Novi Lamborghini Countach i sve što s njime ne valja
Glavni dizajner pod imenom Mitja Borkert na premijeri je izjavio „Countach LPI 800-4 nevjerojatna je prilika za prikaz dizajnerskog izričaja. Jer uzeti automobil koji je toliko važan i nastaviti njegovu evoluciju u novu eru jedinstvena je privilegija“.
A ja se pitam kog se vraga g. Mitja nije primio posla kako treba…
Realno gledano, iako sam dizajner i svijet automobila u toj pripadnosti dizajnu oduvijek obožavam, možda nije primjereno kritizirati nečiji rad. Ali s obzirom na to da sam kao klinac danima i noćima blejao u postere na zidu s motivom Countacha, nekako sam taj legendarni automobil upoznao od „A“ do „Ž“. I zbog te neizmjerne ljubavi prema klinastom dizajnu koji je s ovim automobilom iz teorije ušao u stvarnost ipak nekako mislim da imam stvar-dvije za reći.
Jer čak i ako zanemarimo da ovaj novi Countach ne predstavlja baš puno više od pukog skupljanja novaca nuđenjem nostalgije na tržište, sam dizajn na sebi nosi problem do dva.
Stoga oko tog dijela priče idemo u revijalnom tonu…
Prednji dio automobila:
Ako samo malčice pogledamo originalni Countach iz sedamdesetih, primijetit ćemo da prednji branik ovog novog multi-milijunskog čuda ima poveznice s legendom. Jer za početak ona jedna-jedina crta donosi dašak tradicije i nostalgije. Ali izuzev te jedne-jedine crte zapravo i nema pretjerano puno poveznica između starog i novog Countacha. No ajmo to pripisati modernim vremenima i maknuti se s branika na neke druge detalje…
Vjetrobransko staklo na neki način podsjeća na stari Countach. Ali s druge strane ipak djeluje malčice previše civilizirano i ovozemaljski. I trebalo bi pri svom završetku, odnosno pri ulasku u domenu limarije prednjeg dijela nositi čistu plohu bez ikakvih dodataka u crnoj boji. Baš kao što je to bio slučaj s originalnim Countachem kada se po prvi puta pojavio na tržištu. Ali ono što najviše bode u oči svodi se na prednje farove koji već na prvi pogled samo odražavaju mimiku s kojom se nitko od dizajnera nije poslužio do kraja.
Da elaboriram…
Originalni je Countach na sebi ponosno nosio „Pop-Up“ farove. I ti su pokretni farovi u svijetu automobilskog dizajna bili i ostali jednim od najvažnijih dijelova estetike svakog automobila dizajniranog „u klin“. Kada to ne bi bilo tako, onda bi svaki Lamborghini bez problema mogao izgledati poput Espade, Jarame i tome sličnih uradaka koji su na cesti svojim prednjim dijelom djelovali poput svakog drugog automobila. Dakle, kao segment „klina“ u cjelini, novi je Countach sa svojim klasičnim farovima ispao prepun kompromisa. A kompromis i Countach od davnina ne idu u sklopu iste rečenice.
I to nikako.
Da je g. Mitja kojim slučajem inzistirao na „Pop-Up“ farovima kao što je npr. ekipa iz Ares Designa inzistirala na tom neizostavnom dijelu povijesti u sklopu svog modela Panther, cijela bi priča oko Countacha bila kudikamo uvjerljivija. Ovako novi Countach na neki način podsjeća na Diablo GTR ili bilo koji drugi Diablo od 1999. godine na ovamo. A s obzirom na to da Countach i Diablo kao modeli također ne idu u sklopu iste rečenice, ta bi poveznica bila besmislena. Baš kao što je to slučaj i s prednjim farovima novog Countacha.
Bok automobila:
S boka je zapravo jako dobro vidljivo što je g. Mitja zajedno sa svojim timom htio napraviti. Ali ako se mene pita, i opet se radi o tek polu-dovršenom dizajnu koji uz određene poveznice s originalnim Countachem baš i nije ispao onako kako treba.
Za početak je NACA-duct pretjerano velik. I previše podsjeća na Aventador. Odnosno model na kojem je novi Countach zapravo baziran.
Naravno da sam NACA-duct ima smisla i nastavlja tradiciju usprkos pretjerivanju s veličinom.
Vrijedi spomenuti kako se Countach unutar svojih razradbenih faza često pregrijavao, pa je g. Marcello Gandini odlučio Amerima „ukrasti“ komadić aerodinamike i uklopiti ga u svoj dizajn za LP 112 (kako se Countach u svojoj konceptnoj fazi nazivao). Time je s jedne strane dizajn ostao netaknut, a upotrebljivost automobila je narasla za preko nekoliko postotaka. I taj je dio g. Mitja nastavio u sklopu ove nove iteracije modela. Ali ako ćemo realno, tadašnje rješenje s ovim današnjim nemaju baš pretjerano puno veze.
