Nissan je u drami. I to nikoga ne bi trebalo čuditi
Nissanova ponuda sportskih automobila kao da ne postoji. Renault, Mitsubishi, striček Ghosn… Generički pristup, SUV-ovi, CUV-ovi, flotna vozila, taksiji… Sve je to presudilo Nissanu i stanju u kojem se ovaj nekada itekako poseban i zanimljiv proizvođač automobila danas nalazi.

Loše vijesti iz Japana. Točnije iz Nissana koji se ovih dana ponaša poput posrnulog diva i bilježi najgore prodajne rezultate u svojoj povijesti. Doduše, većina posljednjih tromjesečnih izvješća od strane proizvođača automobila nije baš optimistična. A s obzirom na manično izbacivanje modela na tržište i sve češće „fajtove“ pojedinih legislativa s proizvođačima automobila, čini se i da je kriza na pomolu. No svi se nekako (barem za sada) na ovaj ili onaj način izvlače. Točnije, svi izuzev Nissana koji ovih dana stvarno proživljava apsolutnu dramu.
Naime, osim suđenja bivšem šefu Renault-Nissan-Mitsubishi konglomerata, odnosno gdinu. Carlosu Ghosnu, koji se i dalje suočava s optužbama za „financijske nepravilnosti“ u Japanu, Nissan trese i svojevrsna kriza identiteta. Jer aktualna ponuda modela svedena je tek na dva vremešna i pomalo olinjala sportska modela, te na tonu bezličnih limuzina i kompaktnih pripadnika današnje automobilističke scene. A uz to je Nissan jedan od vodećih proizvođača SUV-modela koji su u današnje vrijeme ultra-popularni. Samim time dijelom postaje jasno kako se odjednom dogodila kriza i u smislu prodajnih rezultata, jer (ako ćemo realno), Nissan već odavno nije predstavio nikakvu revoluciju, već se kao proizvođač automobila prepustio generici letargiji. A tržište to itekako dobro prepoznaje. I sve to predstavlja puno više od pukog pitanja oko upravljanja, jer je u cijeloj priči zakazala svaka stepenica u lancu – od dizajna do prodaje.

Prema nekim pokazateljima je Nissanova operativna dobit u prvom tromjesečju pala za nevjerojatnih 99 posto. I to usprkos konstantnom smanjivanju marže operativne dobiti koja je samo u posljednjih godinu dana pala s 4 na 0,1%. Uz to se već neko vrijeme radi na smanjenju proizvodnih kapaciteta, ne bi li se na takav način pokušalo doskočiti lošoj prodaji i plasmanu modela na tržište. Ali u svemu tome očito ništa ne pomaže, jer Nissan i dalje ponire poput kritično oštećene nuklearne podmornice – i to u Marijansku brazdu.
Stoga je Nissanovo aktualno vodstvo upravo ovih dana najavilo ukidanje nekih 10,000 radnih mjesta na globalnoj razini. No umjesto spomenutih 10,000 radnih mjesta, „pod nož“ će pasti njih 12,500. A to pak u prijevodu znači jako puno gladnih usta.
A evo i zašto:
Neto dohodak u razdoblju od travnja do lipnja (odnosno unutar dva mjeseca) pao je za 95%. Prihodi su popadali za cijelih 13% unutar posljednja tri mjeseca i globalni je maloprodajni volumen pao za 6%, odnosno na 1,23 milijuna primjeraka raznoraznih modela na raznoraznim tržištima. Pa kad se počnu zbrajati cifre i konkretizirati cijela priča do krajnjih granica, vrlo brzo dolazimo do nekoliko desetaka milijardi dolara manjka u Nissanovoj blagajni. A to nije mala stvar, iz kojeg god kuta cijelu ovu priču gledali.
Na sve se ovo tek ukratko osvrnuo Saikawa-san na službenom brifingu koji se održao prije nekoliko dana. Tom je prilikom Nissanov aktualni gazda rekao: „Rezultati su stvarno bili negativniji nego što smo očekivali. Mislili smo da će situacija biti izazovna. No stvarni rezultati maloprodaje bili su neznatno ispod očekivanja. To moramo priznati“. Dakle, priznanje ovih loših vijesti i službeno je tu. Ali preko 22 milijarde dolara gubitka u samo nekoliko mjeseci nazvati „neznatnim“… Hmmm…
Za Nissan i sve ostale proizvođače automobila prodaja se smanjila u Kini i SAD-u, odnosno na dva najveća tržišta automobila na svijetu, i to upravo tim redoslijedom. I borba (naravno) i dalje traje. Ali pojačavanje slabih profitnih marži u SAD-u kao ključnom tržištu na kojem je gdin. Ghosn tijekom svog mandata izvršnog direktora godinama na silu povećavao tržišne udjele nije urodilo plodom. A oko tog dijela priče se pak oglasio g. Motoo Nagai kao predsjednik novoosnovanog odbora za reviziju proizvođača automobila: „Pogoršanje performansi u Sjedinjenim Državama je veliki problem s kojim se suočavamo. Dugo smo se brinuli o povećanju volumena (koji se prodaje na tržištu). Jurili smo brojke i kvote. A sada je vrijeme za poboljšanje branda“. I dobro da se netko konačno sjetio pristupiti iz tog kuta. Jer Nissan je nakon uživanja u plodonosnim devedesetim godinama prošlog stoljeća na momente tek preživljavao na staroj slavi. A sve je vrijeme priča odlazila u negativnom smjeru i prema sumanutom pretrpavanju tržišta modelima koji nakon samo par mjeseci postojanja nikome nisu bili interesantni. I sad se odjednom svi čudom čude kako je nastupila kriza – i ona financijska, ali i ona koja podrazumijeva identitet Nissana kao marke.

Uglavnom, voljeli Nissan ili ne, te preferirali japansku auto-industriju u odnosu na njemačku, talijansku ili američku, s obzirom na ovakve brojke i navode svakom auto-entuzijastu itekako ostaje gorak okus u ustima. Jer Nissan već godinama nije ono što je nekada bio. A kako u ovom momentu stvari stoje, više nikada neće ni biti.
Jer tržište automobila već odavno nije zabavno. Automobili poput Turbo-pogonjenih jurilica iz osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća u ovim današnjim politički i sociološki korektnim vremenima više nitko ne želi. A Nissan se iz svog zimskog sna malčice kasno probudio. I sada sve to skupa dolazi na naplatu. A sve će to skupa platiti i na svojim leđima prenijeti 12,500 radnika – baš kao što je to već stoljećima slučaj.
Stoga na kraju ovog teksta vrijedi reći tek jedno sarkastično „Bravo Nissan“.










