Pontiac – još malo pa nestalo

Ako ste poput mene vječno i tragično zaljubljeni u Pontiac Firebird i iz cijele Američke povijesti izdižete upravo taj model kao jedan od najposebnijih, te ako nemate ništa protiv country-glazbe i kaubojskih šešira, ne očajavajte – upravo ovih dana na tržištu se pojavilo nešto posebno.

Iako se mislilo da za Pontiacom nitko neće pretjerano žaliti, obzirom na modele koji su bez ikakvog reda i pameti izlazili na tržište tijekom posljednjih godina postojanja te tvrtke, ipak postoji nekolicina onih koji se rado prisjećaju nekih modela koji su itekako pridonijeli svijetu automobila kakav danas poznajemo.
Pri tome naravno prije svega aludiram na modele GTO i Firebird, (odnosno Trans Am), no da sad ne ulazim u povijest ta dva po mnogočemu posebna automobila (obzirom sam i jednom i drugom posvetio kompletan tekst u sljedećim danima), radije ću se posvetiti nečem što nije dio povijesti.

Naime, obzirom na status koji Pontiac Firebird uživa među mnogim zaljubljenicima u tzv. „Muscle Car“ eru i šire, nije nimalo čudno kako se masa tvrtki na području tuninga odlučila na neki način reinkarnirati upravo taj model. O nekim sam pokušajima spomenute reinkarnacije pisao već prije nekoliko mjeseci, a neki tek slijede, no ono što im je svima zajedničko jest platforma koju međusobno dijele, odnosno ona koja podrazumijeva Chevrolet Camaro.
Iako su Firebird i Camaro praktički braća od samih početaka proizvodnje, ipak je svaki imao svoju lojalnu publiku, pa moram priznati da me iz tog razloga čudi kako se nekolicina tvrtki sa spomenutog područja tuninga odlučila namjerno pobrkati pojmove i proizvoditi nešto nalik Firebirdu na platformi Camara, no s druge strane razumijem ideju, obzirom drugi izbor zapravo ne postoji. Pa eto i još jednog u nizu pokušaja da se Firebird barem približno vrati iz stranica povijesti u sadašnje vrijeme.

Obzirom je Pontiac Firebird Trans Am mnogima najpoznatiji iz filmova „Smokey and the Bandit“, „The Driver“, „The Hunter“ te još gomile američkih celuloidnih uradaka i jedne TV-serije pod nazivom „Knight Rider“, mogu slobodno reći kako je taj model zapravo dobio kultni status i vječno mjesto u dvorani slavnih američkih automobila, a ovaj o kojem je ovdje riječ nastavlja tu tradiciju iako je zapravo riječ o još jednom prikrivenom Chevroletovom Camaru.
Nazvan „Firebreather“ i proizveden u limitiranoj seriji od svega pedeset primjeraka, ovaj Camaro s detaljima preuzetih sa Firebirda zapravo je zvijezda već više puta najavljivanog filma „Jinn“ koji se trebao pojaviti u kinima prije pune dvije godine. Do današnjeg dana film nije ugledao svjetlo dana, no na sreću „Firebreather“ jest, a jedan od primjeraka se nedavno pojavio i na prodaju u jednom salonu pod imenom „Cauley“ koji se nalazi u američkoj saveznoj državi Michigan, te koji se inače bavi prodajom Ferrarijevih modela.

Sam automobil je dakle u bazi Chevrolet Camaro s nekolicinom izvedenih operacijskih postupaka kojima je ideja bila što je više moguće isti približiti modernoj inačici Firebirda. Tome u prilog ide unikatan „Satin Black“ lak, hrpetina „Firebreather“ logotipa nalik „vrištećem piletu“ (kako su od milja nazivali ptičurinu koja je u obliku detalja ukrašavala pojedine dijelove Firebirda Trans Am u originalu, te kompletno izmijenjeni prednji i stražnji dio samog automobila.
Prednji je dio „Firebreather“ Firebirda izveden u maniri modela iz 1977. godine kakvim se u pratnji kamiona Burt Reynolds na filmskom platnu provozao od Atlante do Texasa i nazad, dok je stražnji kraj zapravo mješavina istog modela i pokušaja da se dizajnerski isti podigne na neki viši nivo. Koliko je to uspjelo tvorcima ovog automobila, iskreno ne bih komentirao, obzirom mi se na prvi pogled stražnji kraj dopao, a na drugi mi je pogled isti izgledao pomalo glupavo.
Uglavnom, gledano kroz dizajn karoserije, s prednje i stražnje strane „Firebreather“ nimalo ne liči na Camaro, no s boka je ostao praktički nepromijenjen, pa stoga cijela priča oko ovog automobila izgleda pomalo čudno i nedorečeno.

Ono što pak nije nimalo nedorečeno skriva se pod poklopcem motora, a ukratko se radi o 6,2-litarskom V8 motoru koji se zbog raznoraznih dorada i preinaka u „Firebreatheru“ može pohvaliti s preko 600 konjskih snaga i okretnim momentom od skoro 800 NM pri 4,500 okretaja u minuti.
Iako se zapravo ne zna što taj vulkan pod haubom može napraviti u smislu ubrzanja i maksimalne brzine, pretpostavka je da „Firebreather“ do stotke ubrzava za oko četiri sekunde, dok je prema riječima tvoraca ovog automobila maksimalna brzina preko 300 kilometara na sat, što je u prijevodu na ama baš svaki svjetski jezik sasvim dovoljno da bilo kome razvuče osmijeh na lice i istovremeno ga isprepada.

Od ukupno pedeset primjeraka ovog automobila nitko nije dao informaciju gdje ih se nalazi četrdeset i devet, no ovaj jedan se prodaje u gore spomenutom salonu automobila za nekih 60,000 Eura. Da, reklo bi se da nije baš jeftino, no kada se uzme u obzir da je ipak riječ o iznimno maloj seriji ovog automobila i činjenici da je zapravo svaki pokušaj oživljavanja tog legendarnog američkog automobila vrijedan hvale, siguran sam da će „Firebreather“ jako brzo pronaći svoju garažu i novog vlasnika.

Iako sam svjestan da se u obliku ovog automobila zapravo ne nalazi „ono pravo“, iskreno ne znam bih li baš ostao ravnodušan da mi se kojim slučajem posreći u ovom času realno razmišljati o kupnji.
Dapače, mislim da bi u jako kratkom vremenskom roku ovaj automobil glasio na mene.