Lexus – Premijerni prikaz nove generacije modela IS
Jučer smo se prisjetili još uvijek aktualnog modela IS u svojoj najjačoj izvedbi, a već danas stižu fotografije nasljednika. Pa kakvi su prvi dojmovi?
Svakom zaljubljeniku u svijet automobila, posebice ukoliko svoju pažnju posebno usmjerava prema japanskim automobilima, jasno je kako Japanci imaju gadnu naviku kopirati određene modele automobila koje potpisuju marke porijeklom sa starog kontinenta. Kroz povijest je bilo jako puno takvih automobila, koji su u smislu dizajna doslovce kopirali global ili detalje određenih europskih uspješnica u raznim klasama i to je činjenično stanje stvari. No "problem" je u tome što su japanski automobili, iako često kopije europskih originala u smislu dizajna, često tehnološki bili puno napredniji, a već poslovična japanska predanost kvaliteti i dugovječnosti nerijetko je presudila u korist kopije često bolje od originala.
No da se koliko-toliko držimo tematike, prije svega bi se bilo dobro prisjetiti malo prošlosti, pa spomenimo Lexus IS prve generacije (poznat i kao Toyota Altezza u Japanu), odnosno XE10, svijetu predstavljen sada već poprilično davne 1998. godine.
To je jedan od onih automobila koji ili volite ili mrzite. Ljudi koji ga vole pozivaju se na izuzetno visok stupanj kvalitete i jako blago starenje u smislu kvarova i problema, dok će japanofobi često reći kako je prvi IS ništa više no kopija BMW-a serije 3. Ja bih se složio i s jednima i sa drugima, no ako se mene pita, Lexus IS je i dan-danas itekako zanimljiv automobil (iako priznajem i mrvicu preskup s obzirom na konkurenciju iz Njemačke).
Druga generacija je donijela automobil koji je i opet svojevrsna kopija europskog stila, no od prve fotografije do danas uporno tvrdim kako je IS druge generacije jedan od najljepših automobila ikad proizvedenih u obliku limuzine.
Doduše, koliko je prelijep za gledati, toliko mi nikad nije "sjeo" u vožnji zbog dojma tromosti koji je sveprisutan u vožnji. Volan nikad nije uspio biti dovoljno direktan, a pri bržem mijenjanju brzina, često sam imao dojam kao da zamašnjak teži barem četristo kilograma, obzirom da okretaji pritiskom spojke padaju brzinom puža u sprintu – dakle jedva.
Dakle du svojoj drugoj inkarnaciji je Lexus IS i dalje zadržao svoju kvalitetu na najvišoj razini (iako se za model 220d često moglo čuti kako baš i nije najpouzdaniji motor na svijetu po pitanju kvarova), no čak ni sa verzijom IS-F nikad nije dosegao prodajne rezultate svojih njemačkih konkurenata u klasi samoubilački nastrojenih brzih limuzina.
Dakle, na pragu smo službenog predstavljanja nove (treće) generacije ovog modela, no u ovom trenutku, tj. samim pregledom prezentacijskih fotografija, moram priznati da mi je žao što sam jutros otvorio mail, jer koliko je prva generacija modela IS bila posebna, druga prelijepa, toliko je nažalost ova treća jednostavno razočaravajuća u smislu dizajna.
Realno gledano, najčešće prednji dio automobila u novije doba predstavlja image i smjernicu kojom se i ostali modeli (bili veći ili manji) prepoznaju u masi, pa je npr. Audi prepoznatilji iz aviona, a BMW čak i sa satelita. Također, najveći dio automobila danas upravo gledano s prednje strane i izgleda najbolje, pa se čovjek zapita gdje li samo Lexus nalazi svoje dizajnere, obzirom na viđeno na prvim fotografijama u F-Sport verziji (dakle pandan npr. S-Line ili M optici kakvu nalazimo na popisu opreme kod Audija ili BMW-a) izgleda u najkraćim crtama katastrofalno.
Vulgarni usisi, premali farovi u odnosu na ostatak prednjeg dijela automobila, LED-dnevna svjetla koja izgledaju kao da su sponzorirana od tvrtke NIKE i centralni dio pokriven mrežicom veličine ulaza u zgradu iz programa poticajne stanogradnje, nikako ne izgledaju ni kao zasebni detalji, a kamoli dijelovi globala.
Da, apsolutno je jasno da je idejom priča oko dizajna prednjeg kraja povučena sa konceptnog automobila pod nazivom LF-CC, no u ovom slučaju ne mogu reći da je to pozitivan potez. Dapače, ni blizu toga.
Bok automobila je u pravilu jako sličan sa drugom generacijom IS-a – pogotovo ako se gleda linija krova i način na koji "C-most" završava i to bih još i pregrmio da se na istom tom boku ne nalaze stražnji farovi mrkog i čudnovatog izgleda (u najblažu ruku rečeno) koji istini za volju prate zamišljenu liniju završetka praga uz stražnji kotač, no svejedno izgledaju poprilično loše kao detalj.
Stražnji kraj automobila izgleda uglato i istovremeno prazno i moram priznati da već dugo nisam vidio nešto toliko istovremeno bezlično i ružno, a realno gledano, stražnji je kraj otprilike svjetlosnu godinu po pitanju ljepote ispred prednjeg dijela, što mi je u krajnjoj liniji apsolutno nerazumljivo.
Iako interijer izgledom (i najavljenom posebnim usmjerenjem prema prostranosti istog, što očito nije bilo usmjerenje u sklopu aktualne generacije modela IS) pomalo izvlači stvari, jer izgleda jako dobro, moram priznati da mi se u ovom času čini da će u knjizi vrednovanja automobila po pitanju dizajna novi Lexus IS zauzeti mjesto ispod BMW-a serije 5 (E60), što sam mislio da se nikada neće dogoditi, no eto…iznenađenja su ipak iza svakog ugla, pa stoga zapravo ni ne čudi još jedno u nizu.
Doduše, pričekat ću sa finalnom presudom kada mi ovaj poprilično neugledan automobil padne u ruke, jer ovjes na dosadašnjim modelima zapravo i nije bio loš, a 2,5 i 3,5-litarski motori barem u teoriji izgledaju primamljivo, pa možda po pitanju voznih svojstava novi Lexus IS ispadne savršen, no obzirom na usmjerenje ovog modela zadnjih godina (tj. u svojoj prošloj inkarnaciji) i popriličnom količinom bezličnosti kojom u vožnji odiše, nekako sam skeptičan.
No vidjet ćemo uskoro, jer već je tijekom slijedećeg tjedna u planu definitivno predstavljanje modela na salonu automobila u Detroitu, pa se možda i dogodi još koji redak posvećen uglatom čudu iz Toyotinog premium-branda.
TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: NetCarShow.com, CarBuzz.com i Google Images