Vlasnici o svojim automobilima: Honda Accord Type S
Otkako smo s respiratora skinuli rubriku na portalu pod nazivom „vlasnici o svojim automobilima“ javio se popriličan broj čitatelja. Stoga nema druge, nego po redu predstavljati jednog po jednog zajedno s njihovim automobilima.
Ideja je da kroz njihova iskustva tijekom vlasništva vi možete vidjeti prednosti i mane automobila koje ste možda razmišljali kupiti. Ili ih pak imate, a s nečim ste zapeli.
Dakle, ovo je rubrika namijenjena vama.
Honda Accord u svijetu automobila ponosno stoji poput stijene. I tako je još od 1976. godine, kada se ovaj Hondin model po pravi puta pojavio na tržištu.
Za one koji su svoje živote proveli u netaknutoj prirodi, recimo samo kako je riječ o kompaktnoj gradskoj limuzini koja s jedne strane osigurava praktičnost, s druge se hvali kvalitetom, dok s one treće svojim kupcima nudi i zanimljiv set performansi.
Doduše, otkad je H22A7 „Red Top“ motor, skriven iza prelijepe karoserije šeste generacije Accorda Type R, tamo negdje početkom novog milenija sišao s dnevnog reda, sam je model na neki način postao pomalo bezličan. Ali kako su se Japanci općenito tih godina sve više odmicali od svojih sportskih i trkaćih korijena, to nikoga ne bi trebalo čuditi.
Sedma generacija Accorda na tržištu se pojavila 2003. godine i praktički istog momenta osvojila preko nekoliko prestižnih titula, među kojima i onu za automobil godine.
Dijelom je sva ta fama stigla iz uporne i duge tradicije kvalitete i dugovječnosti ovog modela, ali s druge se pak mnogima taj pomalo uglati dizajn s naizgled (pre) malim kotačima jako dopao.
Što se ponude motora tiče, za razliku od prijašnje generacije nije bilo nikakvih planova ponuditi išta što bi na sebi nosilo oznaku Type R. Cijela je ponuda otišla u svojevrsno bezličje, te u bazi nudila dvolitreni i-VTEC motor s četiri cilindra i nekih 140 konja. Kasnije je na scenu stigao i Diesel-motor s 2,2 litre zapremine i 140 konja, a kupcima sportskije orijentacije ponuđena je i Type S varijanta u kombinaciji s 2,4 litre zapremine i 220 konja.
Eksterijerom je dakle Accord sedme generacije mnogima bio dopadljiv, a neki su se morali privikavati na uglove kojih na ovom automobilu nije nedostajalo. No kojima god pripadali, ovaj automobil zapravo nitko ne mrzi. I to je sasvim u redu.
Doduše, interijer i eksterijer na momente djeluju kao da ih nije proizvela ista tvornica, odnosno kao da nisu plod istog dizajnerskog tima. Ali s obzirom na sve ostale pozitivne strane sedme generacije Accorda, teško je skupljati velike zamjerke na konto detalja poput ogromnog brzinomjera i plastičnih poklopaca koji izgledaju kao da su napravljeni od karbona. Uostalom, čemu sitničariti kada je uspjeh ovog automobila na tržištu ionako potvrdio razmišljanje tržišta. I to na globalnom planu.
U sklopu ovog je izdanja rubrike „vlasnici o svojim automobilima“ dakle riječ o Hondi Accord sedme generacije. I to one najjače izvedenice koju g. Vedran kao glavni lik ovog kratkog osvrta već nekoliko godina ima u svom vlasništvu.
I sa svojim se Accordom Type S nerijetko utrkuje sa štopericom, što je prava rijetkost za jedan automobil s kojim se vlasnik koristi na dnevnoj bazi. Jer većina za takve eskapade u garaži ima automobil za natjeravanje po stazi, dok se s nekim drugim vozika na dnevnoj bazi.
Uglavnom, ovako cijelu priču u sklopu kratkog intervjua vidi striček Vedran:
1. Predstavi se ukratko našim čitateljima:
Vedran Pavković, 1982., tehnički direktor jedne privatne firme
2. Predstavi ukratko i svoj automobil:
Honda Accord Type S, 2.4, CL9, 2008.g. 162,000 km, vlasnik od 2015. godine otkad je napravljeno 59,000 km.
3. Prednosti automobila koji voziš:
Automobil je postao zabavan nakon preinaka i poprilično brz.
