Porsche – ružnoća je (ipak) nasljedna
Kada se prije nekoliko godina na tržištu pojavila Porscheova limuzina s četverim vratima, moram priznati da mi je inicijalna reakcija bila uobličena u dizanje želuca. Da, Panamera prve generacije istovremeno predstavlja predivan i ružan automobil.
I stav o tom automobilu zapravo ovisi o tome da li je čovjek smješten izvan automobila ili udobno sjedi u njemu.
No jeste li znali da ideologija 911-ice s četverima vratima datira godinama unazad?
Godina je 1988.
Novi val dizajnera odrađuje svoje prve mjesece u Porscheu i optimistični su u smislu određenih promjena i konačnog pomicanja Porscheovih modela iz ere jednoličnosti u neku sasvim novu.
Samim time na stol glavnih i odgovornih ljudi u Porscheu svakodnevno pristižu crteži i ideje koje bi eventualno mogle zaživjeti u nekoj manje ili više konceptualnoj formi te Porsche odmaknuti od fokusa usmjerenog prema modelu 911.
Tome teže i razni ljudi na nekim višim pozicijama unutar tvrtke, jer su svi itekako svjesni da se od stare slave ne može (pre)živjeti.
No u cijeloj priči postoji i nekoliko problema…

Prvi je problem sveden na jednostavnu činjenicu koja glasi „911 je zakon“. Samim time je tom modelu u tim vremenima puno toga bilo podređeno.
Klijentela je bila manje-više stalna i profilirana kroz entuzijaste koji su u obliku 911-ice vidjeli puno više od sportskog automobila.
Velik broj kupaca na dnevnoj je bazi unaokolo vozikala svoje 911-ice i paralelno s time svako toliko posjećivala neku stazu i guštala u zavojima i ravninama iste boreći se sa štopericom.
S vremenom je upravo to postao jednim od najposebnijih dijelova priče o 911-ici, ali i o Porscheu kao prezimenu koje ovaj model potpisuje.
Polivalentnost 911-ice bila je apsolutna i time se doista rijetko koji automobil čak i dan-danas može pohvaliti. No u toj je polivalentnosti uz istovremenu tradiciju i status vlasnika i jest bila najveća čar Porschea 911, pa stoga ni ne čudi kako se upravo taj model održao na tržištu već više od pola stoljeća.
Drugi je problem stajao u činjenici koja kaže da u to vrijeme Porsche malo pomalo zapada u financijske probleme.
Prodaja automobila za tu slavnu tvrtku iz mjeseca u mjesec sve više i više pada, a na tržištu se očekuje novi model već tada legendarne 911-ice.
Zbog toga su glavni i odgovorni ljudi u Porscheu itekako spremni slušati mlade nade koje same po sebi nude neka za Porsche savršeno nekonvencionalna rješenja, kojima bi se financijska moć eventualno ojačala te bi tvrtka na neki način doživjela vlastitu renesansu.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, Porsche u ponudi nema samo model 911, već i modele 944 (između ostalih i u vrlo popularnoj verziji S2) te model 928 koji je u pravilu inicijalno zamišljen kao zamjena za 911.
No to nikako nije dovoljno da bi se kroz vrata u Zuffenhausenu doveli neki novi klijenti i kupci.
Samim time je otvoren prostor za određene eksperimente, od kojih je glavni bio uobličen u konceptni model pod brojem 989.
Porsche 989 uobličen je u limuzinu s četverim vratima i V8-motorom smještenim naprijed te s pogonom na stražnje kotače.
Samim time je već opisom nalik modelu 928, no to nimalo ne čudi, jer dotični konceptni automobil svoju bazu i vuče iz dotičnog modela koji nikad nije uspio zamijeniti 911-icu.
Sama karoserija zapravo izgleda poprilično smiješno, jer na prvi pogled određenim detaljima izgleda kao vanbračno dijete modela 928 i 911. No to čak i nije toliko bitno, jer je sam automobil iz svih kuteva jednostavno užasan.
Četvera vrata na nečemu strahovito nalik Porscheu 911 zapravo su izgledala savršeno nepotrebno, a i s one praktične strane sva ta vrata nisu značila neku pretjeranu sreću.
No najveći problem bio je u tromosti automobila usprkos činjenici da je pod „haubom“ bio 5-litarski V8-motor s 300 konjskih snaga.
Dotični motor u modelu 928 svoj je posao odrađivao jako dobro, ali u konceptu 989 cijela priča baš i nije imala smisla, jer je dotični automobil težio preko 1,800 kilograma. A to baš i nije značilo idealan omjer snage i težine.
Naravno, tome se pokušalo doskočiti na raznorazne načine, pa je ubrzo za koncept 989 napravljen i novi 4,2-litarski V8-motor s kutem cilindara od 80 stupnjeva, koji je razvijao ukupno 320 konjskih snaga. Ali ni to nije bilo dovoljno snage da bi ovaj planirani konkurent modelima Mercedes-Benza i BMW-a zapravo uspio kako je inicijalno planirano.
Do 1991. godine glavni Porscheov inženjer Dr. Ulrich Bez borio se rukama i nogama da bi ovaj konceptualni automobil ugledao produkcijsku fazu.
Ali kada je prodaja modela 928 počela padati, glavni i odgovorni ljudi u Porscheu sjeli su zajedno i odlučili bez puno odugovlačenja ukinuti program razvoja ovog konceptnog modela.
Dr. Bez je laganim korakom izašao iz Porschea, a 1992. godine je projekt 989 konačno ukinut za sva vremena…
Ili se barem tako činilo posljednjih dvadesetak godina.
Naime, nekolicina modela je itekako profitirala zbog postojanja ovog uvrnutog i prema mnogima savršeno nepotrebnog konceptnog automobila, pa su tako prednji farovi s ovog modela završili na Porscheu 911 generacije 993.
Stražnja su svjetla svoju vrlo sličnu varijaciju na temu doživjela na 911-ici generacije 996, dok je sam oblik karoserije zaživio nekih dvadesetak godina kasnije, kada je na tržište stigao „Porsche na koji je pao klavir“, tj. Panamera.
Samim time mislim da je realno zaključiti kako je ružnoća ipak nasljedna, jer koncept 989 i prva svijetu predstavljena Panamera taj „gen“ imaju kao zajedničku osnovu.