Toyota Supra – Sve što trebate znati
Automobil koji je većini poznat zbog svoje uloge u Fast & Furious franšizi i mnogim video igricama nije imao ni približno slavan početak. No, kako je Toyota Supra uopće postala automobil prikladan za sve svoje uloge te zašto ih svako malo vidimo na YouTubeu kako posramljuju superautomobile?
Toyota Supra MK1 i MK2 – Ne pretjerano slavan početak
1964. godine Ford je izbacio prvi Mustang te je time pokrenuo takozvane „pony“ automobile. Filozofija je bila poprilično jednostavna; oku ugodan sportski automobil, sa snažnim motorom, dobrim voznim osobinama te da je pritom relativno dostupan. Potaknuta Fordovim uspjehom Toyota je 1970. izbacila Celicu.
Celica je imali stražnji pogon, ali da bi stvarno zaživjela u Americi morala je nadjačati Mustanga što je bilo izrazito teško čak uz pomoć naftne krize. No, to nije spriječilo Toyotu u ustrajanju u svojoj ideji. 1978. godine Toyota je izbacila novu Celicu XX, no američka publika nije pretjerano voljela ime pa je nazvana Celica Supra. Ovo je bio prvi susret svijeta s tim imenom koje će se još puno puta čuti u automobilskoj kulturi. Pritom su koristili prerađeni M motor iz predivne Toyote 2000 GT.
Kako bi automobil bio imalo zabavan (Japanci i zabava nisu išli zajedno u to vrijeme) pomogao im je Lotus. Tu dolazimo do blage polemike oko Lotusa i kvalitete u to doba… Recimo da baš nisu išli zajedno. Unatoč tome automobil je završen i bio je, hmm, u redu? Nije bio loš, ali nisu proizveli ni ništa spektakularno, ništa o čemu bih ja trebao pisati skoro 40 godina nakon predstavljanja tog modela. No, strpimo se još malo.
Godine 1981. prva Supra je dobila nasljednicu A60 no kako je to ime ionako bilo nepotrebno i nije imalo previše smisla ostala je poznata kao MK2. Automobil ponovno nije bio ništa posebno, ali to je bila prva Supra opremljena turbopunjačem. Istina je da ih je jako malo imalo turbo i takva verzija je bila dostupna isključivo u Japanu, a da stvar bude još gora bila je uparena isključivo s automatskim mjenjačem.
Toyota Supra MK3 – događa se nešto…
Treća Supra pojavila se 1986. godine te se napokon odvojila od Celice koja je otišla u drugom smjeru i počela harati Rallyjem. Automobil i nije imao najoptimističniji start zato što je bio teži za popriličnih 220 kilograma od prethodnika. No, samo godinu kasnije netko je u Toyoti stavio turbinu na do tada blago dosadan 7M motor te je stvoren legendaran 7M-GTE.
Genijalno je što je to onaj isti redni šestak koji se koristio od samih početaka. U ovom slučaju razvijao je respektabilnih 230 konjskih snaga. Tako je nastala Supra Turbo – Supra koju je publika ustvari obožavala i željela. No, to je bio tek početak. Ono što je uslijedilo 1992. godine je bila Supra pogonjena vjerojatno najlegendarnijim motorom u svijetu drifta ikad – 1JZ-GTE.
1JZ se pojavljivao i u mnogim drugim Toyotama, uključujući Chaser, Crown, Crown, Mark II, Soarer te mnogim drugim. No, danas ga možemo pronaći u više-manje bilo kojem drift automobilu što samo dokazuje koliko je genijalan taj motor bio. Tako je nastala Supra Twin Turbo R. Zbog japanskog ograničenja na 280 „konja“ imala je upravo toliko (ako izuzmemo onih nekoliko koji su se sakrili pod haubom).
Neću sad ulaziti u to koliko je stvarno snage imala, ali ono zbog čega je 1JZ stvarno postao poznat bila je mogućnost tog motora da podnese puno više snage, često i preko 500 konja na serijskom bloku.
