Top 10 najgorih automobila u 2014. godini
Eto…nakon top-liste najboljih automobila koji su svojim postojanjem oplemenili 2014. godinu, sastavio sam i malu listu onih zbog kojih djeca diljem svijeta plaču, dok auto-entuzijasti pri samom spomenu na njih grizu nokte i razmišljaju o obožavanju nečeg drugog – poput pletenja ili samoubojstva.
Uglavnom, ovo su neki od automobila bez kojih bi svijet itekako mogao – Top 10 najgorih automobila:
10. Audi A3 sedan
Odmah ću reći kako protiv ovog automobila zapravo nemam ništa, jer Audi A3 slovi kao savršeno normalan, upotrebljiv, komforan i praktičan automobil koji u kombinaciji s osnovnom opremom čak i nije pretjerano skup.
No sedan-verzija mi se gadi iz jednog sasvim drugog razloga, koji se poput najnovijih trendova u BMW-u svodi na popunjavanje „rupa“ u ponudi i pružanje još jedne opcije tržištu koje takvog što traži.
Naime, za početak tržište ne traži ništa, već su proizvođači automobila oni koji diktiraju trendove, pa samim time ovaj automobil sam po sebi ispada bezvrijedan, tj. poput uvrede za sve one kojima je verzija A-trojke s trojim ili petorim vratima svojevrsna uvreda, dok s druge strane nemaju novaca za A4 i to ne žele priznati nikome – čak ni samima sebi.
Realno gledano, nitko nije tražio da se ovaj automobil dogodi na tržištu, već su se u Audiju jednostavno odlučili ponuditi još jednu verziju Audija A3, a da realno za dotičnu nije bilo neke pretjerano velike potrebe.
Dakle radi se o trendovski-orijentiranom automobilu koji za glavnu ideju ima mazanje očiju kupcima koji misle da su za relativno malo novaca kupili automobil koji je tik ispod nešto više klase u koju spada Audi A4.
To naravno ni približno nije tako i zato se ovaj automobil našao na ovoj listi, jer dotični ne služi ničem drugom nego praćenju trenda koji prati današnju auto-industriju, a podrazumijeva još „alternativa“ koje realno gledano nikome nisu potrebne.
9. Mercedes-Benz CLA
Iako sam razmišljao bih li stavio ovaj model na „crnu listu“, prevagnuli su neovisni auto-novinari i njihovi testovi koji su pokazali visok stupanj nepouzdanosti s kojom CLA stupa na tržište.
Naime, dizajn je malčice čudnjikav, no savršeno u redu. Interijer je isto toliko kvalitetan koliko i skučen, a stupanj kvalitete izrade također je na Mercedesovom nivou.
Isto naravno vrijedi i za vozna svojstva koja se mogu opisati u superlativima, te s kojima ovaj model itekako zaokružuje priču oko svog postojanja na tržištu.
No Diesel-motori su poprilično nepouzdani i od predstavljanja modela na tržištu sve više pune servise, kvarljivi su i mjenjački sklopovi koji svoj posao odrađuju dobro i kratko, a vlasnici sve glasnije negoduju zbog učestalih kvarova i boravljenja njihovih poprilično skupih novih automobila u servisima.
Samo iz tog razloga sam ovaj automobil i stavio na ovu top-listu najgorih automobila prošle godine, jer me Mercedes CLA tom nepouzdanošću neugodno iznenadio i u razmišljanjima vratio u vremena kad su se pojedini primjerci pojedinih modela palili ispred zastupstva diljem svijeta.
Nekako sam povjerovao da Mercedes proteklih godina doista jako obraća pažnju na sve segmente u smislu kvalitete i pouzdanosti, no s ovim modelom ispada da to baš i nije tako.
Žalosno, ali istinito.
8. Lexus IS
Eto jednog automobila koji je iz generacije u generaciju sve lošiji i ružniji.
Naravno, riječ je o japanskoj školi dizajna koja je u pravilu godinama kopirala sve živo i neživo, kako bi svijetu automobila bila u stanju ponuditi bolju kopiju od originala.
No ovaj Lexus nije kopija ničega, već apsolutno originalan automobil iz novokomponirane škole japanskog dizajna, što u pravilu i jest problem.
