Ferrari – jedna naftalinom natopljena reklama
Svi oni koji se sjećaju Univerzijade, filma "Dirty Dancing", njegove naslovne pjesme "(I´ve had) the Time of My Life" i još pokojeg hita iz 1987. godine jako dobro znaju posebnosti dotične godine. No zaljubljenici i fanatici prema svemu onome na četiri kotača, zasigurno se u obliku prve asocijacije na tu posebnu godinu imaju rođenje Ferrarijeve legende pod nazivom F40. No rijetki su vidjeli reklamu u sklopu koje se uz nekolicinu predivnih kadrova objašnjava filozofija koja iza dotičnog modela zapravo stoji. Pa eto…za sve one koji imaju petnaestak minuta vremena za uživanje, eto reklame koja prema današnjim standardima nema baš pretjerano puno smisla.
Mišljenja sam da je svatko na ovom svijetu tko je ikada poželio imati automobil sa znakom "propetog konjića" prvenstveno u svojim željama podrazumijevao Ferrari F40.
Razloga je mnogo, no kada se izuzmu oni subjektivni, nelogični, uzrokovani dojmom i činjenicom da je dotični model zapravo posljednji koji je osobno odobrio "Il Commendatore" Enzo Ferrari, ostaje samo jedna činjenica – Ferrari F40 je apsolutno najbolji vozački automobil svih vremena i istovremeno najbolji opis za filozofiju tvrtke i osobe koja je istu osnovala.
Ferrari F40 zapravo i nije potrebno pretjerano opisivati – tim više što su rijetki oni koji su ga imali prilike voziti, s obzirom na činjenicu da je tijekom ukupno pet godina proizvodnog vijeka napravljeno tek nešto više od 1,300 komada.
No oni koji su imali prilike isprobati ovaj automobil, vječno se kunu u apsolutnu superiornost tog modela u bilo kojem segmentu vožnje i užitka koji vožnja pruža.
Osobno sam imao sreće jednom prigodom sjesti i F40 i moram priznati da me u tom momentu svijet automobila privukao još jače nego ikad prije, usprkos činjenici da se u sklopu interijera ovog Ferrarijevog monstruma nalazi manje opreme nego u turskom zatvoru. No nedostatak radija, klimatizacijskog sustava (u većini primjeraka), ventilacijskih otvora, pa čak i tepiha na podu nekako je u milisekundi postao nebitan. Dapače, sjećam se da je u tom momentu moj pogled bio usmjeren prema neuglednom brzinomjeru koji je brojkama poprilično prelazio onu magičnu oznaku "300" i to je bilo i više nego dovoljno da se u ovaj automobil jednostavno zaljubim.
No to je moja priča i riječ je o mojim dojmovima, koje izražavam kao osoba koja (nažalost) nikad nije gurnula pomalo neugledan ključ u bravu paljenja, pa samim time niti mogu, niti bih želio glumiti "predsjednika svemira" i tupiti o performansama koje nikad nisam osjetio na vlastitim očima, plućima i kralježnici. No i to u ovom času nije bitno, jer se smatram sretnim zbog samo jednog susreta s relativno skučenim interijerom ovog automobila u čijem mi je sjedalu dupe utrnulo u roku od nekoliko sekundi. Nebitna je i činjenica da sam u tom momentu bio tek adolescent koji je o takvom automobilu mogao samo sanjati. No ono što jest bitno, svodi se na to da o Ferrarijevom modelu s totalnom averzijom prema ikakvoj formi kompromisa sanjam i dan-danas, a vjerujem da nisam jedini.
Iz tog razloga ova "reklama" izvučena iz naftalinom natopljenog tvrdog diska, tj. nekog čudnovatog kutka internetske arhive nekog slučajnog zaljubljenika u F40 znači odmor za oči i dušu, te podsjetnik na jedan od najvećih razloga zašto je svijet automobila u mojim očima i dan-danas toliko poseban i zanimljiv.
Jer gledati prelijepe i tijesne talijanske ulice i trgove, te zavojite seoske ceste kojima tutnje četiri kotača nekad najbržeg automobila na svijetu za mene znači nečim lijepim ispunjeno jutro.
Znam da to sam automobil ne približava osjetilnim vlaknima, da taktilnog osjećaja u tom segmentu itekako nedostaje i da sam u trenucima pisanja ovog osvrta i dalje smješten u sobu i udobnu stolicu, te samo upijam sve ono što mi se u niskoj rezoluciji video-uratka kreće ispred očiju, no ponekad je i to sasvim dovoljno da bi dan nekako bio ljepši i potpuniji.
…a znam da nisam jedini koji tako razmišlja i samim time je doživljaj još potpuniji i bolji.
Pa eto…iako se možda čini izlizanom, nekako mi cijelo vrijeme u glavi stoji ona prastara navijačka rečenica kojom su "Tifosi" toliko puta pratili Ferrarijeve prolaske bolida na stazama diljem svijeta, pa nekako mislim da je ipak prikladno spomenuti je u sklopu ovog malog podsjetnika na jedan od "onih" automobila zbog kojih je cijeli taj svijet jednostavno lako obožavati.
Forza Ferrari.
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: SuperCars.net, AutoEvolution.com, NetCarShow.com i Google Images
VIDEO: YouTube.com