A što nam to (opet) nudi Porsche?
Ukratko, s jedne strane sat, nešto igračaka i malo zelene boje, a s one druge praktičan nastavak filozofije „manje za više“.
Ali s obzirom na to da je na kraju krajeva ipak riječ o „Elferu“, nema druge nego napisati riječ-dvije o nekim novim momentima za aktualnu generaciju modela.
Ako ćemo zaviriti u bogatu povijest slavne marke iz Zuffenhausena, jako ćemo brzo vidjeti da je Porsche oduvijek prodavao automobile koji su krenuli s jednom cijenom i onda u obliku neke posebne verzije s manje opreme dolazili s drugom. I to u pravilu višom. Dakle, ta „manje za više“ filozofija u Zuffenhausenu očito stoji negdje u nekom aktu s kojim se opisuje poslovanje.
Naravno da Porsche nije jedini proizvođač automobila s takvom ideologijom, ali je takav pristup na neki način praktički patentiran upravo od strane te marke. A onda su se s vremenom i drugi proizvođači odlučili na takav potez, pa kao rezultatno stanje imamo „Challenge Stradale“, „Superleggera“ i slične varijacije na temu olakšanih i ogoljenih verzija superlativa na četiri kotača koji kupcima dolaze po višim cijenama od „baznih“ verzija istih automobila.
No ajmo nazad na temu…
Dakle, Porsche je ovih dana predstavio dvije nove varijacije na temu aktualnog „Elfera“. Jedna predstavlja odmak od baze i u salone dolazi s oznakom „T“, dok druga uz sufiks GT3RS aktualnu 911-icu odmiče u sferu nostalgije.
Pa kad je tome već tako, ajmo malčice o jednom i o drugom…
Porsche 911 T zapravo je bazna verzija Carrere za koju je Porsche odobrio ugradnju ručnog mjenjača. Korijenima dotična oznaka seže još u sedamdesete godine prošlog stoljeća, ali na tom dijelu priče nije naglasak. Dapače, onaj dio na kojem jest svodi se na nekolicinu detalja zbog kojih ova „T“ verzija ide i drži cestu bolje nego što je to slučaj u bazi s Carrerom. Ali i na onima poput stražnje klupe koji su ispali iz jednadžbe ovog automobila i ovu verziju definirali kao igračku za „prave vozače“.
Što se opreme tiče, Porsche je u ovaj automobil ugradio sve one slatke stvari zbog kojih ovisnici o mehanici i tehnologiji doživljavaju nekontrolirane orgazme. Jer 911 T ima „šperu“ i „torque-vectoring“ sustav zbog kojeg je na cesti (ili stazi) uvjerljiviji u hvatanju i prolasku zavoja. Zatim je tu i sportski ispušni sustav, adaptivni ovjes i onaj simpatičan sustav koji zakreće i stražnje kotače, tako da osjećaja za volanom ne bi trebalo nedostajati.
Što se pak performansi tiče, vrijedi spomenuti kako se brojke u pravilu nisu mijenjale. Dakle, pod poklopcem motora i dalje je prisutno 370 konja i sasvim dovoljan broj „njutna“ da za volanom ovog automobila vozač može šutati dupe po zavojima. Popravljeno je tek ubrzanje koje za ovu „T“ verziju iznosi 4,5 sekundi do stotke – i to prvenstveno zbog gubitka 35 kilograma u odnosu na baznu Carreru. Maksimalna brzina i dalje ne prelazi 300 kilometara na sat, već iznosi njemački pedantnih 291,291 kilometara na sat. I time (između ostalog) ovaj automobil nije ni blizu opisa „911 GT3 za sirotinju“, već bi zbog detalja na ovom automobilu adekvatniji opis bio „911 Carrera za štrebere“.
Uglavnom, Porsche 911 T možda jest dobio sportsko „ovo“ i „ono“ te time postao „sportskiji“ 911, ali u samoj je srži zapravo tek još jedan od Porscheovih automobila koji njeguju gore spomenutu „manje za više“ ideologiju. Jer ovaj automobil košta još nekih 10,000 Eura više od „obične“ Carrere na kojoj je dobrim dijelom baziran.
Neki će reći „Da. Ali ovo je sportskiji 911 koji je moguće voziti brže, luđe i dinamičnije“. I ti će neki biti u pravu. Ali Porsche je po tko zna koji puta naplatio ono čega nema i time odradio ono što u Zuffenhausenu radi najbolje.