Razloge je moguće vidjeti iz svih kuteva, no možda najviše boli činjenica da je prednji kraj dizajnirala osoba s izraženim fetišem prema konobarima u skupim restoranima, jer masku između prednjih farova ne mogu nikako drugačije usporediti, nego s leptir-mašnicom.
Vjerujem da to nije bila izvorna namjera dizajnerima, jer prema riječima glavnih i odgovornih ljudi na čelu te tvrtke, Lexus „ima globalno prepoznatljiv dizajn“, što u ovom slučaju uopće nije nešto čime bi se itko normalan hvalio.
Zašto? Jednostavno zato što izuzev upropaštenog prednjeg i stražnjeg kraja aktualni IS linijom izgleda poput prethodnog modela, što pak u prijevodu znači da je novi smjer dizajna u Lexusu lijenost u kombinaciji s kroničnim oboljenjima očiju ili pak neposluhom liječnika koji je dizajnerima savjetovao da nose debele naočale.
Mislim da jedan takav automobil jednostavno ne bi smio biti toliko ružan i zato se Lexus IS našao na ovoj listi.
7. Mini Countryman
Što reći za ovaj automobil izuzev da nam je žao da se isti nije našao na listi za odstrel, već je opstao u ponudi.
Spomenuti da je ovaj Mini (što inače znači „malen“) gabaritima jedan od najvećih automobila u kompaktnoj klasi već bi bilo dovoljno samo za sebe, no naravno da tu priča ne staje.
O ne.
Dapače, Countryman se na tržištu predstavlja kao „iznimno sposoban automobil modernog dizajna koji je namijenjen uživanju u vožnji uz maksimalnu praktičnost“. Hmmm…zvuči li to samo meni poput tipične suhoparne marketinške poruke s kojom se ljudima pokušava gurati u grlo nešto trendovski orijentirano, preskupo i u pravilu nešto što s originalnim Minijem nema nikakve veze.
Da, Countryman je nastupao na Rallyjima i ostvario nekolicinu uspjeha, no ni to baš nema veze s automobilom kakav bi ovaj Mini trebao biti.
Stoga mislim da je jednostavno glupo dati novac za automobil koji ni sam ne zna što je i zato je Mini Countryman dio ove liste.
…no i zato što je jednostavno odvratno ružan.
6. Jeep Cherokee
Kada mi netko spomene ovaj automobil, prvo čega se sjetim jest jurcanje po autocesti za volanom 5,7 V8 verzije sredinom devedesetih godina, kada sam u čudu gledao interijer koji je svijetlio poput Betlehema, te na putnom kompjuteru zbog papučice gasa praktički zavarene za pod čitao potrošnju od nevjerojatnih 56,5 litara na 100 kilometara.
No tako se i treba ponašati jedan američki automobil. S jedne strane samog sebe prezentirati udobnim i iznimno dobro opremljenim terencem, no s druge strane gutati gorivo poput kroničnog alkoholičara i pri tome se glasati poput nevjerojatnog Hulka s opakom migrenom.
Naravno, ne kažem da i aktualna generacija ovog modela nije takva u sklopu pojedinih verzija, no nikad neću ni saznati, jer me zbog samog dizajna ovom automobilu jednostavno strah pristupiti na manje od dva metra.
Zapravo se cijelo vrijeme pitam kog su vraga dečki u Chrysleru imali u glavi kada su se prihvatili „kontroverznog i novog“ dizajna (kako sami kažu u brošuri), dok su s druge strane kvalitetu i pouzdanost prepustili Talijanima na milost i nemilost.
Da se takvog što jednostavno ne radi, mogli su shvatiti iz primjera suradnje Alfa Romea i Nissana iz koje je proizašao model Arna kao jedan od najgorih i najbezličnijih automobila svih vremena, no zdrav razum nije prevladao i eto nam još jednog odvratnog SUV / terenca koji nema niti smisla niti kupce.
Stoga ne čudi kako se izuzev na ovoj maloj ljestvici užasa upravo ovaj Jeep Cherokee našao i na sličnim listama renomiranih medija i tvrtki koje žive od ispitivanja kvalitete, pa me u slučaju ovog modela tješi samo pomisao da možda na tržištu ipak neće opstati još dugo.
5. BMW serije 2 Active Tourer
Ajme majko…
Mislim da je ovaj automobil čak i najzagriženijim ljubiteljima ove bavarske marke barem nekoliko puta vratio ručak iz želuca nazad u grlo.
