Kakve to probleme ima Ferrari 458 Italia?
Mislim, osim spontanih samozapaljenja koja se tu i tamo događaju…
Tek nakon što se prije nekoliko dana svijetu po prvi puta prikazao Ferrari 458 Speciale Aperta, eto i nekih problema koji su tehnologe natjerali na plakanje.
Doduše, dotični problemi nemaju nikakve veze s topless-verzijom modela 458 Speciale, već s onim „običnim“ varijacijama na temu 458-ice od početka prodaje do danas.
E sad, kako je posljednjih mjeseci ispalo modernim da raznorazni proizvođači automobila povlače svoje modele s tržišta radi raznih većih ili manjih kvarova, moram priznati da sam se neugodno iznenadio kada su se Aston Martin i Porsche pridružili toj listi nesretnika.
U Astonu je zavladala panika nakon što su tehnolozi tijekom naknadnih provjera primijetili da određeni loše izrađeni i jeftini kineski dijelovi jednostavno nisu na nivou na kojem bi trebali biti, dok je Porsche trenutno u omanjoj drami vezanoj uz kvarove na modelu 918 Spyder, dok je pak donedavno imao gadnih problema i sa samozapaljenjem nekolicine 911-ica s oznakom GT3.
Dakle u današnje vrijeme nitko nije imun na kvarove i povlačenje velikih serija automobila na određene dorade.
Hmmm…pitam se zašto…
Realno gledano, kada npr. Toyota napravi neki gaf ili se pak zapali neki Porsche, ljudi se odjednom zgražavaju, pale zastupstva dotičnih tvrtki ili ih jednostavno iz ljutnje bojkotiraju, dok s druge strane Lamborghini i Ferrari imaju dobar dan kada ih ne nazove klijent koji zbog iznenadnog samozapaljenja svog automobila kulturno moli za savjet.
Dakle pretpostavljam da smo se na poslovičnu talijansku lijenost već toliko navikli, da više nitko ne obraća posebnu pozornost na to.
Ako ćemo iskreno, postoji nekolicina talijanskih automobila koje jednostavno obožavam, no ne znam bih li se usudio neki imati u svom posjedu.
U toj kategoriji „obožavanih made in Italy“ nalazi se doista svega i svačega – od Alfe Montreal, preko raznoraznih Ferrarijevih modela (od kojih nekako posebno slinim nad modelima 328, 365 GTB/4, F40 i Testarossa) i naravno vječno prisutnog „kralja kiča i neupotrebljivosti“ uobličenog u Lamborghini Countach.
No lista ide dalje, jer se na njoj nalaze i Fiat 131 i Ritmo Abarth, Lancia je prisutna s legendarnim modelima Stratos, Rally 037 i Deltom S4 Stradale, a Delta Evoluzione i dan-danas je za mene pojam auto-industrije u mnogo čemu. No niti jedan od tih automobila nikad ne bih ni razmislio kupiti.
Zašto?
Jednostavno – zato što su loše sastavljeni i kvalitetom ispadaju poput automobila koji je sklapalo dvanaest pekara iz Moldavije, a ne naizgled uigrana ekipa mehaničara, dizajnera i tehnologa.
Samim time kao prava rijetkost ispada da talijanski automobili nemaju problema s „dječjim bolestima“ i sličnim opisima kakvi se danas pojavljuju u obliku objašnjenja nekog kroničnog i na stotine modela raširenog kvara. No razlozi za to ne leže u nekim misterioznim stavkama koje opisuju ponašanje određenih materijala pri skladištenju ili nešto slično, već u čistom ljudskom nemaru.
Da, znam…Ferrari je zakon. Većinom i jest.
No kako me Ferrari ne plaća da pričam u superlativima, već sam realan, jednostavno postavljam pitanje koje glasi: ako je već Ferrari jedna od ponajboljih marki u svijetu automobila, kako to da se onda svako toliko događaju terminalni kvarovi, samozapaljenja i „generalke“ na samo par tisuća prijeđenih kilometara?
Odgovor sam već naveo, a za to ne samo da postoje dokazi drugih, već sam se u neke stvari uvjerio i na svoje oči.
No vjerovali ili ne, ovo nije priča o lošim stranama Ferrarija ili pak žicama pumpe za gorivo koja je izolir-trakom „učvršćena“ na gornju stranu Lamborghinijevog modela Diablo. Dapače, ovo je jedan od onih „kvarova“ koje je moguće opisati kao smiješnim.
Naime, National Highway Traffic Safety Administration (odnosno agencija koja u Americi sa službenim dopisima i često blesavim regulativama gnjavi sve proizvođače automobila na američkom tržištu) obavijestila je Ferrari da postoji problem s prtljažnim prostorom na modelu 458 Italia.
Dotični problem podrazumijeva činjenično stanje u sklopu je moguća situacija da čovjek ostane zaključan u „prtljažniku“ smještenom ispred vjetrobranskog stakla.
E sad, većina logici-orijentiranih ljudi vjerojatno bi se zapitala tko bi normalan uopće pokušao glumiti Houdinija i ulaziti u ionako skučeni prostor smješten između prednjih farova, no ne treba smetnuti s uma da se ipak radi o Americi – zemlji u kojoj neki proizvođači mikrovalnih pećnica zbog straha od tužbe u uputstvima za upotrebu imaju stavku koja kaže „ne stavljati mačku u prostor za pečenje“. Dakle iskreno me ne bi čudilo da je ovakav razvoj situacije nastao upravo radi jednog idiota koji je pokušao biti cool pred prijateljima, te je savio noge oko vlastitog vrata i zatvorio se u prtljažnik iz kojeg nije mogao van.
Uglavnom, bilo tako ili ne, rezultatno stanje je da Ferrari ovih dana treba povući preko 3,000 primjeraka modela 458 Italia i Spider proizvedenih unutar tri godine proizvodnje, tj. od 5. svibnja 2010. do 20. svibnja 2013. godine, te na unutarnju stranu prtljažnog prostora dodati bravu i mehanizam za otvaranje.
Iskreno, kada sam vidio ovu objavu, jednostavno sam se počeo smijati, jer me za početak cijela priča podsjetila na Lotus, čijih je 28 primjeraka modela Evora također povučeno zbog idiotizma, no za razliku od problema s prtljažnim prostorom, ovdje je priča bila objašnjena kroz „lošu naljepnicu na vjetrobranskom staklu“.
No ubrzo nakon smijuljenja i zamišljanja skvrčenog tipa u prtljažniku Ferrarija koji pokušava ne baviti se oralnim seksom sa samim sobom dok iz garaže doziva susjede, moram priznati da mi je pozlilo.
Možda sam previše sirov u nekim stavovima, no jednostavno mi nije jasno jesu li ljudi toliko glupi ili im jednostavno baš odgovara da okolo rade idiotarije, dok neka još gluplja agencija brine za njihovo zdravlje.
Mislim, ulaziti u prtljažnik i zatvarati se u njega može samo kompletan idiot – pogotovo ako se radi o jednom automobilu poput 458-ice. No prema svemu sudeći, idiota nam svima zajedno nimalo ne fali. Dapače, imam osjećaj da ih je svakim danom sve više i da izjedaju svijet svojom (ispod)prosječnošću i idiotizmom koji nemilo šire i u stvarnom i u virtualnom svijetu.
No izuzev nekih nepotrebno nasilnih metoda, po tom pitanju ne možemo ništa, pa je onda možda najbolje zaboraviti taj dio priče i smijati se ovakvim „kvarovima“.
