Nevjerojatno – FIAT 500 dobio je posebnu verziju
Ajmo se pretvarati da ovakav naslov u kontekstu malenog Fiata nismo vidjeli već trideset puta. A mogli bismo se pretvarati i da za Fiat 500 čujemo prvi puta u životu…
Fiat 500 – taj preslatki maleni gradski leptirić na četiri kotača. Preslatki maleni auto koji je još tamo negdje od sredine pedesetih do sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća fascinirao ogroman broj ljudi. Jer ovaj je maleni Fiat jednostavno bio presladak – baš kao što je to bio slučaj i s originalnim BMC Minijem. Isto tako je poput originalnog Minija bio i ekstremno praktičan, jednostavan i jeftin za održavanje. A to su oduvijek bile kvalitete koje su kupcima bile zanimljive i hvale vrijedne.
Uglavnom, ako bismo birali instantno prepoznatljivu legendu talijanske auto-industrije, onda bi se ovaj maleni Fiat najvjerojatnije našao barem u top 3, ako ne i na prvom mjestu te imaginarne top-liste. Amen.
Novi je nasljednik svjetlo dana ugledao tridesetak godina nakon gašenja proizvodnje originalnog malenog Fiata. Nastao je na bazi koncepta pod nazivom Trepiùno, odnosno kodnog naziva Tipo 312 i ukratko se radi o novoj retro-viziji malenog gradskog automobilčića koji bi izuzev prijevoza od točke A do točke B vlasniku trebala osiguravati i ogromnu količinu izvornog talijanskog stila gdje god išao. Time je novi Fiat 500 apsolutno pogođen automobil iz kojeg god kuta se na njega gledalo.
Gabaritima (relativno) malen, zaobljen i sladak. Retro taman koliko treba, a s druge strane u smislu tehnologije i opreme apsolutno spreman postaviti se poput vrijednog konkurenta unutar klase. I ne samo to, već bi se slobodno moglo reći kako je ovaj maleni Fiat na tržištu jednostavno klasa za sebe.
OK…a sad dosta pretvaranja…
Ovaj maleni Fiat usprkos svim svojim atributima na tržištu stoji već punih 12 godina. Samim time predstavlja materijal na koji bi se čak i Nissan 370Z mogao nasmijati do suza, jer 12 godina prisutnosti na tržištu u današnje je vrijeme jednostavno previše. Pogotovo ako se radi o automobilu koji je sporadično tek blago redizajniran, što u ovom slučaju stvarno jest tako. I zato je Fiat 500 usprkos svim svojim kvalitetama i atributima jednostavno postao dosadan.
Doduše, Talijani su tijekom godina uspjeli shvatiti da redizajni i specijalne edicije djeluju kao najbolji način za prodaju vremešnih modela na tržištu, ali s obzirom na trideset raznoraznih edicija za Fiat 500, nekako se čini da su i tu kartu u Torinu već odavno odigrali.
Od 2007. godine, kada je Fiat 500 po prvi puta predstavljen javnosti, stvarno je na tržište izbačeno 29 edicija ovog malenog gradskog prometala. Nazivima od Gucci, preko Pink, Barbie, Aria, Ferrari, Felipe Massa i još hrpetine varijacija na temu, preko Abarthovih izvedenica poput Speed Grey, Tributo Ferrari i Maserati, pa sve do brojčano-tekstualnih shema poput 695 Competizione i tome sličnih izvedenica, Fiat 500 je stvarno iz nečeg zanimljivog i slatkog prešao u domenu dosadnog i napornog. A svemu tome ova jubilarna 30. „specijalna“ edicija nimalo ne pomaže…
Naime, posljednja u nizu „specijalnih“ edicija za Fiat 500 naziva se „Dolcevita“. I to zapravo govori sve o modnoj orijentaciji ovog automobila prema tržištu. Prema službenim informacijama iz Fiata, ova je edicija Cinquecenta nastala kao svojevrsna proslava obljetnice (pazite sad) 62. godišnjice postojanja ovog modela. Dakle, ne 60. obljetnica. Ne 65. obljetnica. Jednostavno brojem tamo negdje napola između brojki kakve ostatak automobilskog svijeta inače slavi. Hmmm…
Cijela je tematika iz nekog razloga ljetna, te je Fiat 500 Dolcevita automobil s već 12 godina poznatim retro-stilom i nautičkom tematikom. I to je prvenstveno vidljivo s vanjske strane malenog Fiata.