4. Mane automobila koji voziš:
Kako je automobil kupljen da koristi kao obiteljsko vozilo, kao takav je bio razuman odnos uloženog i dobivenog uz tadašnju kupovnu moć.
Prva mana je bila visoki VTEC (6,000-7,300 okretaja u minuti) kojeg smo mapom ispravili, te je sada motor u dužem razdoblju VTEC-a (4,600-7,800 okretaja u minuti). Tim preinakama na mapi sada više ne ispada iz VTEC-a svaku brzinu.
Ugrađen je i K&N “Typhoon” kit za usis zraka kao i ispušna grana 4-2-1.
Automobil se u smislu kotača vozi na dimenzijama 225/45/17 i O.Z. Ultraleggera felgama i serijskom HSS (Honda sport suspension) ovjesu.
Zatim sam iz čiste radoznalosti odvezao track day na Grobniku, jer smatram da je to jedino mjesto za ispitati granice sebe i automobila.
Prvi posjet Grobniku bio je na Michelin PS4 gumama na kraju njihova života. Taj sam prvi put na stazi napravio vrijeme od 1.55 što je bilo odlično za jedan automobil s cca. 200 konja i 1450 kg.
Tada sam vidio da uz male preinake i nešto vježbe taj auto može puno više.
Originalne kočnice zamijenjene su Brembo čeljustima. Potom su ugrađeni trkaći diskovi od Nissana 350Z i pločice, čvršće “balans-štange” te je podešen špur kotaca na nagib oko – 3 stupnja. Onda je na red stigla ugradnja Mishimoto hladnjaka ulja.
Kroz isprobavanje raznih guma “semi-slick” tipa, poput Michelinovih Pilot Cup2 i Nankangovih AR1, došlo je do respektabilnog vremena na Grobniku od 1.45.4 na Federal FZ201 gumama.
Vrijeme je mjereno ozbiljnim preciznim uređajem “Race Navigator RN Pro Track Bundle”. A koliko je uređaj ozbiljan, možete jako dobro vidjeti kroz njegovu cijenu).
Nakon Federala imam spremne i veoma hvaljene Pirelli Trofeo R gume za probati, pa ćemo vidjeti što će štoperica reći.
Iskreno govoreći, sve je krenulo s totalno krivim automobilom ali moj osjećaj i inat su pokazali da se i s takvim automobilom može biti itekako konkurentan i jačim “pilama”.
5. Učestali kvarovi (ako ih ima)?
Kvarova nije bilo osim klasične boljke tog automobila. A ta se svodi na desni unutarnji zglob polu-osovine.
6. Ocjena (od 1-10) i preporuka potencijalnim kupcima (od 1-10)?
Ne bih davao ocjene, jer je za početak teško naći takav automobil u odličnom stanju. I to prvenstveno zbog godine proizvodnje.
U svakom slučaju se za dobar primjerak isplati se dati koji Euro više.
7. Tvoj automobil snova i zašto baš taj?
Porsche GT3-RS. Jednostavno savršen stroj.
Vozio sam se kao suvozač na Grobniku i tu se dalje nema što reći.
8. Kakva (ili koja) žena (odnosno muškarac) bi najbolje pasala (odnosno pasao) uz tvoj automobil snova?
Nemam odgovor na ovo pitanje.
9. Automobil koji planiraš kupiti nakon ovog?
Nešto za sto će biti novaca, posto za GT3-RS neće.
Megane RS, Hyundai I30N, Civic Type R bili bi sasvim dovoljni
10. Koje si sve automobile imao (odnosno imala) prije ovog?
Fiat Uno i Punto, Peugeot 207, VW Passat GT-16v, Alfa Romeo 166 2.4 JTD 20v
11. Bi li ikada kupio novi automobil i zašto?
Bih. Jer novi je auto uvijek najbolji auto kad imate novaca za njega. Isto tako je najbolji auto za voziti “track day” na stazi uvijek serijski auto. Samo za takav serijski auto koji zadovoljava potrebe na stazi treba izdvojiti pozamašnu cifru.
12. Poruka čitateljima portala:
Vozite sigurno u skladu s propisima. Bolje je doći 10 minuta kasnije nego godinama prerano (na krivu destinaciju).
Dođite isprobati na stazu, odnosno istražiti mogućnosti sebe i automobila. Jednom kad probate vidjet ćete da je juriti po cesti totalno bez veze.
Košta puno manje od prosječne kazne, a i puuuuuno manje od izgubljenog života.
U kafiću su svi brzi, dok na stazi štoperica ne laže.
