BMW – i8 kao pravi sportski automobil?
Kada je prije nekoliko mjeseci u svijet automobila pristigla vijest o najnovijem odjelu unutar tvrtke BMW, masa ljudi zapravo nije imala pojma čime će se dotična zapravo baviti, no kako su mjeseci odmicali, postalo je kristalno jasno da se tzv. „i“ divizija pokušava istaknuti kao nešto posebno. No za razliku od sportske filozofije koju već nadaleko poznata „M“ divizija ima kao misao vodilju, ova je nova posvećena zelenilu, očuvanju leda na južnom polu i polarnim medvjedima.
Dakle, nova era za BMW je već u tijeku, a kako u ovom času stvari stoje, fascinacija još nije ni počela.
Svako toliko se negdje tijekom razgovora uz kavu s ekipom automobilističkih „stručnjaka“ spomene rečenica koja glasi nešto u stilu „E, jel´još mrziš Hibride?“.
Moj je odgovor naravno potvrdan, jer dotične automobile i dalje gledam kao nešto savršeno nepotrebno, precijenjeno i lažno.
Naravno, iako sam za sebe često mogu potvrditi da sam dinosaur na neki način, svejedno ne volim biti zatucan po pitanju novih tehnologija i stvari koje tek trebaju doći. Samo ne volim kad mi netko maže oči.
Zbog toga mi se Toyota Prius jednostavno gadi, jer ne samo da samim postojanjem nema nekog pretjeranog smisla, već je u srži zapravo svojevrsna prijevara za one koji su dovoljno blesavi da sami sebe osude poprilično visoke troškove održavanja, isto tako poprilično visoku cijenu za jedan sasvim običan automobil, te na vječnih 40 km/h, gdje god da se vozili, ukoliko naravno brinu o potrošnji goriva i ubijanju drveća i ozonskog omotača.
Doduše, moram priznati da u cijeloj toj priči u kojoj Hibridne automobile često gledam kao lopovluk i notornu glupost, pojavu sportski-orijentiranih Hibrida itekako razumijem i prihvaćam.
Razloga za takav stav u ovom času ima tri, a redom se nazivaju Ferrari LaFerrari, McLaren P1 i Porsche 918 Spyder.
Dotični automobili ne pate od problema pretjerane potrošnje fosilnih goriva, koeficijenta CO2, vožnje „na baterije“ i sličnih gluposti kojima bi se trebali zabavljati korisnici pametnih telefona, već je osnovna ideja sva tri spomenuta automobila korištenje tehnologije koja u osnovi podrazumijeva strujne krugove i podređivanje dotične brzini.
Tako nešto itekako mogu shvatiti i cijeniti, jer automobile i dan-danas ne mogu gledati kao puka bezlična prijevozna sredstva koja služe za prijevoz vrećica iz dućana s punicom na stražnjem sjedalu, već ih i dalje doživljavam prvenstveno kao predmet veselja i afiniteta u koju se BMW i8 itekako uklapa.
Naime, dotični produkt novonastale BMW-ove „i“ divizije u svojoj je srži pravi sportski automobil, koji sa svojim Hibridnim sustavom impresionira čak i one koji se Hibridima u globalu najviše protive, te bih već zbog toga rekao da je dotični model itekako poseban.
Doduše, ne mogu nikako shvatiti i prihvatiti nedavne usporedbe u sklopu kojih je dotični model uspoređen s legendarnim BMW-om M1, jer ako već ništa drugo, dotični i8 nije nusprodukt propale suradnje s Lamborghinijem, a i BMW M1 ima status kao malo koji drugi automobil na svijetu.
No ono što mi se itekako dopada u smislu i-osmice svodi se na činjenicu da je dotični automobil itekako usmjeren prema brzini i ekskluzivnosti za one koji će to znati cijeniti i iskoristiti.
Zapravo moram priznati da mi je u početku i pri prvim najavama gore spomenuta „i“ divizija zvučala kao još jedan pokušaj stvaranja nečeg što nikada neće zaživjeti kako treba, čemu u prilog definitivno ide i onaj nešto manji i stoput odvratniji BMW i3, no s najavama ovog siluetom niskog i dizajnom doista posebnog modela, nekako sam ipak promijenio mišljenje – barem zasad.
Iako BMW još uvijek nije objavio neki pretjerano velik broj detalja oko ovog modela, ono što se definitivno zna jest da bi Hibrid nazvan i8 trebao biti automobil s 1,5-litrenim motorom i Turbo-punjačem, što već u startu zvuči kao Viagra za ekologe, no dobrih vijesti u tom smislu ipak ima još.
Naime, uz taj maleni i ekološki-svjestan motor s ukupno 231 konjskom snagom potpomognut umjetnim disanjem Turbo-punjača, svoje je mjesto pronašao i električni motor snage 131 konjskih snaga, što zajedno s Turbo-benzincem znači podosta raspoloživih i raspoloženih konja.
Tome u prilog idu i brojke koje označavaju ubrzanje i maksimalnu brzinu, jer BMW i8 od stanja potpune statike do stotinu kilometara na sat prema riječima tvoraca ubrzava za nekih 4,4 sekundi, dok je maksimalna brzina elektronički blokirana na već poslovičnih 250 km/h.
Dakle, pravi sportski automobil u kojem bi se pripadnici Greenpeace-a mogli bez problema voziti na svoje sastanke.
Doduše sva ta sila ljepote, ekološke svijesti, sila ubrzanja i brzine, te status koji će ovaj model zasigurno uživati ipak ima svoju cijenu, a ona prema posljednjim najavama iznosi oko 110,000 Eura.
Da, možda zvuči puno, no biti „zelen“ u pristupu, te još „zeleniji“ u vožnji tijekom ubrzavanja, a pritom na stotinu kilometara trošiti (isto tako najavljenih) tek nešto više od dvije litre goriva ipak ima svoju cijenu.
Nadam se da će za razliku od nekih drugih proizvođača automobila BMW i održati obećanje.
No to ćemo tek vidjeti.
TEKST: Ivan IGloo Gluhak
FOTOGRAFIJE: NetCarShow.com, CarBuzz.com i Google Images