“Američki mišići” na Bliskom istoku – da, ima i toga
Sam sebi ne mogu vjerovati koliko mi ovakav naslov jedne teme zvuči čudno. No iako je to činjenica, tema je zapravo zanimljiva, jer ako već ništa drugo, onda podrazumijeva jedan opako velik kontrast. A kakav točno, pročitajte u sljedećim recima.
Bliski istok već desetljećima njeguje tradiciju obožavanja svega na četiri kotača i sveopće je poznato da većina proizvođača nekih od najskupljih i najekskluzivnijih modela na svijetu svoj najbolji postotak prodaje bilježe upravo u zemljama Bliskog istoka. Mercedes-Benz, Ferrari, Porsche, Lamborghini, Bugatti, McLaren…sve su to proizvođači automobila koji iz godine u godinu na ovom tržištu (najčešće u kolekcije) prodaju ogroman broj svojih automobila, tako da nije nimalo čudno da se u garažama nekih od najbogatijih ljudi na svijetu iz tog podneblja nalaze neki od najzanimljivijih automobila ikad proizvedenih.
No imati Ferrari F40 LM, Mercedes CLK-GTR i Lamborghini Reventon vrata uz vrata u istoj prostoriji na Bliskom istoku nije ništa čudno, s obzirom na to da su to i dalje tvornički automobili kakve možda ima i (pre)bogati susjed. Zato je poanta određenih kolekcija automobila u apsolutnoj ekskluzivnosti i iskazivanju moći čak i kad to nije nimalo potrebno. Kao produkt takvog načina razmišljanja tu i tamo se "dogodi" i pokoji automobil koji je proizveden doslovce prema narudžbi i u obliku samo jednog jedinog primjerka.
Ako ste npr. ikad čuli za Ferrari 456 GT, onda znate da je taj Ferrarijev 12-cilindrični GT-automobil bio zamišljen i proizveden kao Coupé. No jedan se jahač deva nikako nije mogao zadovoljiti s takvom formom tog automobila, pa je od strane dotičnog pala ideja da se od 456-ice napravi karavan. Ista stvar se dogodila i jednom primjerku Ferrarija F50 koji je također preko noći kao produkt nečije bolesne mašte postao četverosjed s četverim vratima, a takvih je primjera još jako velik broj. No za žitelji Bliskog istoka s dubokim džepovima to ne predstavlja nikakvu novost, s obzirom na to da se u garažama i kolekcijama mnogoženaca s turbanima na glavama može pronaći doista svega i svačega – od automobila raznoraznih modificiranih karoserijskih izvedbi, pa sve do ideja koje podrazumijevaju zatvaranje pojedinih proizvodnih dijelova tvornice nekog proizvođača automobila, kako bi se preko 30 godina stari modeli proizvodili ponovo – i to u 256 boja.
No gdje se tu svrstavaju američki automobili i zašto sam ih spomenuo već u naslovu, kada bogati jahači deva toliko vole Talijane i Nijemce, dok s druge strane deklarativno mrze sve što im "nevjernici" iz Amerike guraju pod nos?
Jednostavno – američki su automobili prisutni u sklopu hrpetine kolekcionarskih garaža, raznoraznih zastupstava i sličnih mjesta gdje se automobili općenito nalaze. No rijetkost je vidjeti neki američki automobil iz "Muscle Car" ere negdje na cesti npr. u Dubaiju, što je u najmanju ruku čudno, s obzirom na nekolicinu tamošnjih klubova koji za glavnu ideju vlastitih statuta imaju očuvanje i prezentaciju legendarnih američkih automobila.
Kako bi se priča oko tih legendi "divljeg zapada" na četiri kotača još pomalo zahuktala, svoj je obol u svemu dao i jedan poznati fotograf rodom iz Kuwaita – Ebrahim Alawadi. Naime, dotični gospodin s fotićem oko vrata već je godinama "u misiji" koja podrazumijeva studijsko naslikavanje američkih automobila prvenstveno iz "Muscle Car" ere, te uklapanja istih u limitirane serije kalendara na kojima su inače najčešće modeli marki Lamborghini, Ferrari i Porsche.
Ta je "misija" aktualna već godinama, pa je pred objektivom dotičnog gospodina-fotografa poziralo već preko nekoliko itekako zanimljivih američkih klasika poput Chevrolet Camara, Corvette C2 i C3, Dodge Challengera i Chargera, Pontiaca GTO i Firebirda, Forda Mustanga i Shelby Cobre, te sličnih automobila koji su itekako obogatili svjetsku automobilsku baštinu.
Nedavno je objavljeno kako je zapravo kultura očuvanja američkih automobila u Dubaiju jedna od najistaknutijih na svijetu, što mi je s jedne strane teško za povjerovati, no s druge pak i nije, s obzirom na to da se itekako dobro zna koliko su upravo Amerikanci potpomagali nekoć relativno siromašnu ekipu koja je nastanjivala pustinje bogate naftom. Također je uz posljednji kalendar spomenutog autora u planu izdati i knjigu u sklopu koje se objašnjava što se sve, u kojem stanju i kod koga u garaži zapravo nalazi na području Bliskog istoka, što moram priznati zvuči kao paklen posao.
Bilo kako bilo, autor kalendara i buduće knjige odlučio je ponuditi svijetu nekolicinu studijskih fotografija koje je do sada bilo moguće vidjeti isključivo na stranicama spomenutih kalendara koji već godinama izlaze. Koliko su dotične fotografije relevantne u svijetu automobila koji podrazumijeva ostale "nevjerničke" zemlje, iskreno ne znam, no u svakom slučaju ih je lijepo za vidjeti, pa uživajte.
TEKST: Ivan "IGloo" Gluhak
FOTOGRAFIJE: Ebrahim Alawadi i SuperCars.net