Zašto je (sve) Dodge Challenger Demon vrijedan obožavanja?
Ukratko, zato što je jedan od najluđih automobila na današnjem tržištu.
Ali razlozi tu ne prestaju.
Ne. Ovaj puta ne odlazimo u sferu povijesti. Nema navoda s kojima bismo po tko zna koji puta odlazili na početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se Dodge Challenger po prvi puta predstavio svijetu. Neće biti ni spomena na raznorazne izvedenice tog legendarnog modela, kao ni njegov nastup u dugometražnoj reklami (od milja nazvanoj filmom) pod nazivom „The Vanishing Point“.
Hm…jesam li upravo sve to naveo? Hmmm…
Nema veze…ajmo dalje.
Kada je prvi Challenger za milenijalce stigao na tržište, ideja je bila konkurirati Mustangu i Camaru – automobilima koji su otpočeli „Pony car“ eru u Americi, te koji su u sklopu današnjih vremena instantno prepoznatljivi kao automobili koji retro-filozofiju provode u detalje. Stoga je Challenger imao itekako opaku konkurenciju na američkom tlu.
Iako su inicijalne ideje bile itekako optimistične, Challenger je podbacio. Razloga ima puno – od motora koji je u usporedbi s konkurentima bio pomalo bljedunjav, pa preko ovjesa koji praktički datira s poštanskih kočija iz 1871. godine, a onda je tu i sva sila detalja poput klasičnog diferencijala zbog kojeg se gume nisu mogle paralelno spaljivati ni pod razno. Stoga je Challenger za mnoge bio željno očekivan dodatak u blijedoj ponudi Dodgea, ali i jedan od onih koji nikada neće nadživjeti kult u koji ga štovatelji stavljaju.
…i tako godinama, tj. sve do pojave bolesnog Challengera u Hellcat verziji.
I taman kad čovjek pomisli da 707 konja u tvorničkom automobilu ispada previše, na scenu opet stupa Dodge i njihova poremećena SRT-divizija, te na scenu stupa Challenger Demon…
Uostalom, kako ne bih drobio uzduž i poprijeko o suhoparnim brojkama, jednostavno zamislite ovo: baka vam je u čarapi spremila neku oveću količinu novaca i poklonila vam za rođendan, pa novac odjednom nije problem. Npr. neka se radi o karikiranoj cifri od 100,000 eura.
Poželjeli ste kupiti neko oličenje bolesne mašte na četiri kotača i voljeli biste da na dnevnoj bazi ostajati bez sluha i uništavati asfalt pri svakom kretanju. Snaga vam je itekako bitna, ali vam tu i tamo ipak zatrebaju stražnja sjedala, no četvera vrata nisu opcija ni u bunilu. Potrošnja vam s druge strane nije nimalo važna, cijena osiguranja još manje, a udobnost ne predstavlja ni približno interesantnu stavku pri kupnji automobila. Dakle, radi se o automobilu koji je istovremeno pojava i respektabilna sila na cesti i stazi, pa je već samim time izbor relativno uzak – pogotovo unutar gore navedenog iznosa s kojim raspolažete.
Za te novce u Porscheu nemate što tražiti. BMW-ovi M-modeli za taj novac dolaze s pola opreme, a Mercedes nije opcija. Audi unutar domene takvih automobila također nema u ponudi automobil za vas, a o Lamborghiniju i Ferrariju da i ne pričamo, jer za početak nedostaje sjedala, a zatim i štošta drugo. Dakle, Nijemci i Talijani nemaju dovoljno bolestan automobil za korištenje na dnevnoj bazi, a isto je i s Englezima, Japancima i ostatkom civiliziranog svijeta. Stoga je potrebno usmjeriti pogled „preko bare“…
Iako Mustang i Camaro imaju svoje konje za utrku, tih konja jednostavno nije dovoljno. Challenger Demon je jači, luđi i općenito nenormalniji automobil od ovog dvojca i naravno da će se istog momenta postaviti kao ispravan izbor.
Naime, SRT je s ovim automobilom stvarno napravio odličan i isto toliko sumanut posao. Nakon hrpetine vremena provedeno uz pimplanje po Hellcatu, njegovom motoru, ovjesu, interijeru i tko zna čemu još sve ne, te nakon prekovremenih sati kakvih se ni djelatnici u privatnom sektoru naše zemlje ne bi posramili, Dodge je u obliku Demona predstavio TVORNIČKI automobil sa 6,2 litre zapremine V8-motora (s i dalje aktualnih dva ventila po cilindru), 840 konja i 1,043 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz).
