Novi Mitsubishijevi modeli zbog kojih se nostalgično sjećamo vremena kada je Mitsubishi imao smisla
Kada bi nekolicinu nas ovdje netko kojim slučajem priupitao bismo li radije ostali bez bubrega ili kupili neki od ovih Mitsubishijevih modela, mislim da bismo istog momenta sami sebi počeli vaditi bubrege. I to žličicom za kavu.
Početak godine u pravilu znači da se Japanci spremaju otvoriti vrata jednog od najvećih salona automobila u svemiru. A to pak u prijevodu znači kako je Tokyo Auto Salon uskoro opet aktualan i otvoren za svekoliku javnost. Svake godine na tom ogromnom sajmu raznorazni proizvođači automobila predstavljaju neke nove tehnologije i modele, a jedan od njih je i već odavno ocvali Mitsubishi. Pa iako ovaj nekadašnji automobilski gigant slatkorječivo pojašnjava ovogodišnje premijere koje će svekolika javnost imati prilike upoznati na TAS-u, te usprkos najavama oko serijske proizvodnje svega što slijedi u nastavku ovog teksta, za sebe moram reći kako bih radije skočio s petog kata zgrade i pao na Smart ForTwo, nego kupio neku ovakvu nakaradu.
A evo i zašto…
Za koncept pod nazivom eK Cross Wild Beast ekipa iz Mitsubishija kaže kako dotični svojim dizajnom šalje „razigranu sliku provođenja vremena na otvorenom“. Jer ovaj konceptni Mitsubishi ima mali milijun detalja s kojima bi trebao plijeniti pozornost svih onih koji bi se kad-tad mogli naći na izlagačkom prostoru ove slavne marke. “Divlja zvijer” za početak nudi kompaktne dimenzije, ali i svu silu “sportskih detalja” poput crnih plastičnih obloga oko lukova kotača i na branicima. Zatim je tu još nekoliko crnih dijelova poput pragova i nekoliko sivih s kojima se prvenstveno okitio krov. Tu je i rezervna guma pozicionirana u maniri terenaca iz nekih prošlih vremena, a onda je tu i ogromno slovo “X” za koje nitko nije dao nikakvo objašnjenje. Dakle, ako se mene pita, sve to skupa izgleda kao apstraktna umjetnost. I to poprilično loša i jeftina. Jer ovaj Mitsubishi je za početak Kei-Car, što u pravilu znači da se na maloj površini nalazi ogromna količina detalja. A to ne izgleda ni najmanje poželjno. Dapače, gledajući ovu fotografiju i zamišljajući se za volanom ovog automobila, mogu slobodno reći kako i seks s transvestitom na glavnom zagrebačkom trgu i usred bijela dana izgleda primamljivije. Jer ovo nije automobil, već Pokemon. I to ružni.
Drugi po redu Mitsubishijev “zanimljiv automobil” potpada pod SUV-klasifikaciju. I već po tome je zapravo apsolutno nezanimljiv svakome tko je ikada uzdahnuo za nekim Lancerom Evo-nešto ili nekim drugim Mitsubishijevim modelom iz devedesetih. Nazvan Eclipse Cross Weekend Explore, ovaj automobil zapravo djeluje poput šake u glavu za Eclipse kakav poznajemo i kakav smo obožavali, ali Mitsubishi poručuje kako “novi detalji ovom urbanom CrossOveru daju robusniji izgled i mladenačku orijentaciju”. Je li vam već sada muka ili je potrebno još malo teksta s kojom bi se postojanje ove urbane nakarade moglo opravdati?
Na ovom se automobilu nalazi nešto što u Mitsubishiju nazivaju „”Air Force Suspension Japan”. U prijevodu se radi o setu dodataka montiranom na ovjes, te s kojim je moguće automobil podizati i spuštati prema željama. I to putem aplikacije na mobilnom telefonu, što je čovječanstvo zapravo jedva dočekalo. Mislim, stvarno ne znam kako smo do sada živjeli bez ovakve opcije na jednom ružnjikavom automobilu s krivim nazivom. Pa za sve one koji se to i dalje pitaju, Mitsubishi je ponudio odgovor.
Uglavnom, kada se bolje razmisli, naziv “Eclipse” zapravo i ima smisla. No s obzirom na oblik, izgled i većinu detalja za mnoge od nas baš i nije riječ o nekoj pomrčini kakvu bismo voljeli gledati, već o onoj koja podrazumijeva zamračenje uma dizajnerskog tima i aktualne uprave u Mitsubishiju. Dakle, eto nam ukratko još jedne priče o uspjehu na tržištu (sarkazam).