Drugi Porsche 911 koji vrijedi predstaviti u pravilu je već u tvorničkom izdanju poremećen do krajnjih granica. Jer oznaka GT3 već sama po sebi govori dovoljno. A kada se tim slovima i broju 3 doda još i skraćenica za „RennSport“, onda je jasno da se radi o svemu samo ne o konzervativnom i normalnom automobilu.
Otkad se u obliku generacije 996 Porsche 911 GT3 pojavio po prvi puta, receptura je manje-više ista: stvoriti vrišteće čudovište koje umjesto stražnje klupe ima skalameriju i koje se na stazi osjeća bolje nego na cesti. Receptura je takva i za aktualnu generaciju kodnog naziva 992 pa oko toga ne treba trošiti puno riječi, kada već brojke govore tako precizno i dobro. A za one koji nisu upućeni u taj dio priče, recimo to ovako…
Četiri litre zapremine na stražnje kotače pri 8,500 okretaja u minuti isporučuju 525 konja i 465 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). Ubrzanje do stotke traje tek 3,2 sekunde, a maksimalna brzina iznosi 296 kilometara na sat. I sve je to samo jedan mali dio senzacije koju ovaj automobil isporučuje u tonama, hektolitrima i ostalim velikim mjernim jedinicama.
Ovaj Porsche 911 koji upravo gledate na fotografijama otpočeo je kao ideja jednog čovjeka. I ubrzo nakon prezentiranja te ideje odboru odlučeno je da će u ovakvom obliku 911 GT3RS ugledati svjetlo dana. I to kao aktualni podsjetnik na legendarnu Carreru 2.7 RS kao jedan od ne samo najposebnijih „Elfera“ već i kao jedan od najposebnijih Porscheovih automobila svih vremena.
I da… To objašnjava bijelo-zelenu kombinaciju s kakvom ovaj najnoviji GT3RS dolazi svojim kupcima. No s druge strane ne objašnjava razliku u cijeni od čak 315,450 Dolara, koliko ovaj automobil (u ovom trenutku) košta u SAD-u.
Možda se cifra nekome i neće učiniti kao nešto pretjerano, jer naposljetku ipak nije riječ o nekoj „običnoj“ 911-ici, već o limitiranoj seriji ionako limitirane serije automobila koji definitivno nije za svakoga. Ali s obzirom na to da razlika u cijeni između „običnog“ GT3RS i ovoga koji upravo gledate iznosi čak 88,750 Dolara, postaje jasno da cifra definitivno nije mala.
A evo i što se za tu razliku u cijeni dobiva…
Izuzev detalja i naljepnica u „Python Green“ zelenoj boji, tu je za početak i „Weissach Paket“. Zatim je tu i nekolicina oznaka koje konkretno i direktno opisuju na koji se dio povijesti ovaj automobil naslanja. A onda za kraj Porsche uz ovaj automobil svakom kupcu daje i bijeli ključ, bijeli pametni sat s remenom koji na sebi ima zeleni obrub te dva kolekcionarska modela u mjerilu 1:43. Jedan je originalna Carrera 2.7 RS iz 1973. godine, dok je drugi umanjena kopija pravog. Tj. onog koji dolazi kupcu u ruke i pali se uspomoć gore spomenutog bijelog ključa.
Dakle, razlika u cijeni od skoro 90,000 Dolara dolazi zbog par naljepnica, sat i dva autića.
Krasno, zar ne?!
Naravno da će Porsche rasprodati sve planirane primjerke i da će se kad-tad tražiti pokoji primjerak više. Jer prekupaca, samozvanih kolekcionara, „jutjubera“, influencera i slične ekipe u današnje vrijeme na svijetu ima čak i previše. Isto tako vrijedi reći da usprkos znatnoj razlici u cijeni ovaj Porsche 911 i dalje ima svoju vrijednost. I cijena će mu s vremenom najvjerojatnije rasti zbog podsjetnika na povijest i zbog faktora ekskluzivnosti.
Stoga za ovaj automobil nema nekih realno utemeljenih kritika i na kraju se zapravo sve svodi na to imate li dovoljno novaca i ako imate, želite li ovakav automobil u svom vlasništvu.
Sve ostalo je nepotrebno ispitivati, zar ne?!
