Chevrolet Bel-Air…ah kako samo spomen tog legendarnog američkog automobila podsjeća na eleganciju, hrpetine kroma, fast-food restorančiće zajedno s konobaricama na rolama, kožne jakne na plus trideset i Drive-In kina. Automobil koji  nam je posebno drag, jer prikazuje jedno sasvim drugo vrijeme kada je pojam držanja ceste bio nebitan, a snaga motora se mjerila u sitnim količinama. Danas je aktualna jedna sasvim drugačija era i ovakvi automobili su postali samo dio povijesti jedne nacije iz koje se često sprdamo, a o kojoj realno zapravo i ne znamo baš puno. No u ovom primjeru to možda i nije posve tako, jer sprdati se s ovim automobilom u bilo kojoj verziji i preradi jednostavno je neumjesno i glupo.

U pravilu, kada se Chevrolet Bel-Air spomene u krugovima ljudi koji vole američke automobile, najčešće se radi o ljudima koji isto toliko vole i američke filmove starijeg datuma proizvodnje, gdje je "biti cool" značilo prije svega kožne jakne i majice s kratkim rukavima ispod njih, kutiju Marlbora u nekom od džepova, Castrol u kosi i krajnje nepotrebne ludorije pri paljenju cigareta Zippo upaljačima. Taj je automobil obilježio vrijeme kasnih noćnih utrka po raznoraznim zabitima diljem Sjedinjenih država, bilo uz zapaljene bačve ili bez njih, te vrijeme u kojem su pravi frajeri sami šarafili po svojim automobilima i sa masnim prstima (i frizurama, kad smo već kod masti) u istom garažnom izdanju izlazili van.
No prije svega gore spomenuta ekipa, upućena u eru kroma i bijelih obruba guma na automobilima misli kako govorimo o onom modelu koji se od milja često nazivao ´57 Chevy, iako ni model iz kojeg je taj legendaran američki automobil nastao nije ništa manje privlačan. Dapače, nerijetko je baš suprotno, jer većina iz modela koji je naslijedio ovaj Bel-Air iz 1956. godine radi Dragstere i sličnu tešku mašineriju koja po ravnim stazama radi čuda, dok se model prije u pravilu restaurira i vraća u tvorničko stanje.
Ista stvar vrijedi i za ovaj o kojem je riječ u ovih nekoliko redaka, no na nešto drugačiji način, tj. sa nešto drugačijim komponentama.

Pa da pojasnimo o čemu je točno riječ…

Chevrolet je sa modelom Bel-Air napravio jednu od stvarnih i nikad umirućih ikona na četiri kotača koju restauratori obožavaju. Svjedoci smo te činjenice kroz gomilu slavnih vlasnika tog automobila poput Jamesa Deana, Martina Sheena, Elvisa Presleya i još ponekih mega-popularnih ikona prošlog stoljeća, no i kroz rijetke i iznimno cijenjene primjerke koji egzistiraju i dan danas, uz poseban osvrt na restauratore kojima je Bel-Air i dan-danas "sveta krava" među njima domaćim automobilima iz prošlosti.
U pravilu se pri restauraciji takvih automobila opako obraća pažnja na detalje koje je potrebno replicirati što je moguće bliže onima koji su u prošlim vremenima silazili s trake Chevroletove tvornice, a u slučaju da pokoji projekt restauracije krene putem modernizacije određenih komponenata, najčešće je odabir dijelova usmjeren prema nekom od "Small-block" motora neke od generacija Chevrolet Corvette, te hrpe preinaka na ovjesu koje za cilj imaju moderno držanje ceste upakirati u nešto staro.
Dakle, ni ovdje recept nije ništa puno drugačiji, izuzev što ipak jest, jer ono što se nalazi pod prednjom haubom ne pripada nikakvom Chevroletovom modelu. Dapače, ne pripada niti nekom od modela američkih automobila, već svojim podrijetlom odlazi "preko bare", odnosno dolazi ni manje ni više nego iz Japana, u obliku Toyotinog motora pripremljenog za NASCAR seriju utrka.

Dakle, radi se o 5,5-litarskom OHV-V8 motoru sa oko 650 konjskih snaga koji Toyota kroz prerade vlastite tuning tvrtke TRD (odnosno Toyota Racing Development) ugrađuje u oblik modela Camry i njime se već nekoliko godina natječe vrteći se u krug unutar spomenute serije natjecanja namijenjenih u prvom redu ekipi koja u životu obožava republikance, tregerice, crveno meso, pivo i mlatiti vlastite žene – i to ne nužno tim redoslijedom, no nismo daleko.
Uglavnom, ako to nije nešto nesvakidašnje, onda ne znamo što jest. No tu priči nije kraj.
Naime, motor koji je u ovaj Bel-Air ugrađen ima puno bolji omjer snage i težine od onog inicijalno zamišljenog za ugradnju u obliku nešto manjeg motora kakav se ugrađuje u Craftsman seriju NASCAR-a unutar koje se natječu Pick-Up kamiončići i samim time postavlja svojevrstan presedan pri ovakvom tuning-restauriranju američkih automobilskih klasika, jer iako smo kroz godine svjedočili predivnim i izuzetno potentnim automobilima iz malih restauratosrkih radionica diljem Amerike, ovako nešto još nikad nije napravljeno pod haubom jednog takvog automobila.

Motoru je dodan elektronički (odnosno onaj koji je nalik na moderne Ferrarijeve ili Lamborghinijeve mjenjače s pedalicama iza volana) 4L80E Hydra-Matic mjenjački sklop skinut sa Chevroletovog modela Suburban, a ime Chevrolet nastavlja se provlačiti i kroz progresivni Servo-upravljač, ovjes na navoj, te disk-kočnice na sva četiri kotača skinute sa modela Corvette Z06. Dakle, slobodno možemo reći kako ovaj Bel-Air ide kao sumanut, no isto toliko dobro i skreće, drži cestu i koči.

Izvana Bel-Air izgleda kao manje-više tipični restauratorski uradak i upravo to je ono što će većina na prvi pogled primjetiti – polakiran u prelijepu Nassau-(zelenkasto) plavu boju kombiniranu sa bijelim detaljima i hrpom dodatnih detalja kromiranih i poliranih do savršenog sjaja, takva se ista priča nastavlja i u unutrašnjosti automobila u skoro identičnom tonu zelenkasto-plave i sniježno bijele boje i isto toliko velike hrpe kromiranih i do visokog sjaja ručno poliranih detalja, čime se apsolutno vraća koje desetljeće unazad, usprkos ultra-modernim sjedalima i pokojem dijelu interijera kakav bi bez problema mogli naći u pedesetak godina novijim automobilima.
A ono najbolje u cijeloj priči jest činjenica kako je ovaj automobil, iako posve unikatan, zapravo napravljen za prodaju na aukciji koju će za Cars of Dreams Museum iz North Palm Beacha u Kaliforniji organizirati aukcijska kuća RM Auctions, sa početnom cijenom od nekih 100,000 dolara, što realno gledano zapravo i nije toliko puno novaca, kad se uzme u obzir kako se kupnjom ovakvog automobila kupuje apsolutno divljački iskoristiv dio povijesti najljepše ere proizvodnje automobila u Americi.

Iako je ta informacija možda krajnje nebitna, iz čiste ljudske znatiželje nas baš zanima tko će u konačnici biti kupac.

TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
IZVOR SLIKA: RM Auctions