BMW – strujni krugovi za mase

Kada je prije nekoliko mjeseci objavljeno da model i3 ide u serijsku proizvodnju, moram priznati da nisam znao bih li se smijao ili plakao, jer iako mi je „ekološki“ trend koji podrazumijeva automobile na struju itekako poznat, nekako se pitam moraju li baš svi takvi automobili biti toliko idiotski-futurističkog izgleda.

Iako se masa ljudi u današnje vrijem pokušava istaknuti i opisati se „drugačijima“, svi smo mi na neki način pobornici trendova – priznali mi to sebi ili ne.
Da, netko gleda meksičke sapunice, a netko ih mrzi, no s druge strane uživa u show-programima koji za cilj imaju „traženje talenata“. Zatim postoje oni koji niti jedno niti drugo ne mogu smisliti, ali im pašu lake note i (najčešće) umjetne fizičke atribute pjevačica Folk-glazbe….i tako u krug i unedogled, no unutar određenih interesnih skupina koje se manje ili više orijentiraju prema aktualnim trendovima u društvu ili općenito.

Upravo na takav način gledam i pojavu Hibrida i električnih automobila, jer realno gledano, to je samo trend koji ne vidim da bi trebao zaživjeti u skorije vrijeme i zamijeniti klasične motore s unutarnjim sagorijevanjem.
Razloga je nekoliko, no da ih (opet) ne nabrajam, možda je najbolje jednostavno ni ne razmišljati o njima i jednostavno biti iskren i izjaviti kako dotične automobile smatram za nešto strahovito lažno i glupo.
S jedne strane tu su Hibridi koji ne idu baš najbolje ni kad se papučica gasa siluje svom snagom, troše podosta goriva i u usporedbi sa „normalnim“ automobilima jednostavno su nenormalno skupi. To su automobili koji svoje vlasnike opisuju kao ljude koji iz ovog ili onog razloga ni ne znaju što su i zašto kupili, a na upit oko razloga kupnje većina će spomenuti ekološki aspekt, kojeg zapravo i nema.
No Hibridi su popularni među slavnima, koji se jednim dijelom ponašaju kao da sutra ne postoji, troše novac na raznorazne poroke i u garažama imaju desetke automobila koji s Hibridima nemaju veze, no kad ih se pita što trenutno voze, većina će spomenuti Toyotu Prius ili Hondu Insight.
Dakle, dotični Prius svu svoju globalnu popularnost nije zaslužio kroz tehnologiju, poboljšana vozna svojstva, smanjenu potrošnju goriva ili pak nižu cijenu proizvodnje i pri kupnji, već samo trendu kojime bogati i slavni pokušavaju ispasti plemeniti.

S električnim automobilima je priča nešto drugačija, no isto toliko isprazna i glupa.

Da, električni automobili imaju baterije umjesto više ili manje klasičnih motora, što u prijevodu znači da ne troše nikakvo tekuće gorivo i jako su zdravi za okoliš, te uz njih ozonske rupe prestaju rasti, a delfini i polarni medvjedi zbog toga skakuću od sreće. No postoji problem koji ima veze s korisnicima takvih automobila, a svodi se na dugotrajnost punjenja baterije i neizbježan stres zbog električne mreže koja (još uvijek) ne dopušta punjenje takvih automobila kad i gdje vlasniku treba. Uz tu činjenicu dodao bih i da prosječno punjenje takvog jednog automobila traje cijelu vječnost, što bi npr. najobičniji put na more moglo produžiti za nekoliko dana.
Dakle, električni automobili u ovom času za prosječnog stanovnika naše male plave svemirske kugle nisu ni približno poželjni, a kako stvari stoje, s obzirom na naftne konglomerate i cijelu priču oko „crnog zlata“, čini se da neće tako skoro ni biti.

No to su sve problemi o kojima se raspravlja već mjesecima i godinama, no mene u ovom času muči jedna sasvim druga stvar: zašto su pobogu svi ti „alternativni“ automobil toliko prokleto odvratnog i kvazi-futurističnog dizajna?!

Naime, Toyota Prius sve je samo ne lijep automobil, a isto vrijedi i za manje-više čitav ostatak svite Hibridnih modela koji su iz godine u godinu sve prisutniji na tržištu. Zapravo moram priznati da mi se niti jedan striktno-Hibridni model ne sviđa ni najmanje, već jedino modeli koji imaju i konvencionalnim motorima pogonjene verzije zapravo liče na nešto.
Iste stvari vrijede i za električne automobile koji dizajnom većinom izgledaju futuristički i poprilično glupo, a cijelu priču ne spašavaju čak ni varijacije određenih modela s konvencionalnom motorizacijom, jer se u smislu električnih automobila najčešće radi o malim automobilima koji ionako nezamjetno kruže cestama naše svakim danom sve plavije planete.