Realno ne bih trebao imati ništa protiv ovog automobila usprkos činjenici da izgleda kao KIA Carens s BMW-ovim znakovljem, no svejedno se ne mogu oteti dojmu sveopćeg razmišljanja u BMW-u koje očito ide u smjeru izbacivanja gluposti na tržište, jer kupaca ionako neće nedostajati.
Dapače, ne samo da ih neće nedostajati, već u BMW-u itekako dobro znaju da u današnje vrijeme kupci na njihove modele većinom gledaju kao na nepogrešive luksuzne automobile koji uz znak vežu i status, pa samim time više i ne brinu oko nekih stvari i nemilo izbacuju nove modele i serije na tržište.
Samim time Active Tourer za mene predstavlja ne samo sve ono loše što se u današnje vrijeme događa s BMW-om, nego i puno šire od toga, jer ako i izuzmemo ružnu karoseriju nalik gore spomenutom modelu koji potpisuje KIA, ostaje gorak okus u ustima zbog pogona na prednje kotače, čime BMW odlazi u konkurenciju s Volkswagenom, samo uz cijenu koja je zamjetno viša.
Dakle, s jedne strane stoji marketing i „popunjavanje rupa u ponudi“, a s druge kupci ovog modela koji bi najvjerojatnije kupili i korišteni toaletni papir – samo da se na njemu ocrtava BMW-ov znak.
4. Ford Mustang
Ukratko bih Mustang najnovije generacije mogao nazvati lijepim automobilom koji zbunjuje ljubitelje ove marke i tog legendarnog modela, te iz dotičnih radi psihijatrijske slučajeve s dijagnozom poremećaja osobnosti.
Razlozi su jednostavni i svode se na priču koja od prvih najava do danas prvo veseli, pa zatim rastužuje.
Kada sam prvi puta vidio skice novog Mustanga, bilo mi je muka. Zatim sam vidio konceptni uradak i oduševio sam se.
Nakon toga su stigli hvalospjevi oko „Go Further“ filozofije u sklopu koje američki i europski Ford u nove pobjede ide rukom pod ruku, što bi bilo pohvalno da se za novi Mustang nije najavljivao 4-cilindrični „Eco Boost“ motor.
Naravno da mi se od tih najava opet aktivirao gastritis, no kada su krenula prva testiranja ispostavilo se da 4-cilindrični Turbo-motor sasvim pristojno razvija snagu i zvuči jako dobro, pa mi se gastritis opet smirio. No smirenje je trajalo samo nekoliko dana, jer se na kraju ispostavilo da su Amerikanci krenuli stopama genijalaca u Renaultu, te su u Mustang ugradili sintetizator zvuka, koji je zvuk motora kroz audio-uređaj pretvarao u nešto što je za jedan 4-cilindrični motor zvučalo sasvim pristojno, dok je pod poklopcem motora zvuk bio nalik onom kakav bi eventualno proizvodio neki pretili Amerikanac s probavnim smetnjama.
Dakle novi je Mustang usprkos od strane mnogih auto-entuzijasta željenom nastavku sage oko tog slavnog modela uspio razočarati pristupom kakav bi prije priličio nekom političaru, nego inženjeru u Fordu.
No ispada kako u današnje vrijeme zapravo nema razlike, jer svi nekako pokušavaju na prijevaru dobiti pokoji „bod“.
3. FIAT 500L
Iako se ovaj automobil prestao proizvoditi, jednostavno ne mogu izbrisati iz glave taj odvratan dizajn koji je g. Marchionne u svom omiljenom džemperu prezentirao širokog osmijeha i prepun lijepih riječi.
Ono što znam o ovom automobilu u praksi, vezano je uz dizajn od kojeg mi je bilo zlo već na prvi pogled, te apsolutno pomanjkanje ikakvih voznih svojstava i pouzdanosti.
Reklo bi se tipični FIAT.
No nije baš tako, jer u posljednje vrijeme FIAT itekako pokušava vratiti povjerenje kupaca, te se pojedini modeli te marke doista mogu pohvaliti kvalitetom, što vezano uz ovaj model nikako nije tako.
