Velika promjena filozofije Chevrolet Corvette
Motor naprijed, mjenjački sklop na sredini i pogon usmjeren prema otraga. Takav opis za Corvette uskoro postaje stvar prošlosti.
Iako su Larry Shinoda, Bill Mitchell i Dave McLellan ljudi koji su itekako obilježili eru snage i tradicije u General Motorsu, stvarni „otac“ Corvette i sveg onog što Corvette danas predstavlja u svijetu automobila zvao se Zora Arkus-Duntov.
Opus tog čovjeka seže još u davnu 1953. godinu, kada je ugledavši EX-122 koncept tadašnje Chevrolet Corvette na sajmu u New Yorku Zora ostao zaprepašten uvjerljivošću dizajna i neuvjerljivošću onog što se nalazilo ispod poklopca motora. Zbog toga se odlučio pisati u General Motors i ponuditi svoje ideje i vizije toj renomiranoj američkoj korporaciji, što mu je i uspjelo, te je već nekoliko mjeseci nakon istupa prema GM-u u obliku pisma Zora započeo rad na Corvette kao pomoćni inženjer.
Zbog tematike pisma vezane prvenstveno uz maksimalnu brzinu, koju je Zora teoretski razvio kroz vlastitu analitiku, te je u sklopu privitka pismu poslao čovjeku pod imenom Ed Cole, koji je u tom momentu bio glavni inženjer na čelu projekta Corvette, u GM-u su zapravo bili fascinirani trudom i pameti jednog mladića, pa stoga zapravo nimalo ne čudi kako je već od tog momenta karijera za Zoru strelovito krenula uzlaznom putanjom.
Tijekom godina je Zora Arkus-Duntov bio zadužen za sve i svašta, no tijekom svog aktivnog djelovanja u GM-u, to je bio čovjek koji je Corvette istovremeno približio raznoraznim profilima kupaca – od playboya do uličnih trkača u sklopu tadašnje „Hot-Rod“ generacije, a takvog što ni dan-danas neki ljudi ne mogu napraviti, ma koliko se trudili. Samim time, te uz još mnogo toga iz poslovnog i privatnog života Zora Arkus-Duntov u određenim krugovima ljudi i dan-danas slovi kao genijalac.
Kada se u krugovima autoljubaca spomene Chevrolet Corvette, neki će vrtjeti očima, dok će nekima (poput mene) istog momenta krenuti slina na usta. No pripadali klanu ljubitelja ili mrzitelja ovog automobila, neke osnovne karakteristike svima su itekako poznate.
Za početak tu je niska silueta i karoserija izrađena od plastike s ogromnim poklopcem motora pod kojim se nalazi svjetski poznati „Small block“ V8 motor. Zatim su tu tradicionalni dvostruki stražnji farovi koji dobrim dijelom definiraju Corvette od svojih najranijih početaka, no glavna karakteristika nema veze s izgledom, već s osnovom smještaja motora i pogona, u sklopu koje Corvette zadržava za jedan takav sportski automobil tipično postavljen motor naprijed u kombinaciji s pogonom na stražnje kotače.
No ideološki nije baš uvijek bilo tako, jer upravo je Zora Arkus-Duntov još u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća imao nešto drugačiju viziju Corvette.
Naime, kroz godine i generacije Corvette, model je uvijek zadržavao neke tipično američke ideje oko proizvodnje automobila, no s druge strane se Corvette nekako uvijek pokušavala nadmetati s automobilima proizvedenim u Europi, tj. s pedigreom slavnih prezimena poput Ferrari, Porsche i sličnih. To naravno ekipi iz Bowling Greena baš i nije polazilo za rukom, jer su jednostavno proizvodili velikoserijski sportski automobil. Naravno da je to već u samom startu značilo da sa slavnim prezimenima iz Italije i Njemačke baš i nema usporedbe.
Tijekom godina i ukupno sedam generacija se na sve moguće i nemoguće načine pokušavalo europeizirati Corvette i učiniti je primamljivom opcijom za kupce „preko bare“, te je u toj maniri svako toliko izmišljavan neki konceptni model koji bi na neki način promijenio percepciju potencijalnih kupaca i od Corvette učinio dobru alternativu višestruko skupljim automobilima poput Ferrarijevih „baby“ modela ili pak vječne Porscheove 911-ice.
No s druge strane je Corvette osuđena i na vječno naglašavanje kako se radi o američkom automobilu, pa je Corvette često ispadala nedorađenim automobilom u usporedbi s nekim „plemenitijim“ modelima s potpisom slavnih prezimena iz Europe.
E sad…kako kod Amerikanaca megalomanija oduvijek slovi kao način života, takav je slučaj i s Corvette, jer niti jedan automobil u povijesti nije doživio toliko koncepata kao što je to slučaj s ovim američkim sportskim automobilom.
Prvi koncept nazvan je EX-122, datira iz 1953. godine i nastao je iz pera čovjeka pod imenom Harley Earl prije same premijere modela, te je predstavljen na gore navedenom sajmu gdje se među mnogim posjetiteljima i gore spomenuti
Zora Arkus-Duntov po prvi puta susreo s tim automobilom.
