Volkswagen – “Bully” kakav još niste vidjeli

Svijet koji podrazumijeva preslagivanje Volkswagenovih modela doista je posebno velik. Iskreno mislim da u današnje vrijeme ne postoji niti jedan proizvođač automobila na svijetu čije je modele toliko moderno nadograđivati u smislu performansi i estetike. No to nije stvar nezadovoljstva VW-ovih automobila u njihovom tvorničkom izdanju, već ogromnog polja poklonika ove slavne marke.

Dakle, u svijetu u kojem Volkswagen slovi kao jedna od najuspješnijih i najdugovječnijih marki u svijetu automobila, nimalo ne čudi kako danas ama baš svaki klinjo koji vozi neki od Volkswagenovih modela, po svom autu pimpla i izvodi raznorazne prerade.
Realno gledano, na eventima koji podrazumijevaju brzinu i stilski izričaj, godinama su među najbržim i vizualno najdorađenijim automobilima bili upravo oni marke Volkswagen.
Skeptici i mrzitelji dotične često će reći kako auto kojem u originalu ništa ne fali ne treba dorađivati, no takvi ljudi nemaju pojma, jer često se u smislu dorada na bilo kojem automobilu uopće ne gleda valja li dotični model više ili manje od konkurencije, već je poanta u emociji prema automobilu, te se shodno tome nekome drag automobil često prerađuje kako bi u očima vlasnika bio i unikatan, odnosno posebniji od drugih.
Tome svjedoče tisuće i tisuće obožavatelja i članova klubova koji štuju raznorazne marke i modele diljem svijeta, a u smislu Volkswagena, dovoljno je spomenuti automobilistički Woodstock nazvan Worthersee Treffen koji se svake godine održava tek stotinjak kilometara daleko od Hrvatske granice i okuplja ogroman broj ljudi na istom mjestu i sa automobilima iz istog (V.A.G.) koncerna.

Realno je reći kako od svih dorađivanih automobila u našim krajevima postoji najviše primjera preslagivanja Golfova, pa se tako kroz godine pojavljivalo svega i svačega na sceni koja podrazumijeva prerade i dorade u smislu vizualnih svojstava i performansi istih – od nadaleko poznatih "dvojki" poput one koja nosi nadimak "Low Life" (u sklopu koje ni sam vlasnik više ne zna koji je motor pod haubom i sa koliko čudo raspolaže snage u ovom momentu), preko "Flip-Flop" "duje" čiji ostariji vlasnik i dalje ne posustaje u lovu na glavne nagrade sudaca na eventima u Hrvatskoj i izvan nje, pa one najbrže "dvojke" koja sa svoja dva motora i vlasnikom u često topless izdanju godinama vozi na utrkama ubrzanja radeći zavidna vremena u sklopu najbrže klase koja se u našim krajevima vozi.
Sve su to automobili koji su u startu u život krenuli kao sasvim obični i ni po čemu posebni, da bi danas ljubavlju i predanošću svojih vlasnika bili automobili koji svojim fotografijama često krase stranice tiskovina vezanih uz svijet automobila.

No što je sa još starijim modelima od Golfa?

Iskreno, u našim je krajevima situacija pomalo beznadna, no to nimalo ne čudi, obzirom da zakona koji definira mogućnosti u smislu prerada u pravilu nema, već se sve nekako svodi na slobodnu procjenu individua u plavom koje uz rečenice poput "Skidaj tablice – ima Remusa" provode zakon i tumače ga na jedino sebi razumljiv način i bez ikakve mogućnosti prigovora od strane vlasnika automobila kojem odjednom fale registarske oznake bez nekog valjanog razloga i opravdanja. Također, u smislu restauracija i prerada modela starijeg datuma proizvodnje uvijek se dotičemo neminovnog i kroničnog nedostatka novca, a ni dostupnost dijelova (čak i za Volkswagenove modele kakvih je u našim krajevima oduvijek bilo) nije baš na zavidnom nivou.
Ipak, postoji nekolicina primjeraka "složenih" Volkswagenovih modela iz onih prošlih i svakom auto-entuzijastu dragih vremena, kada su automobili značili kudikamo više od modnog izričaja i pukog popisa dodatne opreme.

