gluhak i Boba-Motoring.de