Kome treba SUV uz ovakav Mercedes-Benz 500?
Ne…stvarno…kome treba SUV uz ovakav Mercedes? Postoji li netko takav?
Kada bismo danas gledali Mercedes-Benz i ulazili u dubioze oko makro i mikro-klasifikacija koje ovaj slavni proizvođač svijetu nudi praktički od početka vremena, vidjeli bismo sve i svašta. Od prepakiranih Renaultovih komadića tehnologije, preko Nissanovih motora i mjenjačkih sklopova, pa sve do silnih drugih tvrtki koje bismo na ovaj ili onaj način mogli povezati s trokrakom zvijezdom iz Stuttgarta. I zato mnogi kažu kako je Mercedes trokraki logotip zapravo na neki način izgubio svoj sjaj.
No ti su mnogi tek polovično u pravu, jer Mercedesovi modeli čak i u današnje vrijeme plijene pozornost tržišta i medija. A to pak s obzirom na konkurenciju nije mala stvar. Pogotovo ako se sjetimo tri magična slova koja u kombinaciji s trokrakom zvijezdom za neke od nas znače apsolutno savršenstvo.
Ta su tri magična slova uobličena u A, M i G, odnosno AMG, ili pak „Aj eM Gej“ za one koji u svakoj stvari na svijetu vide dobru podlogu za zbijanje šala i dvosmislenih objašnjenja. I već je samim time riječ o firmi koju nikome nije potrebno posebno objašnjavati i opisivati.
Danas je AMG kao službeni dio Mercedesa zaslužan za neke od ponajboljih vozačkih automobila na svijetu. Ta je tvrtka nakon dugog niza godina u sklopu kojih je funkcionirala sama za sebe konačno pripojena Mercedesu i na nekom jeziku najvjerojatnije znači skraćenicu za „totalno poremećenu ekipu“ ili nešto u tom stilu. Jer automobili koji prolaze AMG-ov tretman stvarno jesu pokretne boleštine za čijim se volanom vide mnogi auto-entuzijasti. I to je sasvim u redu – pogotovo ako se prisjetimo modela C i E63, ili pak SLS-a, GT-a i ostatka dijapazona čuda iz portfelja ove poslovično poremećene ekipe.
Tijekom desetljeća i desetljeća postojanja, AMG je na cestu katapultirao neke stvarno posebne varijacije na temu Mercedesovih modela. No tek je posljednjih godina ova tvrtka unutar opisa poslovanja počela koristiti pojmove poput „vozna svojstva“ i slično. Jer ako ćemo realno, oni AMG-ovi modeli iz nekih danas minulih vremena često su bili upravljivi poput klupe u parku, dok su s druge strane imali karakter kombinacije Hannibala Lectera i Charlesa Mansona.
Iskustva za volanima te nekad aktualne mašinerije u pravilu su svakakva. Ali jedna od zajedničkih točaka za sve njih bila je poprilična neupotrebljivost čak i na ravnoj cesti, jer je snage zajedno s „njutnima“ jednostavno bilo previše. No usprkos tim ludim komadićima AMG-ove povijesti nisu baš svi bili poremećeni do krajnjih granica – pogotovo kada priča skrene u domenu karavana koje poslovično nitko baš pretjerano ne voli.
Karavan o kojem je ovdje riječ svoj je život otpočeo kao jedan sasvim normalan Mercedes-Benz serije W123. Znate, onaj u kojem su tijekom osamdesetih uživali taksisti, a tijekom devedesetih gastarbajteri i teroristi diljem svijeta. E taj.
Dotična je „stodvajstrojka“ u karavanskoj izvedbi zajedno s AMG-ovim potpisom na tržište stigla tamo negdje 1979. godine, te time predstavlja jedan od prvih pravih AMG-ovih monstruma za civilnu upotrebu. Doduše, s obzirom na pomalo zaboravljenu povijest ovog konkretnog primjerka, nije znanstveno dokazano da je ovaj Mercedes premijerno sklopljen u AMG-u, ali s obzirom na M117-motor s osam cilindara koji se ne spominje u kontekstu bilo koje Mercedesove šasije, reklo bi se da je riječ o originalnom automobilu, tj. njegovom izvornom stanju.
Tome u prilog ide i nekolicina dijelova koji služe kao konkretne poveznice između ovog motora i šasije od W123-ke, ali kako službene dokumentacije zapravo nema, tako je praktički nemoguće reći je li riječ o originalnom AMG-ovom karavanu ili realnom plodu bolesne mašte nekog Mercedes-entuzijasta. No to je zapravo nebitno, jer ovaj automobil doista postoji. I koliko je poznato, u savršenom je stanju.
Izvana je ovaj Mercedes nakrcan sa stavkama opreme kakvom su raspolagali AMG-ovi uraci iz tih vremena. Dakle, tu su neki ručno rađeni dijelovi karoserije poput proširenja na blatobranima, crna prednja maska i još nekolicina detalja. A cijelu priču zaokružuje svima poznat dezen AMG-ovih kotača s crnim centrom i poliranim rubom. Dakle, ako je suditi po eksterijeru ovog automobila, riječ je o originalu koji je uspio do današnjih dana prkositi vremenu i o(p)stati u savršenom stanju.
A tako je i s unutrašnje strane…
Sjedala s Recarovim potpisom. „Taxi“ konzola s dodatnim instrumentima. AMG-ov ružnjikavi volan koji djeluje poput mokrog sna nekog kubista, te bojom „kodirana“ unutrašnjost koja od armature, sjedala i panela na vratima čini jedno vrlo homogeno i lijepo mjesto za provođenje vremena. Sve je tu i u savršenom je stanju, pa je za pretpostaviti kako će ovaj automobil na aukciji postići puno veću cijenu od 65,000 maraka, koliko je prema ono malo dokumentacije iz „onog“ vremena koštao 1979. godine.
Sve na ovom automobilu radi. Nema nikakvih trzavica, problema i bilo kakvih više ili manje sličnih otegotnih okolnosti. A još je k tome i riječ o karavanu, čime ovaj AMG-ov uradak stvarno jest raritetan, te time dobiva i opako visok faktor ekskluzivnosti. Uostalom, tko ne bi volio biti vezan u predivna Recaro sjedala i pod papučicom gasa imati grgljajući V8-motor upakiran u karoseriju nalik mrtvačkom sanduku?
Ako se nas pita, mi nismo ti koji ne bi voljeli doživjeti nešto takvo, jer nekima od nas na samu pomisao oko tako nečega nekontrolirano počinju curiti sline.
Istini za volju, ovaj konkretan automobil ima malčice upitnu povijest, jer oveća količina dokumentacije stvarno nedostaje. Time nitko nije baš pretjerano siguran je li te slavne 1979. godine ovaj automobil doista sklepan u AMG-u, ili je pak riječ o automobilu koji je s proizvodne trake izašao u sasvim normalnom izdanju i spreman za rute kakve su u to vrijeme za volanom ovog Mercedesovog modela najčešće prelazili taksisti. No to zapravo i nije toliko bitno, jer…hm… Samo ga pogledajte i bit će vam jasno zašto.
…a onda pokušajte pronaći valjan razlog zašto karavani sve češće odlaze u ropotarnicu povijesti, dok ih iz dana u dan zamjenjuju SUV-modeli koji sami po sebi baš i nemaju pretjerano puno smisla – pogotovo u svojim „performance“ izvedbama s deset milijuna konja i kotačima veličine 432 i pol inča.
Sve ostalo je zapravo suvišno reći, zar ne?!
