Evo vijesti iz tvrtke za koju više nitko ne zna
Najozbiljnije, kada ste zadnji puta čuli za MG?
MG Car Company Limited – tvrtka koja je poput mnogih svoje automobile praktički sklapala u šupi, te svijetu nudila alternativu puno razvikanijim sportskim modelima. Tvrtka koja je u tipično-britanskoj maniri sastavljanja automobila s jedne strane fascinirala, dok je s one druge vlasnicima njihovih modela itekako zagorčavala živote.
Ako ćemo realno, prve asocijacije na ovu slavnu tvrtku istog momenta odvlače u svijet malih automobila s platnenim krovovima, odnosno Roadstera, no tu i tamo se iz Birminghama (odnosno Oxfordshirea, ako ćemo gledati kroz povijesnu prizmu) od strane ove marke pojavio i pokoji model koji je očaravao usprkos fiksnom krovu.
Uglavnom, kada bi nabrajali one najposebnije modele ove marke, vrijedilo bi spomenuti povijesno relevantne MGA, MGB i MG Midget (koji je u osnovi bio Austin Healey Sprite), a u smislu novijih vremena, uz hrpetinu restiliziranih Rovera iz tog vremena tu je tek MGF i MG X-Power SV, tj. onaj slavni megalomanski ispad u obliku jednog od najružnijih sportskih automobila svih vremena.
Uglavnom, MG je usprkos burnoj i bogatoj povijesti proizvodnje malih serija sportskih automobila za „aristokraciju“ uspio preživjeti do današnjih dana, pa ako već ništa drugo, onda u tom dijelu priče leži posebnost ove marke.
Otkako je MG potpao pod vlasništvo Kineza, svako se toliko u kuloarima vezanim uz auto-industriju pojavi neka nova najava vezana uz ovu marku. No većina ih ostaje tek na lijepim željama, jer realnost pokazuje samo jedan-jedini model s tim slavnim znakom – onaj pod nazivom GS.
Dotični nije ništa više od malenog SUV-automobila za koji je ekipa iz MG-ja imala velika očekivanja usprkos ogromnom broju konkurenata u toj danas najopsežnijoj i najprodavanijoj klasi automobila.
Ako ćemo realno, MG GS izgleda tupavo i jadno u usporedbi s bilo kojim europskim konkurentom i već samim time nema baš nekog pretjeranog smisla. No Kinezi očito ne misle tako, jer se upravo ovaj model gura posvuda i poprilično nezainteresiranom tržištu uporno pokušava dati alternativu u klasi.
Jedan dio ekipe iz MG-ja toga je izuzetno svjestan, pa se svim silama pokušavaju izmišljati paketi opreme, tehnološka rješenja i raznorazne druge „prednosti“ u odnosu na sve brojniju konkurenciju.
Uglavnom, sve je to jedno s drugim u kombinaciji dovelo do nečega što idejno možda i ima smisla, no u stanju je svojom pojavom rasplakati i luk.
Naime, u sklopu ideje koja podrazumijeva čak tri različita SUV-modela ove marke (s time da jedan već postoji), MG je došao do B-kategorije SUV-automobila i svijetu predstavio (još uvijek) bezimeni koncept na prvi pogled nalik Nissanovom modelu Juke.
Dotični je idejno baziran na MG Icon konceptu, te bi prema navodima glavnih i odgovornih ljudi ispred te kinesko-britanske tvrtke trebao dijeliti platformu s modelom 3 (odnosno MG 3, što bi bio puni naziv koji najvjerojatnije neće zbuniti cijenjeno čitateljstvo).
Matthew Cheyne kao glavna faca tvrtke u nedavnom je intervjuu za novinare izjavio kako „MG ovakvim planom igra na poljima koja se isplate“. Dodaje i kako „SUV-segment tržišta ima apsolutnog smisla i u konstantnom je porastu u odnosu na ostale klase i kategorije današnjih automobila“.
Hmmm…super, reklo bi se…
G. Cheyne svoja razmišljanja potvrđuje riječima „sljedeće godine u planu je uz C-segment proširiti ponudu i na B-segment tog dijela tržišta, te predstaviti mlađeg brata modelu GS i time ući u drugu fazu razrade zacrtanog plana“.
Nadalje, g. Cheyne polaže nade u britansko tržište, kojem bi se ova ideja trebala najviše svidjeti, pa ukoliko do toga dođe i prodaja krene kako je planirano, MG bi unutar sljedećih nekoliko godina (kako je najavljivano prije godinu-dvije) na tržište mogao predstaviti i neki sportski model, kako bi se barem nazivno vratio korijenima po kojima je ova tvrtka i poznata auto-entuzijastima.
To doduše nije potvrđeno od strane g. Cheynea, već je za taj dio intervjua dotični obukao rukavice i rekao da „još uvijek nema specifičnih planova koji podrazumijevaju izdavanje Roadstera ili neke druge forme sportskog automobila na tržište, no sve je moguće. Vidjet ćemo koliko će uspješno naši SUV-modeli ispasti na tržištu, pa ćemo vidjeti hoće li se stvoriti uvjeti, tj. hoćemo li i kada točno uopće krenuti s razvojem nekog Roadstera, s obzirom na to da je taj dio tržišta u konstantnom padu“.
Uglavnom, s obzirom na suprotne strane tog dijela priče i informacija koje samim time i nemaju baš pretjerano puno smisla, reklo bi se da je novi sportski automobil od strane ove tvrtke u ovom momentu teško zamisliv.
Naravno da g. Cheyne nije propustio prigodu za jednu sasvim umjesnu i tipično-britansku pošalicu, pa je za kraj rekao i da „s obzirom na činjenicu da su naši modeli itekako sposobni u vožnji, sportski automobil nam ionako ne bi donio puno razlike, pa u ovom momentu treba iskoristiti vrijeme za razmišljanje o toj opciji, jer su kupci ionako već poslovično zadovoljni“.
Ovakvu izjavu neću ni pokušati komentirati, jer zvuči poput neke „pametne“ kakvu bi u medije plasirala neka od naših moralnih vertikala, te jasno daje do znanja da MG danas više ne vode znalci, mehaničari i inženjeri, već hrpetina korporativnih potrkala koji samo gledaju gdje će ušićariti neke novce.
Samim time razvoj čak tri SUV-modela nije upitan, niti je podložan kritikama na bilo koji način, jer bi dugoročno gledano trebao donijeti novac onima kojima je (očito) toliko potreban.
…a za sve ostale (i opet) vrijedi orijentirati se prema nekim minulim vremenima u sklopu kojih je MG sa svojim modelima živcirao kupce, ali im je istovremeno i davao širok osmijeh na lice za vrijeme vožnje.
Bio je to osmijeh koji se mogao vidjeti iz aviona, pa je stoga možda i bolje da današnji MG-projekti i modeli imaju fiksne krovove, jer bi slučajni prolaznici mogli primijetiti koliko se osmjeh vlasnika današnjih MG-modela (ili bolje rečeno današnjeg) uspio ukiseliti.
Time je sve rečeno, zar ne?!