Toyota Supra MK4 – legenda je rođena!
Godine 1993. svijet je ugledao četvrtu generaciju Supre i bila je jednom riječju – genijalna! Automobil je bio snažniji od prethodnika, a uz to i lakši za skoro 100 kilograma. Zastarjeli kockasti dizajn zamijenjen je aerodinamikom i predivnim linijama koje ni danas ne izgledaju staro. Supra je od početka svoje proizvodnje pa sve do 2004. godine (11 godina!) imala najkraći zaustavni put među serijskim automobilima.
Uz to je imala odličan šesterostupanjski mjenjač, bila je nevjerojatno udobna u odnosu na automobile u svojoj klasi, imala je dovoljno prostora za četiri odrasle osobe, bila je nevjerojatna po zavojima i još je k tome izgledala odlično. Da stvar bude još bolja to je Toyota pa je čak bila i pouzdana. I sad bih vjerojatno trebao reći neki nedostatak, ali ustvari još nisam spomenuo ono najbolje na ovom automobilu, a to je svakako motor.
Supra je dolazila sa potpuno novim 2JZ motorom koji je bio dostupan kao GE (atmosferac) s 220 konjskih snaga i GTE (s dva turbopunjača) s 320 konjskih snaga. Kad je bila opremljena s turbopunjačima Supra je do 100km/h dolazila za 4.6 sekundi, a bila je u stanju doseći maksimalnu brzinu od 285km/h iako je bila elektronski ograničena na 250km/h (u Japanu 180km/h). Taj motor nam je posebno zanimljiv jer je čak i u serijskom obliku tehnološko umjetničko djelo.
Turbine su radile sekvencijalno te bi prva, manja turbina radila već od 1800 okretaja u minuti na kojima bi motor razvijao visokih 410Nm okretnog momenta. Na 3500 okretaja druga turbina ulazi u tzv. „low boost“ način rada te na 4000 diše punim plućima (ili ispušnom granom). Velika prednost sekvencijalnih turbopunjača nad paralelnim je snaga u niskim okretajima. Unatoč svemu tome prodajom se nije pretjerano proslavila te je zbog slabih prodajnih rezultata povučena iz ponude u SAD-u 1998. godine, a zbog visoke emisije ispušnih plinova i u Japanu 2002. godine. Bila je jednostavno predobra za svoje vrijeme…
Zašto je Supra postala legenda?
Završetkom proizvodnje Suprin život nikako nije stao. 2JZ-GTE je vjerojatno bio najjednostavniji motor za unaprjeđivanje, a pritom nije imao nikakvih klasičnih problema sa viškom snage. Blok koji je bio od lijevanog željeza je navodno u serijskom stanju mogao izdržati 800 konjskih snaga, a kruže i mnoge glasine o četveroznamenkastim brojevima.
Potpuno složen motor je mogao ići do kud ste htjeli. Zbog toga je Supra stekla veliku reputaciju među uličnim trkaćima, no ta reputacija je eskalirala kad je Brian O’Conner Dominicu Torettu bio dužan auto od 10 sekundi. Najveću slavu stekla je u prvom filmu iz „The Fast and the Furious“ franšize koji je praktički okrenuo cijelu generaciju prema japanskim automobilima. Uskoro su svi počeli izvlačiti Supre iz svih mogućih rupa i uvoziti ih iz Japana. Tako je stvorena legenda koja još uvijek ulijeva strah u kosti svakome tko misli da je njegov auto brz. Upravo zbog toga je vrijednost ovog automobila otišla nevjerojatno visoko.
Dobar primjerak Supre opremljen s 2JZ-GTE motorom, ručnim mjenjačem i volanom na lijevoj strani danas može lako koštati preko 100.000 eura, što je daleko više nego što je koštala kad je bila nova. Druga opcija je uvoz iz Japana što je nešto isplativije, ali morate se naučiti na volan na desnoj strani.