Treća sreća na ovom popisu najava svodi se na Mitsubishi Outlander PHEV NERV. I najava za ovaj automobil usprkos ni po čemu posebnom dizajnu podrazumijeva plemenitost unutar popisa opreme. Jer ovaj automobil na sebi ima satelitsku antenu. I to ne bilo kakvu, već onu pod nazivom Kymeta U7, s kakvom se koriste službe koje svoj portfelj poslovanja svode na zaštitu čovječanstva od prirodnih katastrofa. No ako ste kojim slučajem pomislili kako je Mitsubishi ovaj automobil najavio kao neko interventno vozilo ili nešto u tom stilu, malčice ste se prevarili. Jer Kymeta U7 koristi signal koji dolazi od strane JSAT korporacije, te primarno služi pružanju usluge najkvalitetnije moguće internetske veze putem satelita.
Oznaka (odnosno skraćenica) NERV u ovom slučaju označava ojačanu karoseriju, tj. omotač s kojim je dotična karoserija presvučena. Kotači montirani na ovaj automobil striktno su terenske namjene, a PHEV dio se svodi na hibridni sustav koji svoju rezervu struje može prenijeti iz jednog katastrofom pogođenog područja u drugo i time privremeno osigurati napajanje strujom. Zbog svega toga ovaj Outlander u svojoj srži možda i jest plemenit, ali nama ovdje cijela priča oko ove najave zvuči poput još jedne u nizu igračaka koje primarno služe za spajanje s internetom. A spajanje na internet se i dalje plaća.
Matematika je jasna. Ali dizajn ove japanske rugobe baš i nije.
Četvrta se najava svodi na malo show-businessa, jer dvije varijacije na temu modela Delica D5 svojim nastankom podilaze novozelandskom rugby-timu i liku i djelu čovjeka pod imenom Terry Ito.
Prva od dvije najavljene verzije modela Delica D5 poslužila je kao službeni automobil s kojom se koristila novozelandska rugby-momčad tijekom prošlogodišnjeg svjetskog prvenstva u tom brutalnom sportu. Zato je od milja ovaj automobil nazvan “All Blacks”. No prije nego krenete povezivati ovaj naziv s nekim video-uracima na nekom pornografskom Tube-servisu, Mitsubishi je ponudio osnovni opis ove ideje na četiri kotača, pa recimo da Delica D5 s ovim sufiksom stvarno ima veze s likovima koji se na travi grupno mlate zbog lopte. Iz tog je razloga ovaj automobil polakiran u crnu boju i nalikuje na nekakav čudnovati terenski automobil nalik kombiju i monovolumenu s off-road gumama.
Uz “All Blacks” tu je i Delica D5 koja na sebi nosi potpis Terryja Itoa, odnosno slavnog japanskog redatelja, glumca, televizijskog producenta, kritičara i pisca. Moram priznati da mi baš i nije jasna ideja oko ove varijacije na temu ove Delice, jer npr. film “Â! Ikkenya puroresu” (odnosno “Kuća Mrtvih”, ako ćemo vjerovati prijevodima u Americi) zbog svoje gluposti i pukog pretjerivanja i dan-danas pokušavam izbrisati iz memorije. Ali nekome je u Mitsubishiju taj film zajedno s nekim drugim remek-djelima iz opusa ovog slavnog Japanca očito ostavio ultra-pozitivan dojam, pa se njegovo ime i prezime našlo na ovom automobilu. I to je zapravo pun pogodak, jer Delica D5 već u originalu ispada jednim poprilično čudnovatim prometalom – baš kao što i Terry Ito ispada jednim čudnovatim umjetnikom. A ovaj je primjerak posebno čudan, jer za početak nalikuje na Anarhichas lupus, odnosno ribu nazvanu Atlantska riba-vuk (ako bismo Atlantic Wolf Fish prevodili na materinji jezik). Prednji je dio ovog redateljsko-glumačko-producentsko-kritičarsko–spisalačkog užasa na četiri kotača toliko ružan da bez problema luk može natjerati da zaplače, pa iskreno sumnjam kako će kupci kampirati ispreda Mitsubishijevih salona, ne bi li ugrabili jedan od zelenih primjeraka buljavih “očiju” s kojima ovaj automobil raspolaže. Ali to se pak nikada ne zna, jer umoru afiniteta prema ovome ili onome zasigurno postoje i fetišisti prema ribama i svijetu umjetnosti koji će zasigurno kupiti jedan do dva primjeraka ovog automobila.
I onda se uz sve ove najavljene nakarade svi mi pitamo zašto Mitsubishi propada…