Eksterijer je polakiran u novu (tj. bolje rečeno još jednu) bijelu boju nazvanu „Gelato White“ (odnosno sladoled-bijela za one kojima talijanski jezik nije jača strana). I samim time iskreno čudi da se ovaj Fiat ne prodaje na kuglice i u kombinaciji s kornetom. Uglavnom, toj su sladoledarskoj bijeloj boji dodani neki crveni i plavi elementi u obliku pruga, a cijelu priču zaokružuju kromirani detalji i stakleni krov. Talijani će reći kako je to jedan od ultimativnih izričaja stila, te kako su se oko dizanja ove „specijalne“ edicije Cinquecenta opako potrudili, ali kao zlobnik kojem sarkazam predstavlja drugi jezik, moram reći da me cijela priča neodoljivo podsjeća na montažnu škrinju sa sladoledima na plaži na Viru. Samim time moram priznati i da me baš čudi da potpis na ovaj dizajn nije stavio netko prezimena Tahiri ili Krasniqi. No to sam samo sarkastični ja…
Interijer također priča neku polu-nautičku, ljetnu i također pomalo sladoledarsku tematiku – baš kao što je to slučaj i s eksterijerom. Sjedala izgledaju luksuzno i presvučena su s kožom u boji…hm…kože. Ista je priča i s armaturom, stupovima krova i oplatama vrata, a u kombinaciji s tim kožno-kožnim detaljima tu su i neki drveni detalji, te „poseban“ dezen tepiha.
Uz svu tu vizualnu privlačnost ide i nekolicina stavki s popisa dodatne opreme koja u sklopu ovog nautičko-ljetno-sladoledarskog Fiata dolazi serijski. Od tih stavki vrijedi spomenuti multifunkcijski volan, dvozonski klima-uređaj i infotainment-sustav, dok je ostatak sveden tek na nekolicinu detalja po kojima se Dolcevita razlikuje od ostatka ponude u domeni Fiatovog gradskog mališana.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, te podijeli s osamnaest, bobije se…hm…ništa pretjerano posebno i inventivno.
Što se motorizacije tiče, u ponudi za Dolcevitu nalazi se tri varijacije na temu. Riječ je o 1,2-litarskom motoru s četiri cilindra i tvornički ugrađenim plinom. Zatim je tu onaj s jednom litrom zapremine i ukupno 69 konjskih snaga, a kraj ponude čini 0,9-litarski TwinAir-motorčić snage 85 konja.
Dakle, u prijevodu, motori se mogu bez problema opisati kao malen, manji i najmanji. A to je pak smiješno, jer ako samo zavirimo koju godinu unazad, lako je vidljivo da Fiat nije bio toliko škrt sa zapreminama motora, pa malčice čudi zašto je odjednom postao – i to u sklopu ove „posebne“ i „slavljeničke“ verzije modela. No to je ipak Fiat – tvrtka kojoj je pojam zdrave logike očito u nekom momentu postao stran.
Uglavnom, nakon 12 godina postojanja i 30 „specijalnih“ verzija, Fiat i dalje pokušava prodavati automobil koji je dosadan već i Bogu i Vragu. Odjel marketinga se opako trudi nakon svih tih godina ovaj maleni automobil prikazati svježim i zanimljivim, ali to već odavno nikoga ne fascinira baš previše. Jer 12 godina za jedan model na današnjem je tržištu jednostavno vječnost. A vječnost ne zanima kupce kojima je za primanje prosječne informacije (prema istraživanjima) i 25 sekundi previše.
I zato Fiat 500 već odavno nema smisla, pa je prava šteta da Talijanima to nije jasno.
