„Samoupravljački“ automobili uzrokovat će mučninu
Baš poput nekih od osnova društva i ideologije vezane uz poslovanje pojedinih tvrtki iz „bivšeg režima“. Već zvuči optimistično, zar ne?!
Tijekom posljednjih se mjeseci često zapitam oko one stare narodne koja kaže „svatko je vlasnik svoje sudbine“ – i to samo pogledom na raznorazne idiotarije koje svijet automobila pokušava usavršiti i gurnuti na tržište.
Razlozi tome su zapravo jako jednostavni, te se pretežno svode na sve one „inteligentne“ i savršeno nepotrebne sustave koje današnji automobili imaju u popisima dodatne opreme, te koji iz godine u godinu samo zaglupljuju vozače, odvajajući ih od vožnje i usmjeravajući ih prema stvarima kojima u vožnji uopće nije mjesto.
Npr. kome pobogu treba Wi-Fi hot-spot u automobilu? Ili pak kome trebaju zakretna svjetla, sustav koji mjeri otkucaje srca za volanom, ili pak onaj još gluplji koji umornog vozača podsjeća da je umoran i da bi se trebao odmoriti? Realno gledano, ama baš nikome, no ti su sustavi danas ne samo u primjeni, već se i zakoni i legislature diljem planete bore za njihovu utilizaciju u vozačkoj svakodnevici.
Tehnološki gledano, to je apsolutno super, jer će proizvođači takvih sustava zaraditi puno novaca, otvarati podružnice i tvornice unaokolo, te time zapošljavati nove radne snage. No sociološki gledano, cijela ta priča toliko zaudara, da mi je loše pri samoj pomisli na to koliko će vozači budućnosti biti glupi i nesposobni za volanom.
Samim time mi je ponekad čak i drago da živimo ovdje gdje živimo, odnosno gdje je tehnologija stara preko dvadeset godina još uvijek vrijedna divljenja i strahopoštovanja. To me nekako tješi, jer barem još neko vrijeme neću morati oko sebe gledati zujanje automobila koji sami voze, sami se parkiraju i sami odlaze na servise, dok njihovi vlasnici nemaju nikakve veze s tim i sretni su što se i dalje mogu nazivati vozačima samo zato što poput kofera sjede u automobilima čije je upravljanje prepušteno nekom drugom na diskreciju.
Ako ćemo realno, automobile koji su u mogućnosti voziti sami gledam kao veliku šaku u oko svim vozačima na svijetu kojima tako sama auto-industrija kao da želi poručiti „glupi ste, neodgovorni i nemate pojma o vožnji“. Možda sam tim razmišljanjem u krivu, no do danas još nisam dobio bolju informaciju oko pojave dotične tehnologije i njene primjene u stvarnom svijetu.
Iz dana u dan se pojedini proizvođači automobila sve više trude oko takve tehnologije i pristupa korištenja automobila, te vizije prometa u budućnosti ispada sve više izgledaju poput onih kakve smo imali prilike vidjeti u nekim filmovima znanstveno-fantastične tematike (poput npr. „Petog elementa“), što me pak nikako ne veseli i što iskreno ne želim ni doživjeti.
No u svoj toj tehnološkoj pašta-šuti ipak postoji jedna koliko-toliko dobra vijest za sve nas koji želimo voziti automobile radije nego da oni voze nas.
Naime, prema jednom neovisnom istraživanju koje je provela američki institut prometnog sveučilišta u Michiganu (odnosno UMTRI za sve one koji vole skraćenice), automobili koji utiliziraju samoupravljačke funkcije, jednom će dijelu svojim vlasnika donijeti želučane tegobe uzrokovane mučninom.
Gospoda Michael Sivak i Brandon Schoettle kao potpisnici ovog istraživanja kažu kako „Šest do dvanaest posto Amerikanaca imaju velike šanse osjetiti mučninu u glavi tijekom pasivnog promatranja vožnje u takvim prijevoznim sredstvima“, te dodaju kako „Samim time mučnina uzrokovana kretanjem u takvim prijevoznim sredstvima ispada puno češćom nego u današnjim automobilima“.
Dakle u prijevodu, ne samo da će „vozači“ budućnosti biti izloženi razmišljanjima nekog servera s kineskim komponentama, te time svoje živote stavljati u ruke kompjutera, nego će im još i zbog samog procesa „vožnje“ dodatno biti slabo. Samim time je dobra vijest utoliko što će zbog toga određeni broj tih novokomponiranih samohotki ostati kod kuće, te svojim oblim i futurističkim linijama neće ostatku prometne populacije tjerati suze u oči od smijeha, jer to bi bilo izuzetno opasno.
Uglavnom, istraživački dvojac iz instituta UMTRI dodaje i kako „Prebacivanjem s vozačkog mjesta na neko drugo prema samoj definiciji kontrole čovjek (ili ljudi) u automobilu odustaju od kontroliranja parametara koje su navikli kontrolirati, te samim time i kontrolu nad pokretom samog automobila, a za to jednostavno nema lijeka“.
Dakle riječ je o nečem podsvjesnom, tj. nečem što svaki vozač danas ima usađeno u sebe kao prirodnu reakciju na okoliš tijekom vožnje, te izuzev hipnozom i nekim sličnim više ili manje radikalnim zahvatima ne vidim da bi se to moglo promijeniti.
No neka tako i bude, jer pojam automobila koji za zadatak ima razmišljati i reagirati umjesto mene ionako doživljavam kao nešto apsolutno nepotrebno i glupo, pa mi se ovakve statistike izuzetno sviđaju.
A za sve ostale vrijedi savjet oko odabira nekih lako-održivih materijala u sklopu interijera njihovih samoupravljačkih mašina na električni pogon, jer će ih tako lakše čistiti od svega onoga što bi se iz njihovih tijela moglo vratiti na zrak…
…osim ako se porno-industrija ne uplete u cijelu priču, jer će u tom slučaju i čišćenje preuzeti digitalne „francuske sobarice“, što bi pak moglo izazvati i pokoji srčani udar za vrijeme vožnje, pa smo opet na početku u smislu sigurnosti u prometu.
