Renault Espace F1, i 3,5-litarski V10 motor s 820 konja iz Formule 1
Renault Espace F1 zamišljen je poput ultimativne demonstracije sile i kao takav je uspio u svakom detalju te ideje. Motor je (kao i ostatak automobila) zajednički dizajniran od strane stručnjaka iz Renaulta i Matre, pa ovaj Espace u pravilu samo nalikuje onom koji je u svom tvorničkom izdanju bio dostupan kupcima.
Renault je 1984. predstavio veliki monovolumen Espace koji je za njih osmislila i proizvodila Matra sve do 2002. kada je predstavljena četvrta generacija velikog MPV-a. 10 godina kasnije Francuzi su slavili 10. jubilej, kako se pokazalo, izuzetno uspješnog monovolumena, ali i još jednu titulu kao dobavljača motora budući da je Williams te sezone osvojio prvenstvo konstruktora, što je bila treća uzastopna titula za Williams Renault.
S obzirom na to da je Renault želio iskoristiti svoje uspjehe u Formuli 1 za reklamu svojih cestovnih automobila, odlučili su na isto mjesto pozvati Matru i Williams Grand Prix Engineering te su stvorili jedan jedini primjerak Espacea F1. Iako se na prvu čini da je u “obični” Espace ugrađen F1 motor, zapravo je bilo obrnuto, pa je točnije tvrditi da je karoserija Espacea pripojena šasiji F1 bolida, i to pobjedničkog FW15C iz 1993.
Da budemo precizniji, korištena je lagana šasija od ugljičnih vlakana poput onih iz bolida Formule 1, a Williamsov revolucionarni FW15C poslužio je kao osnova, samo bez aktivnog hidropneumatskog ovjesa. Drugim riječima, ostavljen je stražnji ovjes tog F1 bolida kao i poluautomatski šeststupanjski mjenjač iz FW15C, te Renaultov motor RS5 (3.5 V10) i kontrola proklizavanja pogonskih kotača koju je Williams koristio 1993. Bivši F1 konstruktor Matra, koja je u to vrijeme proizvodila Espace za Renault, preuzela je ostali posao pod vodstvom bivšeg F1 dizajnera Gerarda Ducarougea. Tako je konstruiran odgovarajući prednji ovjes kao i većina karoserije ispod prozora. Što se tiče karoserije, ona je ojačana korištenjem ugljičnih vlakana u velikoj mjeri, te pri izradi velikog stražnjeg krila koje je imalo svrhu te je stvaralo downforce.
Sav posao je rađen na stazi Paul Ricard pod povećalom F1 vozača Erica Bernarda, koji je imao iskustva s Renaultovim RS5 budući da je on pogonio njegov Ligier s kojim se u Formuli 1 natjecao većinu te sezone. Automobil je konačno otkriven na Paris Motor Showu 1994. te je odvezen na brojne pokazne vožnje.
Performanse su bile izvrsne za jedan na prvi pogled veliki monovolumen. Renaultov RS5 iz 1993. je inače imao oko 750 konja, ali je za ove potrebe dodatno osnažen te je proizvodio čak 820 konja koje je prenosio na stražnje kotače. Espace je imao masu od 1300 kg, pa su performanse bile odlične: ubrzanje od 0-100 km/h za 2.8 s, 0-200 km/h za 6.9 s te je mogao potegnuti do 312 km/h. Zahvaljujući svemu tome i karbonskim kočnicama za koje je Renault tvrdio da Espaceu pružaju samo 10% duži zaustavni put od F1 bolida, trebalo mu je manje od 600 metara da iz mjesta postigne 270 km/h i potom se potpuno zaustavi.
Vozne osobine, naravno, nisu bile na razini F1 bolida zbog oblika karoserije i visokog težišta, što se posebno može vidjeti u priloženom videu kada Espace poskakuje u sporom ‘zavoju’, pa je Bernard rekao da vozilo najbolji grip u zavoju ima u trenutku kada su samo dva (vanjska) kotača u kontaktu s podlogom. Voznim osobinama je pomagao LSD diferencijal i kontrola proklizavanja, pa je bez obzira na sve nedostatke ipak mogao postići lateralno ubrzanje od dvije gravitacije.
Konfiguracija sa sedam sjedala u ovom slučaju nije bila moguća, ali je osim vozača ipak bilo mjesta za još tri putnika. Par u stražnjem redu sjedala je bio odvojen Renaultovim V10 motorom te su ga mogli gledati budući da je jedina zaštita bila prozirna plastika.
Automobil je prvi isprobao Alain Prost, a zatim je Eric Bernard provozao Sir Franka Williamsa, koji je nakon vožnje u Espaceu F1 rekao da još više cijeni vještinu i izdržljivost vozača koji upravljaju grand prix automobilima.
Kada je Renault 2002. ušao još jednom u Formulu 1 s tvorničkom momčadi, odlučili su oživjeti Espace F1 te ga još jednom provozati. Ovoga puta je tu čast dobio bivši francuski reli vozač Jean Ragnotti. Zvuk je, naravno, prekrasan, pa se pitamo koliko bi suza tek danas za njim isplakao gospodin u videu ispod (na 2:51). Bilo kako bilo, neloša ideja za Liberty Mediju u svrhu ‘poboljšanja showa’ i zabavljanja gledatelja tijekom trkaćih vikenda Formule 1.
Espace F1 se trenutno nalazi u Matrinom muzeju u Francuskoj, ali je prije toga znao poslužiti na raznim događajima tijekom trkaćih vikenda, kao na VN Velike Britanije 1995., dok na Renaultovim internetskim stranicama stoji da je na nekim stazama bio i sigurnosni automobil. Izvor: F1Puls.com