Brojki naravno ima još: ubrzanje do stotke za 2,3 sekunde, prelazak četvrt milje za 9,6 sekundi samo su neke od njih, a onda je tu i sva sila detalja koji s brojkama tek indirektno imaju veze.
Kompresor koji dijelom koristi klimatizacijski sustav, posebne gume namijenjene Drag-utrkivanju uz doplatu od jednog dolara, sva sila trkaćih komponenata na koje Dodge daje garanciju od pet godina, te još hrpetina detalja i komponenata koje od ovog automobila čine apsolutnog monstruma na cesti i na stazi.
No ni to nije sve…
Kada biste sa svojih 100,000 eura ušetali u salon bilo kojeg drugog proizvođača automobila na svijetu i ispričali mu kako vam je ideja kupiti automobil s više od 700 konja, vjerojatno bi se prodavači počeli smijati. Tko zna – možda bi vam pozvali vozilo hitne pomoći i uputili vas na adresu neke psihijatrijske klinike. No u svakom slučaju biste iz salona izašli ne samo bez automobila, već i uz gromoglasan smijeh svih prisutnih, što u svakom slučaju nije nimalo poželjno. No u Dodgeovom salonu bi vas ekipa dočekala trljajući ruke i ne samo da bi vaših 100,000 eura kupilo jedan od najbolesnijih i najbrutalnijih automobila svih vremena, nego bi vam još i ostalo za gorivo, osiguranje, registraciju, pun rezervoar goriva i kavicu negdje na moru.
S obzirom na (pre)skupu konkurenciju, Dodge Challenger Demon s cijenom od tek mrvicu preko 73,000 eura predstavlja apsolutno najbolji omjer snage i potrošenih novaca. U stvarnom svijetu niti jedan drugi proizvođač automobila ni približno ne nudi jednu konjsku snagu za 87 eura, kao ni performanse koje uz sve te konje na hrpi za svoje novce zapravo dobivate.
Uostalom, ajmo ovako:
Lamborghini Huracan LP-610 – 445 eura po konjskoj snazi
Porsche 911 GT2 RS (bazni model) – 427 eura po konjskoj snazi
Ferrari F12 Berlinetta – 421 euro po konjskoj snazi
Nismo GT-R – 253 eura po konjskoj snazi
BMW M4 GTS – 249 eura po konjskoj snazi
Mercedes-Benz AMG GT-R – 233 eura po konjskoj snazi
Chevrolet Corvette Z06 – 156 eura po konjskoj snazi
Dakle, kao što vidite, u domeni apsolutnog ludila na četiri kotača Dodge Challenger Demon jednostavno nema konkurenciju. Chevrolet Camaro i Ford Mustang u svojim najjačim izvedenicama Demonu mogu parirati, ali tek jednim dijelom, jer ovoliko poremećenog (i dalje napominjem TVORNIČKOG) automobila na tržištu jednostavno nema.
Da…ima razvikanijih i nazivno boljih, te ekskluzivnijih. Ima i onih koji se u sferama auto-entuzijasta tretiraju kao nešto apsolutno posebno. Ima naravno i onih automobila koji svojim ultra-malim serijama, tehnološkom superiornošću i još ponekim drugim atributima skupljaju lovorike i hvalisaju se na raznorazne načine, ali o takvim automobilima ovdje nije riječ.
Dodge Challenger Demon je automobil kakav si osoba boljih primanja može priuštiti bez ikakvog problema. Upotrebljiv je na dnevnoj bazi i uz njega dolazi produljena garancija na sve ono od čega se kao stroj sastoji. Od opreme također ne nedostaje ama baš ništa. Legalan je za cestovnu upotrebu i iza sebe ima itekako zamjetnu tradiciju (na koju ekipa toliko pada).
Stoga je Demon ne samo automobil koji je apsolutno vrijedan obožavanja, već je stvarno pravo čudo da ih na ulicama nema više.
…no s obzirom na tek 3,000 planiranih primjeraka, to zapravo možda i nije toliko čudno.
U svakom slučaju vrijedi reći kako je Dodge s ovim automobilom zorno prikazao svu svoju ludost, pamet i entuzijazam, jer Challenger Demon kao automobil stvarno nadilazi opis tog pojma i prelazi u domenu nečeg posebnog.
I da…rado bih imao jednog ispred zgrade.
A vi?