Zatim je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća dizajner pod imenom Bill Mitchell svako toliko redizajnirao Corvette i sumanuto zajedno s ostatkom genijalaca iz Bowling Greena proizvodio konceptne automobile. Tako su tijekom šezdesetih od strane najupornijeg dizajnera kojeg je General Motors ikada držao na platnom spisku nastali konceptni automobili poput Corvette Mako Shark, Mako Shark II i Aerovette, te su tadašnje Corvette uvelike iz tih koncepata vukle svoju bazu.
Prva „revolucija“ u smjeru centralno-smještenog motora bila je uobličena u koncept Aerovette, koji istovremeno potpisuju Bill Mitchell, Zora Arkus-Duntov i tadašnji generalni direktor u Chevroletu, gospodin John DeLorean.
Aerovette je 1973. godine puštena s lanca pod kodnim nazivom XP-895 i kao automobil s dva centralno smještena 2-rotor Wankel motora spojena u jedan s preko 400 konjskih snaga, svojom je pojavom označavala novi smjer razmišljanja za Chevrolet u smislu Corvette.
No usprkos odobrenjima Johna DeLoreana i glavešina iz General Motorsa, Dave McLellan kao glavni inženjer ipak nije blagonaklono gledao na ideju, pa je već krajem 1973. godine cijeli projekt jednostavno propao.
Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina minulog stoljeća je u sklopu maničnih pokušaja revitalizacije i demonstracija sile američke auto-industrije predstavljena hrpetina konceptnih modela koji su stremili prema klasifikaciji super-automobila. Tako su se iznenada pojavili konceptni automobili poput Oldsmobilea Aerotech III, zatim Pontiaca Banshee, a naposljetku i je stigla i konceptna verzija Corvette kao jednog od najjačih imena američke auto-industrije.
Dotična se u svojoj (zauvijek) konceptnoj fazi nazivala „Corporate Engineering Research Vehicle“, odnosno skraćeno CERV III.
Pa iako je CERV III postao i ostao samo konceptnim automobilom, isti je zapravo još jednom prikazao kako ideologija centralno-smještenog motora i time približavanja Corvette pojmu super-automobila zapravo nikada nije prestala biti aktualna.
Dakle tijekom konceptnih faza za Corvette se eksperimentiralo sa svime i svačime – od varijacija na temu pogona, preko motorizacije i korištenja raznoraznih goriva, pa sve do konceptnih projekata nalik prijevoznih sredstava iz crtića „The Jetsons“, no jedna je ideja od strane Arkus-Duntova konstantno bila prisutna, a to je ukratko centralno smješten motor, koji bi za Corvette osigurao mjesto pod suncem koje grije super-automobile.
Ta ideja nikada nije zaživjela, jer su čelni ljudi General Motorsa Corvette čuvali kao nacionalno blago i tvrdoglavo gurali konstantnu filozofiju motora naprijed i pogona na stražnje kotače, no izgleda da je tako postavljena Corvette jednostavno došla do kraja svog puta i uskoro će biti potrebno jako puno velikih promjena da bi već preko pola stoljeća stari model opstao i u godinama koje dolaze.
Tako se po prvi puta nakon dugo vremena ponovno vratila ideja centralnog smještaja motora koju je Zora Arkus-Duntov zagovarao preko trideset godina, te bi već samim time Corvette mogla ne samo ući u kategoriju super-automobila, već u toj klasi itekako etabliranim tvrtkama poprilično zagorčati živote.
Doduše, takav smještaj motora i tako posložen automobil trebao bi svoju premijeru doživjeti tek kroz tri godine, i to u obliku najjače, odnosno ZR-1 verzije Corvette, dok se za ostatak ponude u smislu tog legendarnog američkog automobila te osme generacije modela još uvijek ne zna hoće li na tržište izaći u već tradicionalnom obliku ili će pratiti svoju najjaču verziju.
Naravno da su sve to u ovom času samo špekulacije i da je dio priče oko smještaja motora ionako samo ulaznica u svijet kojim Ferrari i Lamborghini uz nekolicinu drugih prezimena suvereno vladaju već godinama, te s tehnologijom za novu generaciju Corvette taj dio priče općenito nema veze.
Dapače, u kontekstu (pre)uzimanja tržišnog kolača od tih slavnih (i većinom talijanskih) prezimena, uz osnovnu definiciju se kao jedan od glavnih atributa i prednosti za Corvette prvenstveno podrazumijeva cijena.
Iako cijena za modele nekih proizvođača automobila u očima pojedinih kupaca jednostavno „nikad nije previsoka“ i često je upravo količina isplaćenih mrtvih predsjednika onaj dio s kojim se vlasnici super-automobila poput Pagani Huayre ili Bugatti Veyrona itekako hvale u društvu, svejedno mislim da bi Corvette i u tom segmentu možda mogla promijeniti pokoje nepisano pravilo tog segmenta auto-industrije.
No baš da i ne bude tako, već je ponovno razmatranje ideologije centralno-smještenog motora i ulazak u domenu super-automobila hvale vrijedno samo po sebi, a kad tome još dodamo i činjenicu da je Corvette u sklopu svoje posljednje dvije generacije postala savršenom alternativom za neke višestruko skuplje automobile, mislim da ekipu iz Kentuckyja zajedno s budućim generacijama Corvette čekaju jako lijepa vremena.