Hibridi – EU zahtjeva glasnoću
Zamislite svijet u kojem nema buke. Svijet u kojem automobil proizvode zrak i ne gnjave stanovnike gradova i sela bukom iz motora. Zvuči idilično, zar ne?! A sad zamislite današnju svakodnevicu u sklopu koje klinci imaju slušalice na ušima, a penzionera slabijeg sluha ima sve veći broj.
Nije vam jasno kuda idem s ovim tekstom? Pa eto prijedloga – pročitajte nastavak.
Već je opće poznata stvar da EU ima jasno izražene stavove po pitanju nekih stvari. Naravno, ti se stavovi umjesto usmenom predajom (što je kod nas čest slučaj) zapisuju u obliku zakona, te zemlje-članice nemaju drugog izbora, nego pridržavati ih se u cijelosti.
No kako to obično biva u politici, zakoni su često izuzetno bezobrazni, glupi i besmisleni, pa se tako prije nekoliko mjeseci pojavila savršeno bezobrazna i idiotska inicijativa nazvana „zakon o suncu“ kojem je cilj naplaćivati porez za iskorištavanje sunčeve energije kroz sunčeve kolektore.
Isto tako se tijekom usklađivanja pravila i zakona koje EU propagira u našim krajevima pojavila i priča o ukidanju potresa možda kao „legitimne i stvarne ozljede glave“, zatim od nedavno pušači imaju cigarete koje se gase svakih dvanaest i pol sekundi, a ni ribari nisu prošli ništa bolje, jer je njima pak ukinuto pravo na „mali ribolov“.
Dakle, ni EU nije baš prepuna pametnih političara koji stvaraju pametne zakone, pa stoga dobrim dijelom ne čudi da smo i mi kao država ušli pod okrilje česte gluposti i bezobraštine koju EU tako dosljedno propagira.
U segmentu auto-industrije također postoje neke nebuloze koje podrazumijevaju zabrane korištenja određenih materijala, neka pravila u smislu ergonomije, aktivne i pasivne sigurnosti, ekoloških normi, te raznoraznih koeficijenata kojima se izračunava potencijalno i stvarno zagađenje zraka i količina buke u prigradskim i gradskim naseljima.
Samim time su Hibridi dobili jarko zeleno svjetlo, te je u današnje vrijeme moderno i za proizvođače automobila sveopće prihvatljivo u ponudi imati modele pogonjene Hibridnim varijacijama na temu pogonskih strojeva.
Na papiru Hibridi zvuče doista impresivno, jer su tihi, ekološki svjesni, ekonomski prihvatljiviji i jednostavno predstavljaju senzibilizirani izbor za sve one koji moraju ili žele imati automobil. No u praksi to baš i nije tako, a svakome tko malo dublje uđe u kompletnu tematiku razlozi itekako postaju jasni:
• svakome tko je za volanom ikad poželio osjetiti senzaciju brzine Hibridi u tom smislu ne nude ama baš ništa posebno i poželjno.
• pri većim brzinama kod Hibrida rade samo benzinski motori koji su sami po sebi pre slabi za masu automobila, pa se kao rezultatno stanje i onaj ekonomski aspekt u smislu potrošnje goriva u najboljem slučaju anulira.
• Hibridni motori su uvelike kompleksniji od klasičnih benzinskih i Diesel-motora, te time raste i cijena servisa, što onaj ekonomski dio priče dodatno degradira.
• cijenom su Hibridni modeli poprilično neisplativiji od svojih „klasičnih“ verzija, što još jednom udara po džepu potencijalnog vlasnika i za takve automobile zapravo demantira ikakvu ekonomsku isplativost
• iako je razina CO2 u smislu Hibrida nešto niža u usporedbi s „benzinskom i Dieselskom braćom“, ostaje problem baterija koje imaju relativno kratak vijek trajanja, skupe su, te pravilno skladištene pod zemljom ostaju aktivne još pedeset do osamdeset godina, što pak onaj ekološki aspekt itekako pogađa.
• dotične se baterije proizvode u tek nekoliko tvornica na svijetu, te ih je potrebno transportirati posvuda, čime isti taj ekološki aspekt i opet pati s obzirom na zagađenje od strane tvornica i (najčešće) brodova koji dotične baterije transportiraju po svijetu.
• itd, itd, itd…
Dakle realno gledano, Hibridi definitivno predstavljaju alternativu i imaju smisla u određenim segmentima, no isto tako dobrim dijelom priča oko Hibrida često ispada izuzetno razvikana i lažna, čemu svjedoče mnogi testovi i ispitivanja provedeni tijekom posljednjih godina.
Jedino izuzeće u tom Hibridnom svijetu u pravilu su automobili poput McLarena P1, Ferrarijevog modela LaFerrari i Porschea 918 Spyder, jer dotični idu kao sumanuti, ne troše ogromne količine goriva kao što je to slučaj kod njihovih isključivo benzinom-pogonjenih predaka, te u usporedbi sa super-automobilima iz nekih prošlih vremena, doista ne zagađuju zrak u toj mjeri. Dakle ti automobili predstavljaju savršenu alternativu, jer uza sve navode ni onaj oko cijene za takve modele potencijalnim ultra-bogatim kupcima ne predstavlja neku bitnu stavku.
