RUF kao strast i genijalnost u Porscheovom obliku
80 godina je jako puno vremena. Prosječan čovjek živi toliko, ali prosječna tvrtka baš i ne. Pogotovo kada su vlasnici apsolutno tvrdoglavi i usmjereni prema onom iskonskom osjećaju vožnje.
Srećom pa neke tvrtke s takvom ideologijom i dalje egzistiraju.
A jedna od najpoznatijih je RUF.
Oni među vama cijenjenim čitateljima koji su prema današnjim klincima starijeg datuma proizvodnje, tvrtku RUF najvjerojatnije ne treba posebno opisivati.
Jer posteri na zidovima i rekordi predstavljani u medijima tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća taj posao odrađuju savršeno.
S druge pak strane za sve one koji su ikada sjeli u dnevnu sobu i upalili svoj PlayStation, te zaigrali neki od nastavaka legendarne igrice „Gran Turismo“, ovu njemačku tvrtku također ne treba pretjerano puno predstavljati.
Uglavnom, modeli nazvani BTR, CTR, Turbo-R i slični u sklopu te su japanske digitalne sage ispali i više nego dostojnom zamjenom za Porsche.
Uglavnom, kada bi se na nekoj kavi dogodio spoj generacija auto-entuzijasta, iskreno vjerujem da bi RUF kao proizvođač snova zauzeo dobar dio tog druženja.
Razloga za to ima puno. Jer od samih početaka Alois Ruf i njegova šačica genijalaca iz projekta u projekt uspijevaju čak i Porscheu objasniti što na pojedinim modelima tog proizvođača iz Zuffenhausena može biti bolje ili u najmanju ruku drugačije.
I ako već ni po čemu drugome, onda se po tome RUF itekako ističe u masi manufaktura koje u svom portfelju imaju dorađene baze, odnosno unaprijeđene sportske modele renomiranih proizvođača automobila.
Danas takvih manufaktura nema baš puno. I većinom su potpale pod velike tvrtke koje im na neki način vežu ruke i diktiraju što će i kako raditi.
Primjera za to ima mnogo; od AMG-a, preko ABT-a, pa na neki način sve do legendarne Alpine. No RUF se svemu tome i dalje odupire i filozofijom ostaje “čist”. Baš kako bi to i trebalo biti.
Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, CTR YellowBird bio je mokri sam svakog bogataša koji je izuzev kreveta i nosa volio puniti i svoju garažu. Pogotovo ukoliko je dotični volio marku Porsche.
RUF je s ovim automobilom stvorio čudovište na čije performanse i brojke nitko nije bio imun.
Uostalom, ako samo spomenemo činjenicu koja kaže da je 1986. godine zbog „Žute ptice“ kralj postera Lamborghini Countach prestao biti najbržim automobilom na svijetu, to već govori dovoljno samo po sebi.
A kada u cijelu priču upetljamo i velikane poput Ferrarijeve legendarne Testarosse i tehno-diva iz Zuffenhausena pod nazivom Porsche 959 te spomenemo njihove manje maksimalne brzine od one CTR-ove, postaje jasno kako RUF s ovim automobilom nije stvorio sako još jednu varijaciju na temu 911-ice, već puno više od toga.
I naravno brže.
Tvrtka je nedavno proslavila svojih 80 godina postojanja. I tom je prilikom predstavljen realan i moderan podsjetnik na lude i kokainom obogaćene osamdesete.
Na vrijeme kada je “Žuta ptica” (odnosno CTR YellowBird) sa svojih 470 konja driftao po Nordschleifeu i postao prvim viralnim automobilom na svijetu.
Dok su drugi na tih 22,8 kilometara “zelenog pakla” tih godina dolazili testirati svoje automobile i postavljati rekorde, Stefan Roser je za volanom ove žute i apsolutno poremećene 911-ice došao divljati i uživati u svakom metru staze. Naravno, vozeći sumanutim brzinama i hvatajući putanje zavoja od kojih se trkačima diljem svijeta dizala kosa na glavi.
Uglavnom, ako to kojim slučajem niste gledali, onda ste propustili jednu od najboljih vožnji po stazi koju je kamera ikada zabilježila.
Novi je CTR YellowBird (ili bolje rečeno aktualni) dakle proslavio ovaj 80 godina dug put do savršenstva i manijakalnog natjeravanja pravog i elektronikom neiskvarenog iskustva za volanom.
Iskustva koje ne podrazumijeva senzore i ekrane, već hrpetinu konja i što je manje moguće kilograma.
Iskustva koje podrazumijeva vozačku kontrolu i gušt, a ne tek polu-pasivno sjedenje za volanom kojim upravljaju strujni krugovi.
Time je RUF oživio vremena koja su mnogi nekako uspjeli zaboraviti i u sklopu kojih je jedini kompromis predstavljala kupovna moć.
A takvih automobila u današnje vrijeme ima tek šačica.
Naravno da sam se o novom CTR-u raspisao već prije, pa ne vidim smisla u ponovnom nabrajanju svega onog po čemu je poseban. Ali vrijedi reći da je riječ o automobilu koji usprkos poznatom obliku i boji, te koji usprkos hrpetini pogledanih fotografija i video-zapisa uživo tjera srce na nekoliko otkucaja više nego je to normalno.
Tako sam se barem ja osjećao kada sam ga ugledao na izlagačkom prostoru na Essen Motor Showu pretprošle godine kada se za COVID-19 mislilo kako se radi o novom sredstvu za čišćenje zahoda.
A vjerujem da bi se tako osjećala i većina vas cijenjenih čitatelja – voljeli oblik 911-ice ili ne.
Riječ je o automobilu koji usprkos paprenoj cijeni i tek 30 proizvedenih primjeraka predstavlja apsolutno polje snova. Jer ovo nije samo još jedna varijacija na temu 911-ice koja je prošla kroz nekoliko prostorija neke tvrtke posvećene tuningu.
Ovdje je riječ o automobilu koji samo izgleda kao Porsche 911, dok ispod te već preko pola stoljeća poznate kože skriva jednu sasvim drugačiju zvjerku. Onu proizvedenu od nule i s apsolutnim usmjerenjem prema brzini i lakoći. Baš kako to i treba biti.
Stoga je s ovim automobilom RUF na ispravan način proslavio svojih 80 godina postojanja.
A sada čelni ljudi tvrtke zajedno s nekolicinom pravih entuzijasta još jednom podsjećaju na sve što se tijekom tih 8 dekada unutar zidova tvrtke događalo.
I naravno da se video-uradak nalazi u sklopu ovog teksta, jer drugačije ne bi imalo smisla niti ukratko se dotaknuti ove teme, filozofije i životnog vijeka jedne od najposebnijih auto-manufaktura u ovom dijelu poznatog nam svemira.
Jednom ću se posvetiti nekolicini modela ove marke i dati im adekvatan opis kakav dotični i zaslužuju.
Do tada odvojite nešto vremena i pogledajte “Faszination auf der Nürburgring” kao originalno poglavlje priče o brzini i vozačkom guštu.
A onda zavirite u kratki dokumentarni osvrt pod nazivom “RUF: Love at the Red Line” i pogledajte što pojedini zaljubljenici u automobile imaju za reći o svojim afinitetima prema ovoj manufakturi čuda.
Isplatit će se, jer RUF i dalje znači praktičnu definiciju auto-pornografije.
Odnosno, ako ne znači, trebao bi.
