Renault – ponovni odlazak u ekstreme

Od davnih je dana Renault svako toliko imao neurotične ispade uobličene u nešto na četiri kotača, pa eto…posljednjih dana sve se glasnije priča o najnovijem slomu živaca tehnologa i dizajnera ovog renomiranog proizvođača automobila.

Većina ljudi na ovom svijetu na ime Renault ne reagira na isti način na koji bi npr. reagirali pri spomenu naziva poput Porsche, Ferrari ili Aston Martin. Razlozi su zapravo jednostavni, jer ista ta većina ljudi automobile definiraju na nekoliko osnovnih načina. Ili su krajnje nebitni, ili su potreba (najčešće uz prihvatljivu cijenu kao osnovu razmišljanja), ili su jednostavno predmet snova (najčešće neostvarivih).
Dakle, u sklopu ovog uvodnog dijela teksta slobodno mogu zaključiti kako tvrtka Renault u smislu svojih modela zapravo ne izaziva neko posebno uzbuđenje.

…ili možda ipak takav zaključak ne stoji…

Kroz desetljeća i desetljeća Renaultove prisutnosti u svijetu automobila na tržište je ponuđeno nekoliko njihovih modela koji itekako izazivaju emocije. Ako se samo sjetim prvog pogleda na Alpine A110 ili A310, prve (i jedine) vožnje u modelu A610, sve sile 5-ica u Turbo ili Maxi Turbo obliku, Clia 16V i kasnijih Sport, RS i V6 varijacija na temu istog, te najnovijeg (još uvijek konceptnog) modela A110-50, zapravo zaključujem kako Renault prikazuje jednu posebnu orijentiranost prema uživanciji za vrijeme vožnje u relativno svima pristupačnim automobilima.
Da, to se definitivno čini ispravnijim zaključkom.

Svaki Renaultov automobil usmjeren prema brzini ima istovremenu usmjerenost i sklonost kompromisu, što zapravo nimalo ne čudi s obzirom na to da to većinom nisu modeli koji sami za sebe stoje u ponudi, već su nekom idejom izvedenice iz nešto običnijih i normalnijih modela. To je možda najbolje vidljivo u smislu modela Clio i Megane, koji već u svojim Sport i RS verzijama sasvim normalne i ni po čemu posebne automobile pretvaraju u one namijenjene auto-entuzijastima i zaljubljenicima u sve ono što u smislu brzine i gušta jedan takav automobil može ponuditi. No Megane i Clio nisu pravi primjeri Renaultovog ludila iz kojeg se svako toliko dogodi neki model ili varijacija na temu modela bez ikakvog kompromisa prema bilo čemu.

Kada sam već spomenuo Clio u svojoj najčešćoj jakoj verziji pod imenom "Sport", naravno da moram spomenuti i "ubojicu novinara" u obliku Clia V6 koji je iz tog malog gradskog automobila postao utjelovljenje straha za volanom, što zapravo nimalo ne čudi s obzirom na za jedan Clio poprilično ogroman motor i hrpetinu snage upakiranih u malen i lagan automobil.
Svaki vozač koji je ikad pomislio sjesti u Clio V6 i odvesti se na kavu s ekipom morao je nekoliko puta razmisliti i o mogućnosti da se neće u jednom komadu vratiti doma, odnosno da bi se lako moglo dogoditi da umjesto na spomenutoj kavi s ekipom završi u bolnici nakon saobraćajke, s obzirom na to da je jako malo trebalo da bi Clio V6 u krivim rukama jednostavno odlučio napraviti neku glupost i osakatiti nesretnog vlasnika.
Dakle, možda bi upravo Clio V6 i Renault 5 Maxi Turbo godinama prije njega bili savršeni primjeri razmišljanja Renaultove "B" sekcije luđaka koji su ih stvarali i ponajbolji dokaz koliko daleko ludilo u smislu auto-industrije može ići. No upravo se ovih dana ta ekipa ponovo skinula sa sedativa i prihvatila posla, a rezultatno stanje je jedan novi konceptni automobil veličine kutije cigareta, uz dodatak ekstra komponenata koje one manje koncentrirane vozače s teškom nogom na gasu ubijaju stoput brže od bilo kojeg raka pluća.

Naime, nakon nedavne električne eskapade na četiri kotača u obliku koncepta Twizy F1, u koji je (čisto podsjetnika radi) uguran KERS sistem iz bolida Formule 1, koji sa standardnih 17 konjskih snaga ovom malom električnom autiću snagu diže na 97 konja u trajanju od ukupno 13 sekundi po okidanju, upravo su stigle najave kako je za prikaz spreman još jedan koncept sa "žutom knjižicom".

Nazvan Twin´Run Concept, ovaj maleni Renault je u pravilu demonstracija onoga što bi sve novi Twingo mogao biti u budućnosti (ukoliko netko iz spomenute "B" sekcije ikada uđe u upravni odbor Renaulta).
U ovom momentu nije poznato pretjerano puno detalja oko ovog malog gradskog konceptnog automobila s Touretteovim sindromom, no neće biti potrebno čekati pretjerano dugo vremena dok ama baš svi ne budu izašli u javnost, s obzirom na to da bi se predstavljanje trebalo dogoditi vrlo ubrzo, odnosno točnije ovog vikenda kada bolidi Formule 1 ponovo posjete kneževinu Monaco.
U ovom času spomenuo bih ono najbitnije, a to je ukupno 950 kilograma težak maleni automobil s centralno smještenim 3,5-litarskim trkaćim motorom doniranim iz Renault Megane Trophy natjecateljskog automobila. Dakle, u prijevodu u smislu motora govorimo o ukupno oko 320 konjskih snaga, a u smislu performansi govorimo o nekih 4,5 sekundi od nule do stotke na digitalnom brzinomjeru, što je u kontekstu ovako malog automobila zapravo ne samo ludo, već i poprilično nastrano. No upravo zato je Renault Twin´Run čak i u ovoj konceptnoj fazi (iz koje iskreno čisto sumnjam da će ikada izaći) jedan itekako zanimljiv i bezobrazan automobil, a samim dizajnom i idejom moram priznati da me pomalo vratio u dane ponosa i slave u smislu 5-ice Maxi Turbo, koji je za ovaj automobil bio (pre)očita inspiracija.