No EU u smislu Hibrida i električnih automobila vidi itekako velike probleme s kojima se, moram priznati začudo dobrim dijelom i slažem.
Naime, Hibridi i EV-automobil (odnosno oni pogonjeni strujom) u usporedbi s konvencionalnim automobilima u smislu motora ispadaju nečujni, što pak nikako nije dobro, jer danas ljudi tijekom hodanja, trčanja, vožnje biciklom i sličnih oblika putovanja u ušima imaju slušalice, te uživaju u glazbi s memorijske kartice svojih pametnih telefona.
S druge strane postoje ljudi s oštećenjima sluha, koji nemaju slušalice na ušima i ne slušaju glazbu s memorijskih kartica svojih pametnih telefona, već jednostavno ne čuju dobro, dok s treće strane imamo stanovnike „treće dobi“ od kojih je dobar sluh jednostavno besmisleno očekivati.
Dakle imamo tri vrste problema s jedne strane i jedan veliki u smislu tišine s druge strane, dok u sredini stoje sve gluplji i nezainteresiraniji korisnici automobila koji posljednjih godina obraćanje pozornosti na cestu često tijekom putovanja od točke A do točke B mijenjaju za šminkanje, čitanje novina, gluparanje na mobitel i slično.
Samim time je EU-parlament shvatio da se prošle godine na području Unije dogodilo oko 24% više udara u bicikliste, te je od strane automobila pregaženo oko 11% više pješaka, što nikako nije dobro.
Dobar dio krivnje je dotični parlament svalio na sve učestaliju pojavu Hibridnih i EV-automobila, jer su prema istraživanjima zbog svojih tihih motora takvi automobili pri brzinama od oko 50 km/h čak 66% skloniji s bicikla oboriti nekog biciklista, te istovremeno postoje oko 37% veće šanse da neki pješak bude pregažen od strane nekog od tih nečujnih ubojica iz nehata na četiri kotača.
U toj je maniri pokrenuta inicijativa oko„poglašnjavanja“ takvih tipova automobila dodavanjem neke vrste zvučnog procesora koji bi od nečujnih automobila napravio one na koje će ostali sudionici u prometu moći pravodobno reagirati u slučaju opasnosti.
Tako je rođena obaveza za sve EU-bazirane proizvođače automobila koja se naziva Acoustic Vehicle Altering System, odnosno AVAS.
AVAS je u pravilu sintetizator zvuka koji se glasa ovisno o opterećenju motora, te time konstantno upozorava sve oko sebe da se u blizini nalazi neki automobil koji se kreće nekom brzinom. Dakle, dobrim bi se dijelom moglo reći kako se zapravo još jednom izmislila „topla voda“, no protiv ove odluke priznajem da nemam ništa protiv, jer su uz manjak zvuka dotični „ekološki svjesni“ automobili ne samo dosadni, već i opasni po život.
Naravno, predstavnici tvrtki na području industrije automobila istog su časa digli pobunu, navodeći da će „pojava takvih procesora zvuka vlasnicima i potencijalnim kupcima itekako smetati tijekom vožnje s obzirom na tihu i opuštajuću alternativu koja dolazi u smislu Hibrida i električnih automobila“, no dotična je pobuna ugušena već u korijenu, te AVAS ne samo da postaje stvarnost, već i obaveza koju proizvođači moraju ispuniti ukoliko svoje automobile žele nuditi na EU-tržištu.
Iskreno, na ovu sam se odluku samo nasmijao, jer me cijela priča itekako podsjetila na dan kada sam prvi puta u Renault Cliu Sport vidio savršeno nepotreban sintetizator zvuka za koji mi nitko nije uspio objasniti stvarnu funkciju izuzev one koja bi podrazumijevala nešto nalik postavci zvona na nekom pametnom telefonu. No za ovako tihe automobile to doista nije loša ideja, jer statistike govore same po sebi, nezainteresiranost, egocentričnost i općenita glupost današnjeg prosječnog korisnika automobila iz dana u dan su u porastu, a pješaci i biciklisti i dalje žele biti odvojeni od zvučne kulise grada.
Pa eto…nisu baš svi zakoni toliko glupi koliko se na prvi pogled možda nekima čine.
Šteta samo što se češće ne radi o nečem takvom, a ne samo o pukom istjerivanju novaca iz džepova „običnih smrtnika“ kroz raznorazne ideje i ideologije koje (često) nemaju ama baš nikakvog smisla i uporišta izuzev gramzljivosti sloja na vlasti.
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: Toyota.com, Renault.com, Infiniti.com, SuperCars.net, AutoBlog.com, Mirror.co.uk i Google Images