Znate li koja je najpopularnija boja automobila ove godine?
Ma naravno da znate.
Kada se u nekim prošlim vremenima čovjek odlučio kupiti novi auto, jedna od osnovnih stavki pri izboru bila je boja.
Iako mi nikad nisu bile jasne raznorazne psihološke teze oko odabira boje za automobil, te nikako nisam uspio povjerovati u to da je npr. žuta boja odraz agresivnosti, dok je npr. plava odraz mirnoće i staloženosti, dotične svejedno postoje i psiholozi diljem svijeta se kunu u njih.
Za mene je nekako oduvijek bilo bitno da boja automobila odgovara uz karakter istog, jer sebe ionako smatram varijabilnom komponentom s obzirom na raznorazna stanja u kojima se poput svih nas nalazim. Samim time boja postaje samo stvar osobnih preferenci i ukusa, dok raspoloženja (odnosno karakterne postavke) sežu od potpune letargije do homicidalnih razmišljanja kad npr. ispred sebe vidim automobil koji se zajedno s vozačem vuče kao da ima sve vrijeme ovog svijeta. Tada čistim automatizmom i uz obavezno psovanje kreće pritiskanje papučice gasa u pod i pretjecanje dotičnog „sigurnog šofera“, što pak nema nikakve veze s bojom automobila koji u tom trenutku vozim.
S druge strane ne mogu prihvatiti ni klasifikaciju boja automobila koja uz sebe veže status, jer i ta priča nikako „ne drži vodu“ s obzirom na milijardu i jednu boju s kojom u današnje vrijeme raspolažu proizvođači automobila. Kupci i dalje biraju prema vlastitim preferencama, no rijetko tko će pokazati prstom u npr. Hyundai i30 i reći „wow, u ovoj boji ovaj automobil izgleda baš skupo“.
Mislim, možda se u jednom dijelu takvog razmišljanja i varam, no većina je ipak na mojoj strani.
Kada se sjetim izbora boje novog automobila, obavezno se sjetim i vremena kada je Škoda Favorit bila jedan od najbolje prodavanih automobila u Hrvatskoj, te kada tadašnji zastupnici nisu mogli isporučiti onoliko primjeraka tog automobila koliko se tražilo. No paleta boja je bila pomalo problematična, jer je Favorit neovisno o ostatku oznaka bilo moguće kupiti u samo nekoliko boja i niti jednoj nijansi. Tako su na tržištu u to vrijeme nicali oglasi prekupaca koji su oglašavali CRVENU Škodu Favorit, a tu i tamo se na tržištu našla i koja „petrolej-plava“, što je više bio svojevrstan presedan, nego stvarna posebnost.
Iskreno, nisam baš bio sklon vjerovati da u to vrijeme ljudi posebno priželjkuju boju svoje Škode, tako da sam bio šokiran kada sam u praksi vidio kako to zapravo izgleda. Naime, zamislite rane jutarnje sate i ogroman red ljudi poput onog ispred zavoda za zapošljavanje, no umjesto posla, ovdje se čekalo da zastupnik Škode za Hrvatsku otvori željezna vrata i pokaže inventar onima koji su rezervirali svoj primjerak Favorita. Kada su se vrata konačno otvorila, krenuo je stampedo zbunjenih i pomalo ludih ljudi koji su trčali preko dvorišta i bacali se na haube Škoda Favorit koje su tamo bile „parkirane“. Pobjednici su bili oni koji su zalegli na „trula višnja crvenu“ ili „petrolej-plavu“ Škodu, dok su luzeri išli kućama u Škodama bijele boje, te onih boje „bijele kave“. Dakle u to vrijeme nije bila bitna ni marka, ni model, ni verzija, ni oprema, već je u cijeloj priči prevladao dobar omjer kvalitete i cijene, koji je u kombinaciji s tada rijetko viđenim bojama automobila itekako puno značio kupcima.
No kako se vremena mijenjaju, te sadašnjost kroz pojedine trendove često izvrće povijest naopačke, tako se i u smislu boja automobila promijenio trend.
Naime, prema posljednjim istraživanjima koja su provedena diljem svijeta, ove je godine najpoželjnija boja za novi automobil bila bijela.
Statistike govore kako je ukupno 28% novih automobila isporučeno kupcima upravo u toj boji, dok ostatak spektra u sklopu brojki tek kaska za tom bojom nevinosti i nepoželjnih Škoda iz devedesetih. Dapače, ne samo da kaska, već na prva tri mjesta prema grafičkim standardima i ideologiji subtraktivne sinteze boje zapravo i nema, jer izuzev bijele ljestvicu najpopularnijih boja automobila čine srebrna, metalik-siva (odnosno „siva s efektom“ kako bi to rekli u našim stanicama za tehnički pregled vozila) i crna.
Dotične boje nalaze se na ukupno 59% prodanih automobila u 2014. godini, dok se ostatak boja i nijansi prema navedenim bojama doista nalazi tek u tragovima.
Npr. za „prirodne boje“ (kako ih se često naziva u sklopu ovakvih statistika), tj. zlatnu, žutu, narančastu i smeđu otpada tek 13% automobila, dok se npr. crvenu boju svog automobila odlučilo tek 9% ljudi. Zelena, plava, ljubičasta i sve ostale nekad popularne i rado viđene boje očito su pale u nemilost, jer sve zajedno ne čine ni četvrtinu od sto posto globalno prodanih novih automobila, pa samim time nisu ni vrijedne spomena.
Dakle poslovica koja kaže „bijela je nova crna“ u pravilu je ispravna, no onda se postavlja pitanje kog će nam vraga ostatak palete i čemu izmišljanje svih tih boja, nijansi i naziva za iste, kad je tržište većinski monokromatski-orijentirano. No u maniri „izbora za sve“ ovom prilikom ne bih o tome, jer to ionako ne bi imalo baš pretjerano puno smisla.
