Besmisleni automobili ili (ne)ukus ne poznaje granice
Svaka akcija ima svoju reakciju, svaka kultura anti-kulturu, pa tako i svaki tuning – anti-tuning. Ili što bi se kod nas u domaćim kuloarima reklo – seljo tuning
Gotovo na dnevnoj bazi dobijem e-mail sa “screen-shotom” nekog regionalnog internet oglasnika u kojem pažljivi vlasnik, teška srca i laka novčanika prodaje svoje životno djelo – najčešće nešto njemačko s kraja 80-ih prošlog stoljeća do te mjere unakaženo da se uvijek zapitam dali se radi o trolu ili stvarno postoje takvi uznemirujući umovi lišeni svakog smisla za estetiku.
Kričave boje, daske za glačanje “pišarafaljene” za prtljažnik, felge na koje se ispovraćala duga i dizajnerski zahvati na karoseriji dostojni Homera Simpsona glavna su odlika ovakvih domaćih (anti)tunera i (anti)dizajnera. Paun se razmeće svojim šarolikom bojama, isto tako petkom i subotom pred seoskim folkotekama u najvećoj pažnji su najspušteniji i najkričaviji Kadetti.
(Ne)ukus ne poznaje granice, i koliko god nas zabavljali lokalni “turbo-folk” automobili, s onu stranu bare postoje jednako nadobudni “tuneri”. Američka turbo kultura je slična: umjesto orijentalnog štiha tu je ulični slang s nerazumljivim riječima, ali je tematika ista: lova, lake žene i “dobra kola”. Jedino američki kolege naših seljo tunera imaju tendenciju svoje ljubimce (također iskopanih iz naftalina) dizati u nebesa, dok su naši vrlo prizemniji. Samo da je što šarenije, puno kroma i po mogućnosti da je felga veličine traktorske. Naravno, stražnje.
U galeriji koju prenosimo sa Carbuzza, pogledajte prerade koje su toliko besmislene da su zakon.