Limitirana edicija koju potpisuje Dacia
…ajme majko…
Pojam limita u sklopu svakodnevnog izražavanja često ne znači ama baš ništa dobro. Dapače, taj se pojam zapravo koristi kako bi se na perfidan način nekome ili nečemu vezano uz nešto izrekla zabrana, pa zapravo ne vidim neku magičnu privlačnost u tom izrazu.
S druge strane, pojmom „limitiranog“ se u sferama psihologije često na kulturan i bezbolan način nekome pokušava dati do znanja da je slabijih intelektualnih sposobnosti, što pak također ne zvuči nimalo privlačno.
Pa kako je onda moguće da iz mjeseca u mjesec auto-industrija upravo takvu riječ odabire za prezentiranje nečeg posebnog na tržište?
Jednostavno – zvuči dobro.
Limitiranih serija modela pojedinih proizvođača na tržištu svake godine ima mali milijun. No izuzev usmjeravanja pogleda u domenu super-automobila, za nas obične smrtnike i naše obične prometalice pojam „limitiranog“ često se svodi isključivo na marketinški trik koji za cilj ima odvući nas u salone i prepustiti nas besciljnom laprdanju i beskonačnom hvaljenju tih „limitiranih“ automobila od strane prodavača.
Neki od nas naravno cijelu priču „popuše“ i odluče se na „dužničko ropstvo“ (kako to sindikati vole opisivati), te na kredit sebi i svojim obiteljima priuštiti nešto „posebno“.
No od „posebnog“ tu zapravo nema ni „p“, jer se u pravilu radi o automobilima kojima je toliko pala prodaja, da su proizvođači jednostavno morali odustati od naplate (često) nepotrebnih komadića dodatne opreme, te ih ubaciti u svoje „limitirane“ primjerke pojedinih modela.
Takav je naravno i ovaj posljednji primjer koji dolazi iz Rumunjske.
Naime, kako je od ispaljivanja modela Logan na tržište prošlo već punih deset godina, tako se ekipa na čelu tvrtke odlučila na tržište ponuditi limitiranu seriju modela. No ne samo jednog, već svih izuzev modela Dokker, kojem oprema ionako nije potrebna.
Popis opreme je baziran na Ambiance+ (odnosno „Lauréate“) paketu koji Dacia za svoje modele već nudi, te koji je poznat nekolicini ljudi koji ovako opremljene Dacie imaju u svom vlasništvu.
Sam popis tog paketa opreme npr. podrazumijeva djeljivu stražnju klupu i treće stop-svjetlo. Zatim se ističe s vanjskim ručicama vrata u boji karoserije, mat-krom rešetkom ukrasne maske i paketom „modularnost“ (što u prijevodu znači namještanje vozačeva sjedala, sigurnosnih pojaseva i volana po visini).
Dakle u prijevodu, Dacia je s ovim paketom opreme dobrodošla u 1995. godinu u koju su nas ovi posljednji predsjednički izbori uspjeli vratiti.
Dodaci spomenutom paketu opreme koji tvore ovu limitiranu seriju modela svode se prvenstveno na ultra-posebnu i instantno prepoznatljivu „Cosmos Blue“ plavu boju, no to ni približno nije sve.
Dapače, čitanje popisa dodataka u sklopu te limitirane serije Dacijinih modela pokazat će vam kako Dacia u ponudi ima i parking-senzore (koji su prijeko potrebni na automobilima s tri ili pet vrata), 15-inčne naplatke „Empreinte“ dezena (što sam čitao sedam puta prije nego sam napisao), te električno podizanje stražnji stakala (što je pak još jedan od fantastičnih dodataka na automobilima iz 1995. godine).
Nadalje, tu je audio-navigacijski sustav koji je moguće povezati s vašim mobilnim telefonom putem plavog zuba (što već samim nazivom paše uz gore spomenutu ultra-specijalnu boju karoserije), a tu je još i rezervni kotač, presvlake od goveđe kože (što je u brošuri posebno napomenuto i označeno sa zvjezdicom), te volan i ručica mjenjača presvučeni nečim što se naziva „cijepana koža“.
Dakle u izradi ovih dodataka opremi su čak i rumunjski mesari imali posla, što je pak sigurno odličan ekonomski potez iz kojeg bi i naš ministar gospodarstva mogao naučiti ponešto o poslovanju.
Uglavnom, s obzirom na to da cijene limitiranih verzija modela ove tvrtke još uvijek nisu poznate, za pretpostaviti je kako će ovako uređeni modeli koštati do nekih stotinjak tisuća kuna, što je pak sasvim prihvatljivo s obzirom na činjenicu da Dacia zapravo uopće ne proizvodi loše automobile.
No s druge strane se postavlja pitanje u kojem su smislu zapravo “limitirani” ovi modeli i što taj pojam za Daciju zapravo znači.
Zatim se postavlja pitanje oko vrijednosti, jer često nije jasno vrijedi li doista na jedan ovakav automobil baciti stotinjak tisućica krvavo zarađenih kuna, ili se pak bacati u kredite i kukati sedam godina, dok s druge strane za iste novce čovjek može dobiti par godina star polovan automobil u odličnom stanju. Priznajte da je to pitanje sasvim legitimno.
…a oni kojima ipak nije, mogli bi se zapitati jesu li doista toliko limitirani da bi vam i automobil morao biti takav?
