Pariz – zbogom klasicima

Kontroverzni zakon o "starim ragama" izgleda da ipak ide u primjenu, pa će tako u slijedeće dvije godine sa pariških cesta iščeznuti jako velik broj onih automobila koji svojim vlasnicima znače jako puno toga.

Eto dokaza kako nemamo samo mi u Hrvatskoj sreće boriti se s čestim idiotizmom vladajuće partije na čelu države koja često donosi zdravoj pameti kontradiktorne zakone i regulative, pa i ona stara narodna uzrečica kako je "vani bolje" u ovom slučaju nekako blijedi, jer ono što je EU donijela kao najnoviji zakon koji bi po svemu sudeći trebao ići u primjenu ovih dana, kompletna je budalaština od "A" do "Ž".

Naime, gradonačelnik francuskog glavnog grada Pariza, gospodin Bertrand Delanoe u kratkom je priopćenju za javnost nedavno izjavio kako je za vlastiti cilj postavio čišćenje zraka koji udišu građani Pariza, što je samo po sebi jedna vrlo plemenita ideja da se (i opet) ne lomi na ljubiteljima automobila. Nastavak te naizgled plemenite ideje govori o tome kako će u sklopu tog nastojanja da se Parižanima očiste dišni putevi, za upotrebu će unutar A86 auto-ceste koja okružuje Pariz postati zabranjeni ama baš svi automobili stariji od 17 godina, autobusi i kamioni stariji od 18 godina, te sva prijevozna sredstva na dva kotača starija od 2004. godine (što će posebno jako razveseliti fanove Vespe), jer kako kaže gradonačelnik u nastavku priopćenja, "Takva su prijevozna sredstva najbučnija i najviše zagađuju okoliš i zrak koji svi zajedno udišemo".

OK, ne živimo u Parizu i stoga nećemo baš skroz eliminirati "činjenično stanje" koje se javnosti prezentira u obliku ovog zakona i recimo da je to doista tako, no s druge strane postoji još hrpetina gradova diljem Europe u kojima su zagađenje zraka i konstantna buka još u većoj mjeri prisutni, pa još nismo čuli da je ovakav presedan napravljen u obliku zakonske regulative. No sve je to samo dio problema koji ionako tek treba vidjeti kako će u praksi proći, dok nas konkretno zanima sasvim druga dimenzija priče…

Uzmimo za primjer sami sebe: većina nas sanja o jednom pravom iskonskom vozačkom stroju u obliku Porschea 911 generacije 917 i to po mogućnosti u obliku modela Carrera RS, zar ne?! OK…dakle uzmimo za primjer da živimo u Parizu, tamo plaćamo porez, cestarine, registraciju za automobil koji vozimo i revno svakog tjedna uplaćujemo neku od lutrija. I zamislite čuda – dobijemo Jackpot u iznosu od par milijuna eura.
Naravno, prije svega se napijemo kao stoka zajedno sa cijelim kvartom u kojem živimo i u tom pijanom stanju sa nekoliko sasvim nepoznatih djevojaka završimo na cruisingu od tjedan-dva, pa kad dođemo k sebi i nazad kući, napravimo financijsku kalkulaciju kojom namirujemo barem slijedeće dvije generacije potomstva.
No od malih nogu izraženi afiniteti prema svemu što ima četiri kotača i volan, a pogotovo prema gore spomenutom automobilu jednostavno je prevelika i definitivno odlučimo potrošiti stotinjak tisuća eura na jedan očuvani primjerak.
Dakle, uhvatimo se nekog od oglasnika i imamo sreće pronaći točno ono što tražimo, pa je logično da si konkretni 911 Carrera RS i priuštimo u garaži…

I? Što bi bio daljnji razvoj situacije?

Jednostavno – po ovom zakonu dotični Porsche željen čitavog života mora obavezno stajati u garaži i ne smije ni mrdnuti izvan nje, jer u protivnom Žandarmerija udara po kičmi, a neka od resornih inspekcija trlja ruke zbog masne kazne koju će nam naplatiti zbog nepoštovanja krajnje idiotskog zakona. Zašto kažemo "idiotskog"? Jednostavno – zato što na svijetu i dalje postoje automobili poput AC Cobre (ili one Shelbyeve ako Vam je draža), Ferrarija 250 GTO, spomenute 911-ice, Aston-Martina DB5, Jaguara XK i Lamborghinija Miure, a pazite sad – sve su to automobili koji itekako premašuju granicu od 17 godina starosti, koliko zakon propisuje, pa obzirom na takve automobile koji su i dan-danas u stanju apsolutnog savršenstva i kakvi se na aukcijama plaćaju i po par milijuna eura, čovjek se zapita je li doista moguće da ih jedan gradonačelnik sa rokom trajanja četverostruko manjim od vremena starosti koje propisuje za "poželjne" automobile na pariškim cestama tretira kao lošije od npr. najnovije Dacie Sandero – pri tome nikako ne aludirajući kako je Dacia Sandero loš automobil, no da se baš može usporediti sa bilo kojim od navedenih oldtimera, nekako se u najmanju ruku čini diskutabilnim, zar ne?!

