Priznanje vrijedno prijezira – Stiže nam Bugatti SUV!
Bugatti SUV… Samo smo čekali da do ovoga dođe!
Korporativna politika – ta divna složenica koja od ljudi radi robote bez mozga i osobnosti. Ideologija koja već desetljećima funkcionira jedino za one na vrhu koji pišu (i krše) pravila, dok od „malih“ ljudi radi robove. I zato velik broj ljudi danas ima nešto protiv Amerike, jer je na tom podneblju i rođena cijela ta priča. No onaj dio koji mnogi iz ovog ili onog razloga ne vide sveden je na podneblja u kojima je korporacija majka svemu, a samo podneblje od SAD-a ne može biti dalje nego jest. I u tome je zapravo problem, jer se stvara određena dvoličnost u krugovima poslovanja, a onda kreće zlo i naopako. Baš kao i u sklopu ovog primjera, tj. unutar baze ovog teksta.
Naime, Bugatti je tvrtka stara preko stotinu godina. Točnije 109. I tijekom tog je vremena vizija g. Ettorea ostala netaknuta: proizvoditi apsolutan luksuz i taj luksuz podrediti performansama. Cijela ta filozofija je u suštini vrlo jednostavna i da stvar bude bolja, pali. Jer da nije tako, onda ne bismo imali legendarne plave bolide poput Type 10 i Type 35, koji su svojevremeno oko konkurencije radili krugove. Isto tako bismo mogli izbrisati i uvijek cijenjene cestovne modele poput Type 41 (odnosno „Royale“, Type 55 i Type 57 čija se SC verzija danas procjenjuje na tridesetak milijuna dolara. No Bugattijeva tragedija učinila je svoje i ovaj je legendarni proizvođač sa svojom sudbinom svako toliko bio u nečijim rukama.
A tako je i danas…
Već i vrapci na granama znaju da je današnji Bugattijev gazda zapravo Volkswagen. I to možda i nije toliko loše, jer u krajnjoj liniji ova legendarna luksuzna marka i dalje postoji. Bugatti je pod ravnateljskom palicom megalomanski nastrojenog g. Piëcha i njegove ekipe postao svjetska velesila. Jer iako modeli poput EB110 i sličnih danas u povijesnim knjigama stoje kao legende, nova su vremena i vjetrovi koji pušu iz Volkswagena (što je kul analogija) donijeli Veyron kao najbrži i tehnološki najnapredniji automobil svog vremena. Zatim Chiron, a onda i Divo o kojem smo neki dan pisali. I tu je nastao svojevrstan ekvilibrij nove generacije luksuza, performansi i svega ostalog što će buduće generacije kupovati na aukcijama, pa je u tom momentu vrijedilo stati na loptu i razmisliti o daljnjim koracima koji ne podrazumijevaju SUV-model.
Da…dobro ste pročitali – Bugatti će uskoro svijetu predstaviti svoj prvi SUV-automobil.
Ajme majko…
U sklopu jednog kraćeg intervjua za „Automotive News Europe“, glavna faca iz Bugattija g. Stephan Winkelmann natuknuo je kako Bugatti uskoro planira na tržište ponuditi i SUV-model kako bi se proširio raspon ponude na tržištu. „Bugatti je spreman za više. W16 motor za nas danas stoji u samoj srži proizvodnje automobila, ali neće zauvijek ostati tako“, reče čovjek i nasmije se. A na direktan upit „podrazumijeva li to možda neki novi model unutar SUV-klasifikacije“, g. Winkelmann je tek u rukavicama rekao „Morali bismo našim dioničarima objasniti poantu kretanja u takav projekt i koja bi bila zajednička točka koja opravdava ulaganja povezana s tom idejom“, te je dodao kako „Bugatti osim sportskih automobila treba prikazati u drugačijem svjetlu ovom našem svijetu koji je zaokupljen ekologijom, tj. smanjenjem emisijskih plinova“. Dakle, iako su rukavice zajedno s osmjehom trebale pokriti cijelu priču, SUV-model s Bugattijevim logotipom čini se izglednim do krajnjih granica. I samim time Bugatti iz „halo“ marke prelazi u domenu u kojoj obitava ostatak V.A.G. koncerna, a to je pak jedna od najvećih gluposti koje su se mogle odviti pred očima onih kojima automobili i dalje nisu tek hrpa boja, tehnologije i zarade, već u suštini predstavljaju polje afiniteta i pripadnosti.
Iako su se SUV-trendu već odavno priklonili Cadillac, BMW, i Mercedes-Benz, cijela je ta priča oko glomaznih i predimenzioniranih kombinacija između karavana i terenca postala dosadna. No u posljednjih nekoliko godina u tu su glorificiranu trakavicu uletjeli i Rolls Royce, Maserati, Alfa Romeo i ini drugi, dok Ferrari i Aston Martin samo što nisu ušli u tu domenu tržišta. Tj. jesu, samo još uvijek pomalo teoretski. A zašto u sklopu ovog nabrajanja ne spominjem Porsche, Bentley i Lamborghini? Jednostavno zato što su se ta tri proizvođača unutar koncerna već udomaćili unutar klasifikacije koja podrazumijeva Škodu, Audi, Volkswagen i Seat. Stoga je to već samo po sebi za neke od njih pljuska posred lica, ma koliko bili „premium“ ili ne.
Realno gledano, „Dieselgate“ je afera koja je zahvatila segment automobila u kojem kao kupci sudjeluju „obični“ ljudi i njihovi automobili (na kredit). Neki imaju više novaca, pa kupuju Porsche Cayenne, dok neki drugi i u Seatovom modelu Ateca vide praktičnu demonstraciju vlastitog uspjeha u životu. No Bugatti je iznad svega toga. Ili bi barem trebao biti, no korporativna politika koju svi (kao) toliko mrze i opet presuđuje „tradiciji“, „posebnosti“ i sličnim pojmovima s kojima se u današnje vrijeme kite samo najbolji. I upravo tu je Bugatti kroz ideologiju SUV-modela izgubio kompas. Odnosno još uvijek nije, ali uskoro itekako bude. Bugattijev direktor izjavio je kako se oko baze u obliku šasije i motora već neko vrijeme u teoriji raspravlja, što zapravo puno govori samo po sebi, jer će kupcima na tržištu umjesto pravog Bugattija stići redefinirani Audi Q-nešto ili Volkswagen Touareg. A to je istovremeno smiješno i žalosno, jer se na listi Bugattijevih kupaca nalaze prinčevi, predsjednici i multi-milijarderi, a ne ekipa koja traži popuste u salonima i kupuje automobile na 843 rate kredita ili leasinga.
Stoga je ova vijest za Bugatti zapravo tek jedna velik šaka u oko. Ali barem ćemo se mi cinici imati čemu smijati.