Razlozi su nepoznati i istovremeno nebitni, tako da ne bih poput nekih upirao prstom i optuživao zemlju proizvodnje, već bih jednostavno konstatirao da takav automobil niti jednom proizvođaču automobila ni približno nije potreban u portfelju.
Stoga mi je i drago da je prestala proizvodnja ove nakarade na četiri kotača.
No ono najgore vezano uz FIAT 500L jest činjenica da dotični na sebi nosi oznaku „Cinquecento“, što je po meni inače jedan od najslađih i najpoželjnijih malih automobila u posljednjih milijun godina.
Ugurati ovakvu nakaradu rame uz rame s toliko fenomenalnom bazom izgleda kao guranje soka od cikle na degustaciju najcjenjenijem enologu na svečanoj večeri.
Naravno da će dotični enolog zbog takve degustacije vratiti večeru tamo gdje joj nije mjesto, pa stoga ne čudi činjenica da je i FIAT 500 L vraćen tamo gdje je to potrebno – u zaborav.
2. BMW i3
Kad se sjetim Smarta ForTwo, isti me asocira na pretencioznost, dvostruka mjerila i samodopadnost, čemu su ljudi u današnje vrijeme itekako skloni.
Isto manje-više vrijedi i za komercijalne Hibride koji svojom cijenom nikako ne opravdavaju postojanje. Pa što onda reći za električne automobile koji na tržište dolaze uz cijenu od više desetaka tisuća eura, a da pri tome izuzev činjenice da su čudnog dizajna i na baterije svojim kupcima ne nude ama baš ništa?
Ako se mene pita, električne automobile možemo opisati samo na dva načina: glupim i jadnim pokušajima prodavanja itekako moderne „alternative“ klasičnim motorima ili pak jako dobro promišljenom pričom zbog koje psiholozi dobivaju pohvale, dok djelatnici odjela marketinga zajedno s vlasnicima pojedinih tvrtki zadovoljno trljaju ruke, dok se vozači znoje ne znajući hoće li stići na odredište, ili pak provesti cijeli dan puneći svoj (pre)skupi električni polu-proizvod.
Malo koji električni automobil se može opisati unutar obje strane te priče, a BMW i3 je definitivno jedan od tih automobila koji svojim postojanjem opravdavaju iznimno visoku cijenu koju plaćaju oni koji svoja razmišljanja prepuštaju odjelima marketinga, umjesto vlastitim mozgovima.
Realno gledano, s obzirom na to koliko i što konkretno BMW i3 nudi u usporedbi s cijenom, ispada kako je riječ o jednom od najskupljih komercijalnih automobila svih vremena, što pak ovako odvratno gadan automobil ne bi trebao biti.
No ono što je najgore vezano uz ovaj automobil svodi se na ideologiju nemilog uzimanja novaca pod paskom „novih tehnologija“, što BMW sve češće i češće radi.
Zato je ovaj automobil ovako visoko na listi najgorih, a kako sada stvari stoje, može se samo penjati prema vrhu.
1. Smart ForTwo
Iako sam se prije nekoliko dana raspisao o ovom jadnom izgovoru za automobil, uvijek rado dodam još koji „kompliment“.
Naime, iako se neki moji kolege ne slažu sa mnom, mislim da je pojavom nove generacije ovog automobila samo nastavljena ista priča o pretencioznosti i pomodnosti kojom novi ForTwo još jače odiše.
Dizajn je i dalje katastrofalno odvratan i nalik onim glupavim malenim automobilčićima kakve smo kao klinci gledali u nekim futurističkim filmovima i smijali im se.
Ergonomija je i dalje na nivou, dok je popis opreme u sklopu ove nove generacije iznimno dugačak. No to i dalje ne znači da je ova nakarada na četiri slabašna kotača usporediva s onim što bi pojam „automobil“ trebao predstavljati.
Reklame su također otišle korak dalje, pa se sad od Smarta radi omanja revolucija, što ne samo da je glupo, već i krivo, s obzirom na to da svi itekako dobro znamo kako revolucije najčešće završavaju – u suzama.
Samim time mi već dođe da počnem plakati od muke što ovakvi bijedni izgovori za automobile uopće postoje, no tržište očito misli drugačije, jer Smart s ovim modelom (i opet) bilježi pozitivne rezultate u smislu prodaje.
…samo ne znam koliko dugo…