BMW M5 potpisan od Manharta

Razmišljajući o idealnom automobilu u obliku ultra-brze limuzine sa velikim motorom mnogi će se automatizmom sjetiti Audija RS6, no ne i mi. Nama je ipak pogon na stražnje kotače puno draži od onog na sva četiri, pa tako na pamet prije svih drugih pada BMW M5 – pogotovo u jednostavno prelijepoj najnovijoj inkarnaciji, odnosno modela F10.
No što ako 560 konja pod haubom nije dovoljno?

Odgovor je toliko jednostavan da se nameće sam po sebi, jer ukoliko već poprilično megalomanskih 560 konja pod haubom doista nije dovoljno velik broj, baš kao što nam se BMW F10 M5 nameće kao savršen izbor limuzine kojom je ubrzanjima i brzinama koje postiže itekako moguće plašiti djecu i punicu, isto tako se i tvrtka Manhart nameće sa svojom varijacijom na temu M5-ice nazvanom "jednostavno" MH5 S BiTurbo.
Istina, već je i 560 tvorničkih konja poprilično nepotrebna brojka, a sama iskoristivost i više je nego upitna, jer ograničenja brzine su sve niža i niža, pa je takav automobil često savršeno glupo imati u garaži, no većina nas ionako o takvim automobilima može samo sanjati, pa kad je već tako, bolje je pustiti snove da izvode ludorije, zar ne?!

Bilo kako bilo, tvrtka Manhart je u svijetu tuninga već jako poznat po svojim često ekstremnim preinakama BMW-ovih modela automobila, no ništa što su napravili do sada nije ovoliko divlje i ludo. Ako je vjerovati riječima glavnog i odgovornog čovjeka po imenu Franz Simon, s kojim smo tek kroz kratak razgovor na Essen Motor Showu saznali pokoji detalj o ovom uratku, ideja je bila presložiti neke aerodinamičke dodatke, pojačati dojam agresivnosti na cesti i naravno, kupcima koji se odluče ispaliti skoro 200.000 Eura na ovakav automobil dati pokoju konjsku snagu viška.
Napomenuto nam je kako je ama baš svaki dodani dio ručno izrađen i apsolutno upotrebljiv, u što ionako nemamo razloga sumnjati obzirom s jedne strane na ono što M5 u najnovijoj generaciji već sam po sebi može na cesti i stazi, a s druge strane na činjenicu kako se tvrtka Manhart svojim radom i djelovanjem na tuning-sceni u relativno kratkom vremenu nametnula kao jedna od najinventivnijih i tehnološki najnaprednijih na sceni općenito, što i MH5 S BiTurbo savršeno pokazuje svojim primjerom.

Karoserijom, izuzev matte-sive boje prije svega upada u oči zbog kompletno novog dizajna prednjeg branika i prednje haube sa usisima nalik onima sa E46 GTR modela koji se uspješno natjecao na utrkama tijekom posljednjih godina. Stražnji je branik također dobio redizajn, te u Manhartovoj izvedbi uključuje kompletno funkcionalan difuzor, a kompletan dojam itekako upotpunjuju ADV.1 21-inčni kotači sa poliranim rubovima i centrom polakiranim u boju eksterijera. Nekako je zapravo sasvim nepotrebno reći kako MH5 već na slikama izgleda fenomenalno, no uživo je dojam (vjerujte) još sto puta jači i automobil već na štandu izgleda kao da je spreman pojesti nekog od posjetitelja Essen Motor Showa.

Pod haubom stvari prelaze iz estetike u kompletno ludilo, pa eto…izrazimo se u brojkama za početak: 4,4 litarski V8 motor, dvije turbine, skoro 650 konjskih snaga koje razvijaju ukupno skoro 800 Nm okretnog momenta i sve to zajednički u službi ubrzanja od manje od 4 sekunde, te maksimalne brzine od preko 320 kilometara na sat (elektronički ograničeno, naravno).
Detalji kojima se Manhart ponosi prije svega se svode na kompletno redizajnirani sistem usisa izrađenog od karbonskih vlakana, no kako bi se disanje motora ujednačilo, kompletno je nov i ispušni sistem koji završava u sklopu stražnjeg branika sa 90 milimetarskim cijevima i klapnama na struju. Turbine su također nove i ponešto veće, kako bi se dodatna snaga mogla što je moguće linearnije prenositi na kotače, iako smo doznali kako je inicijalno bilo u planu stvoriti motor sa samo jednom ogromnom turbinom, no ubrzo se odustalo od tog nauma, jer je automobil bio poprilično mrtav u donjem režimu okretaja, da bi u onom gornjem već malim pritiskom papučice gasa jednostavno podivljao i počeo 1,8 tona težak automobil razbacivati po bokovima kao da ima 5 kg.

Ovjes je manje-više u svom tvorničkom obliku, jer je kao takav (po riječima glavnog i odgovornog tvrtke) jednostavno odličan, poradilo se tek na amortizerima i oprugama – i to u obliku KW Clubsport ovjesa "na navoj", kojima je u svojoj prezentacijskoj izvedbi MH5 S BiTurbo spušten za nekih 8 centimetara niže prema podu. Iskoristivost, naravno, tako niskim težištem postaje vrlo upitna, no samo u gradu (obzirom na stotine milijuna "ležećih policajaca" kojima nas gradski oci časte kad god dobiju priliku ili kad gazdama tvrtki koje ih prodaju usfali koja kuna za novi auto), no zato na stazi MH5 uništava puno jače i puno lakše automobile, što je (vjerujemo) potencijalnim kupcima ovako modificiranog automobila itekako bitno.

U svakom slučaju, iako je F10 M5 već u startu više san nego stvarnost i malo bi se ljudi odlučilo kupiti takav auto, Manhart MH5 S BiTurbo ne samo da je san, nego je jedan od onih najluđih snova u kojima sanjar uživa u svemu čega se tijekom noći može sjetiti, a ono najluđe vezano uz ovu preradu M5-ice je u tome što je ovaj san ipak nekima moguće kupiti.