Kao izuzetak toj opservaciji i apsolutnu iznimku tog pravila spomenuo bih automobil pod nazivom Tesla Model S, no taj automobil pak ima jedan ogroman problem, a to je sklonost ka samozapaljenju.
Dakle svi ti „alternativni“ automobili ne samo da su većinom ružni i poprilično nepotrebni, već i opasni u nekolicini primjera, no svejedno imaju svoje kupce.

Toj maniri opće-ekološke osviještenosti nedavno se priključio i BMW, te najavio neko novo vrijeme u svojim redovima, pa se nakon nekolicine konceptnih automobila na tržištu pojavila tzv. „Efficient Dynamics“ serija modela koja mi se u samom startu zapravo jako dopala. No problem je u tome što modeli s tom tehnološkom revolucijom nemaju veze sa strujom izuzev one u akumulatoru.
Zatim se na tržištu pojavio Mini E kao dvosjed pogonjen električnim motorom i krenule su najave oko prodaje istog, te skore konverzije BMW-a serije 1 s ActiveE oznakom. No cijela je priča oko tih modela ostala manje-više teoretska…sve do prije nekoliko mjeseci kada se uz slavnu M-diviziju stvorila nova grupa pametnjakovića, te je osnovana i zasebna divizija koja za svrhu postojanja ima razvijanje električnih modela za budućnost. Divizija je nazvana „Project i“, a dosadašnji koncepti rezultirali su jednim konceptnim sportskim automobilom nazvanim i8, te jednim od nedavno serijskim u usporedbi s kojim Smart Four-Two i vječno odvratan Audi A2 izgledaju fenomenalno.

Naime, radi se o BMW-u i3 koji je koncipiran kao gradski električni automobil malih dimenzija i izrađen u maniri apsolutne sigurnosti i lakoće, tj. od karbonskih vlakana.
Iskreno, kada sam vidio prve crteže, mislio sam da se radi o prvotravanjskoj šali, no kada sam shvatio da je BMW itekako ozbiljan s ovim modelom, počeo sam se smijati, jer za početak je automobil sam po sebi jednostavno fantastično i unikatno odvratan.
Da, znam da će mnogi reći kako ima „ono nešto“ i da izgleda moderno i urbano, no prednji kraj nalik namrštenom licu Ewoxa (tj. bića nalik medvjediću sa sindromom usporenog rasta koje je bilo moguće vidjeti u filmu „Povratak Jedija“, vječnog serijala „Star Wars“) i linije koje izgledaju krajnje nelogično jednostavno izgledaju intergalaktički glupo.
Zapravo mi se čini kako su dizajneri modela i3 svoju nišu vidjeli u kombinaciji spomenutog Ewoxa i napuhanog automobilčića za Golf, što ne samo da nije lijepa i poželjna kombinacija, već je rezultatno stanje dotičnog dizajnerskog rješenja jednostavno strašno.

Naravno, sve to nije spriječilo globalnu pomamu za ovim modelom i u BMW-u itekako zadovoljno trljaju ruke zbog brojki koje govore kako je za ovaj urbani i pomodni automobil zaprimljeno preko 10,000 narudžbi. No ni to nije sve, jer se za test-vožnje diljem svijeta u ovom času predbilježilo preko 100,000 ljudi, tj. potencijalnih kupaca ove BMW-ove električne izmišljotine nalik izmišljenom medvjediću iz znanstveno-fantastičnog filma.
To u prijevodu znači da se u nekim državama poput npr. Velike Britanije na kratku test-vožnju čeka i po pet mjeseci, tj. potencijalni kupci se stavljaju na liste čekanja, a da bi onima koji su se već u ovom času odlučili na kupnju BMW izašao u susret i prodao im primjerak i3, čeka se preko šest mjeseci.
Nevjerojatno, ali istinito.

U pravilu ne znam što bih dalje rekao vezano uz situaciju nastalu vezano uz BMW i3, no mišljenja sam kako je pomodarstvo i pripadnost trendu ekologije i nemile kupovine jači nego ikad. I ne samo to, već je BMW i opet uspio kupcima utuviti u glavu kako je sve što na sebi ima plavo-bijeli logo i crni krug sa skraćenicom tog bavarskog proizvođača automobila apsolutno poželjno – čak i u ovako ružnom izdanju i po cijeni koja bi prema najavama trebala uvelike prelaziti 40,000 Eura.
Ne znam za vas, no vezano uz dizajn, ideologiju i famu koja sve to prati, meni se opis „tragično“ itekako mota po glavi…