No zato je izvan granica domicilne nam Banana-republike scena koja okuplja raznorazne ljubitelje preslagivanja i dorađivanja automobila jednostavno ogromna. Fanova svijeta tuninga i stylinga ima doista ogroman broj i praktički niti jedna zemlja na svijetu ne može biti lišena pokojeg kluba ili udruge koja okuplja ekipu koja umjesto da tulumari po vani, ipak radije šarafi po automobilima. Stoga nimalo ne čudi kako se svako toliko na sceni pojavi pokoji doista iznimno prerađeni model – u ovom slučaju Volkswagenovog Transportera, odnosno kroz povijest modela poznatog kao "Bully".

"Bully" je u pravilu svojevrsna izvedenica "Bube", samo u malo većem izdanju i nešto drugačijeg oblika karoserije. No to ionako već svi znaju, pa i ne treba pretjerano puno opisivati kakav status uživa taj legendarni automobil – bilo da posjeduje tovarni prostor ili pak ima namjenu prijevoza putnika.
Omiljen u šezdesetim i sedamdesetim godinama minulog milenija, upravo je "Bully" bio jedna od znamenitosti raznoraznih protesta i cijele jedne generacije pobornika "slobodne ljubavi" i seksualne revolucije.
Pojavljivao se na poštanskim markama, u filmovima i serijama, na koncertima, okupljanjima raznoraznih vrsta i slično, te je kroz povijest definitivno obilježen kao jedan od najomiljenijih automobila svih vremena, što iskreno nimalo ne čudi, obzirom da je istovremeno i jedan od najsimpatičnijih.

Već sam viđao svakojake prerade ovog automobila, no neki dan mi je jedna posebno zapela za oči…

Volkswagen T1, u ovoj se svojoj inkarnaciji naziva "Shorty", što mi je posebno simpatično obzirom na jednog meni dragog poznanika s kojime ovaj T1 dijeli ime, no prije nego prijeđem na daljnje opisivanje svog šireg i užeg kruga ljudi koje poznajem, radije bih se ovdje zaustavio po tom pitanju i nastavio u sklopu tematike.
Dakle, T1 nazvan "Shorty" zapravo na prvi pogled izgleda poput nekog uratka izvedenog u Photoshopu, kakve smo navikli gledati na Internetu, obzirom da je ovaj primjerak skraćen za popriličan broj centimetara.
Iako je u tvornici ovaj T1 iz 1963. godine najvjerojatnije imao definiranu namjenu, tvorci ovog skraćenog primjerka s njome se očito nisu pretjerano slagali, te je za početak iz mini-autobusa nastao mini pick-up. Doduše, kada kažem mini pick-up zapravo mislim samo na oblik karoserije, jer u smislu ovog automobila osnovna namjena nikako nije prevoženje ikakvog tereta, već nešto sasvim drugo – nastupanje na natjecanjima u smislu utrka ubrzanja.

Naime, skraćeni "Bully" podvrgnut je još ponekim preradama koje ga čine itekako sposobnim automobilom za natjecanja ovakvog tipa.

Prije svega treba spomenuti motor, koji na papiru sa svojih 2,2 litre zapremine i 4 cilindra preko kojih razvija ukupno oko 330 konjskih snaga i ne izgleda pretjerano impresivno, no kada se tome doda ukupna kilaža koja iznosi tek nešto sitno preko 700 kilograma, stvari poprimaju nešto drugačiju dimenziju.
Naravno, uz sam motor i tretman UN-dijete, tu su i pomalo predimenzionirani "Foose" kotači posredstvom kojih se "Shorty" ispaljuje kao metak sa startne linije, a kratkom ukupnom vremenu prelaska četvrt milje definitivno pridonosi i Rancho Competition mjenjački sklop sa četiri brzine.
U ovom času nije mi poznato koliko je konkretno T1-ici zvanoj "Shorty" potrebno vremena za prelazak četvrt milje, no obzirom na listu preinaka i ciljano preslagivanje ama baš svake komponente (izuzev DVD-playera za koji doista ne znam čemu bi u sklopu ovog automobila mogao služiti), vjerujem da je ovaj mali Volkswagen itekako brz.

Bilo kako bilo, "Shorty" je jedno jako ugodno iznenađenje u vremenima kada često pomislim kako sam već sve vidio i kako me više ništa ne može iznenaditi, pa mi je već samim time drago da sam takvim razmišljanjem bio u krivu. A dodatna pozitivna stvar u cijeloj priči jest još jedan jako poseban primjerak ovog doista iznimnog i posebnog automobila iz onih prošlih vremena.
Kada bi barem danas postojalo više automobila koji za osnovu svog postojanja nemaju krive ideale…