Uz NACA-duct koji predstavlja kamen spoticanja tu ima još nekolicina detalja koji su mogli biti izvedeni drugačije. Odnosno sličnije onima s kojima je originalni Countach stigao na tržište. Ali iz nekog razloga je „A“ most ostao debeo i pretjerano zaobljen, dok retrovizori samo nagrđuju bok automobila.
Da se g. Mitja odlučio što je moguće više pratiti originalni Countach, umjesto retrovizora bi se na boku automobila nalazile kamere. Ili bi se pak kao dizajner poslužio krovom na kojem se retrovizor u originalu nalazio. I to bi bilo sasvim dovoljno da bok samog automobila djeluje puno jače „retro“ nego što je to na kraju ispao slučaj.
Vrata također imaju problem. Dotična završavaju u samom rubnjaku, što s originalnim Countachem nije bio slučaj. I to također kvari retro-orijentaciju novog Countacha u odnosu na originalni. Ali s obzirom na sva moguća pravila i legislativne regulative, taj dio priče najvjerojatnije nije bio izvediv na bilo kakav drugačiji način, pa eto… Neka ti bude striček Mitja.
Što se tiče ostatka čudnih dijelova i detalja vrijedi spomenuti čudnovato-izgledajuće rubnjake koji baš i nemaju pretjeranog smisla.
Kotači također ne prate legendarni Campagnolo dizajn. A to je pak jedan od onih neoprostivih dijelova na kojima se dobrim dijelom vidi želja za uštedom. I to na automobilu koji prema nekim informacijama košta 2,6 milijuna Dolara.
Hmmm… Treba li za taj dio zahvaliti Nijemcima koji upravljaju s Lamborghinijem? Ili je to zapravo tek retoričko pitanje…
Hmmm…
Uglavnom, gledano s boka novi Countach puno više podsjeća na 2011. godinu i tada novi Aventador, nego na 1971. godinu kada se po prvi puta u javnosti pojavio originalni Countach. I to se moglo izbjeći, ali eto… Iz nekog razloga to baš i nije bio slučaj.
Stražnji dio automobila:
Originalni Countach sa svoje stražnje je strane uvijek djelovao pomalo sklepano. Jer počevši od stražnjih svjetala kvadratnog oblika montiranih u nešto nalik trokutu na ecstasyju sve skupa nekako nema smisla. Ali s druge strane je Lamborghini ostao vjeran ideji i u tome leži dobar dio posebnosti ovog automobila od njegove premijere do danas.
Ovaj moderni dizajn doista jest moderan. I u sklopu stražnjeg dijela novog Countacha djeluje savršeno skladno. I u tome zapravo jest problem. Jer ako se samo malčice prebacimo u domenu narodnih mudrosti, na um istog momenta pada jedna koja se savršeno uklapa u ovu priču. A ta glasi „Tek kada zavoliš nečije mane, to je prava ljubav“.
Stražnji dio novog Countacha teško je voljeti ako se čovjeku dopada onaj s kojim je originalni Countach egzistirao na tržištu. Jer ovaj novi zapravo nema mane, već samo vrline s kakvima se diče moderni Lamborghinijevi modeli. A stražnja svjetla taj dio priče savršeno potvrđuju.
Izuzev tog modernog i svjetlucavog savršenstva bez mane već je na prvi pogled vidljivo da novi Countach pomalo skriva svoje široke stražnje kotače. A to s originalnim Countachem također nije bio slučaj. Ali možda se najveći propust svodi na nedostatak pretjerivanja sa stražnjim krilom.
Doduše, to je stražnje krilo služilo ravno ničemu. I na Countachu se po prvi puta pojavilo nakon nekoliko godina od predstavljanja modela na tržištu. Na nekim je podnebljima to ogromno stražnje krilo bilo nelegalno, pa su se mnogi primjerci Countacha vozili bez njega. Ali s druge strane je u sklopu ovog novog Countacha g. Mitja pratio sve generacije modela, pa je zapravo čudno da se na njega nije moglo montirati makar neko pokretno krilo koje bi izlazilo iz automobila u nekim posebnim situacijama. Uostalom, ista grupacija sastavlja Bugatti Chiron koji ima pokretno stražnje krilo, pa je stvarno nejasno kako je jedan od onih potpisnih dijelova originalnog Countacha ostao izostavljen.
Ali eto… Valjda se za 2,6 milijuna Dolara po komadu nije isplatilo razvijati dizajn i prilagođavati tehnologiju, pa je novi Countach ostao prikraćen za jedan od najposebnijih dijelova s kojima je original dolazio svojim kupcima.
Naravno da detalja ima još hrpetina. Neki su veći i uočljiviji, a neki su primjetni tek onima koji Countach već desetljećima obožavaju. No na kraju krajeva svima može biti drago da se Lamborghini u 2021. godini sjetio na svoj najpoznatiji, najkičastiji, najnepraktičniji i najopasniji model s kojime se ova tvrtka ikada pojavila na tržištu.
Jer usprkos manama, kompromisima i toni toga što s ovim automobilom zapravo ne valja, mogu reći da mi je i dalje drago da postoji.
A vama cijenjeni čitatelji?