No uzmimo da ionako prosječan čovjek nikad neće skupiti novce za neki elitniji komad povijesti u obliku automobila i posvetimo se nekim "običnijim" automobilima poput npr. Citroëna DS, Renaulta 4, Saviem kamiončića, legendarnog "Spačeka" i "Diane" i sličnih genijalnih automobila koji su inicijalno rodom iz Francuske, no svejedno su obilježili svijet automobila kakve danas poznajemo ili pak nekih drugih marki i modela poput BMW-a 2002ti, Fiata 500, Lancie Stratos, Forda Caprija, Volkswagenovih modela poput Bube i Golfa I GTi i ostalih "revolucija na četiri kotača".
Što će biti s takvim automobilima? Gdje će nestati i zašto bi uopće nestajali? Zbog zagađenja i buke?
Glupost, s obzirom da su sociološke studije diljem svijeta konstatirale kako buka u gradovima zapravo toliko strašno ne smeta nikome, jer je preko 90 posto ljudi toliko naviklo na buku da je više niti ne primjećuje. Dakle i opet se radi o manjini kojoj nešto smeta i imaju pravo na intervenciju vlasti u obliku zakona i regulativa, dok većina odjednom po tko zna koji puta postaje nebitna – baš kao i u masi primjera koji nemaju veze niti s automobilima niti s Francuskom, gdje manji broj ljudi zbog svojih "prava" ugnjetava veći broj ljudi, a marionete na vlasti im to itekako dopuštaju umjesto da se čistom i zdravom logikom zakona velikih brojeva priklone većini.

Istini za volju, pravi razlozi se saznaju tek na kraju priopćenja koje smo čitali otvorenih usta, ne vjerujući u ono što zapravo čitamo, jer između redova se naravno zapravo i opet radi o financijskoj koristi, jer ako na kratko zažmirimo na navode poput 43,000 života u Francuskoj koji se izgube zbog zagađenja zraka svake godine, vidimo kako se zapravo i ne radi baš o nekoj od formi zaštite, već o ulaganju u neke druge stvari za koje u ovom času (najvjerojatnije) nema novaca, poput tramvaja, još više novih autobusa, rent-a-bicikla, još pješačkih ruta (obzirom da prema statistikama većina žitelji Pariza svuda ide pješke) i električnih automobila koje bi dijelom subvencionirala vlada.
No možda najveća omča oko vrata vlasnicima starih i raritetnih automobila koje gdin. Delanoe planira maknuti iz upotrebe leži u činjenici kako zapravo prijedlog zakona koji čeka provedbu nije nešto što su izmislili svi gradonačelnikovi ljudi, već vijeće staraca koje sjedi na toplim foteljama u vijeću EU sa psrtom na okidaču, obzirom da cijela priča ide pod prijetnjom kako Francuzima slijedi kazna od sto milijuna eura ukoliko se zagađenje zraka i nivo buke u Parizu ne smanji za 30% do 2015. godine.

E sad…mogli bi unedogled izvoditi teorije zavjere oko toga kome je u interesu povijest automobilske industrije marginalizirati i iz svakodnevne upotrebe na ponos vlasnika takvih automobila iste sa ceste baciti u enciklopedije, te kome je u interesu prodavati "muda pod bubrege" u obliku ekološki prihvatljivih električnih automobila čija proizvodnja u tvornicama zagađuje okoliš deset puta više u jednom danu, nego što prosječan automobil pogonjen fosilnim gorivom zagađuje u jednoj godini normalnog korištenja, s time da ni tu nije kraj tog električnog gluparanja, obzirom da deponija za baterije (koje u ovom stupnju tehnološkog razvoja traju maksimalno 5 godina) ima tek nekoliko u cijeloj Europi?
To su pitanja na koja nažalost nemamo odgovor koji bi vrijedio svima jednako, no činjenično stanje kako je nešto trulo u državi Francuskoj nije nimalo daleko od istine, a kako je krenulo tamo, vjerojatno će se istim ucjenama nastaviti i u ostatku tvorevine nazvane EU, pa vjerojatno neće proći dugo vremena dok se ista priča ne dogodi i u našim krajevima.