Najluđi homologacijski specijali svih vremena: MG Metro 6R4
U eri bolesno brzih i totalno poremećenih automobila koji su se borili za prevlast unutar „Grupe B“, ovaj je maleni, uglati i poprilično zdepasti automobil ispao najporemećenijim sudionikom tog blatnjavog oktanskog cirkusa. A s obzirom na tadašnja homologacijska pravila, naravno da su se i kupcima za cestovnu upotrebu nudili primjerci ovog automobila…

Godina je 1984. Englezi u pauzama između štrajkova gledaju televiziju i pitaju se zašto Francuzi, Nijemci i Talijani na bojnom polju „Grupe B“ ratuju bez njih.
A onda se netko pametan sjetio predložiti upravi tadašnje Austin Rover grupacije (odnosno bivšeg British Leylanda) stvaranje ultimativnog britanskog Rally-automobila koji bi pretendirao na sam vrh trona u svijetu Rallyja.
Uglavnom, kada je upravni odbor održao nekoliko sastanaka, stvoreno je povjerenstvo čiji je zadatak bio osigurati da upravo jedna takva poremećena kreacija stigne na svijet i svim silama demonstrira snagu jedne kolonijalne zemlje.
I tako je unutar samo nekoliko mjeseci nastao prvi prototip za MG Metro 6R4.

Baziran na Austinovom modelu Metro s kojim izuzev naziva nije imao nikakve veze, 6R4 je od samog početka i prvih skica bio babaroga. Jer dok su drugi proizvođači za „Grupu B“ razvijali tehnološka čuda, Austin Rover grupacija je odlučila cijelu priču oko motorizacije ovog automobila preokrenuti u onaj „back to basics“ smjer i time izbjeći bilo kakva respiratorna pomagala i ostale gluposti zbog kojih se snaga na kotače isporučuje sa zadrškom i uz oveću pauzu.

Motor dakle nije imao Turbo-punjač. Ali je s druge strane zato imao 6 cilindara i 3 litre zapremine zbog čega FIA nije pretjerano puno komplicirala oko legaliteta za ovaj automobil. Prema nekih tvorničkim podacima iz tog vremena, snaga ovog motora sezala je od nekih 250 do čak 400 konja uspomoć kojih je ova malena i uglata karoserija zajedno s ostatkom automobila do „stotke“ ubrzavala za 3,2 sekunde.
S vremenom se ovaj isti motor našao u sklopu prelijepog i legendarnog Jaguara XJ220, ali to je već jedna sasvim druga priča…
Pogon je naravno bio na sve kotače i to s rasporedom od 33% na prednjim kotačima te 67% na onim stražnjima, što je od ovog automobila činilo poremećeni stroj koji za volanom ne trpi budalaštine i nesposobnost.

Kako bi se osiguralo sve najbolje za ovaj automobil, Austin Rover grupa za početak je cijelu priču odradila u sklopu tvrtke MG. Zatim su oko konstruiranja i optimizacije motora zajedničkim snagama prionuli Cosworth i TWR, a onda je kao trešnjica povrh torte sa šlagom u cijelu priču stigao Williams Engineering i proizveo jednu od ponajboljih šasija svih vremena s kojom se mogao pohvaliti jedan Rally-automobil.
Zbog svega su toga sve oči nacije bile uprte u ekrane kada se ovaj maleni uglati monstrum po prvi puta pojavio na RAC-Rallyju. A onda se probudio apsolutni nacionalni ponos kada je Tony Pond za volanom Metra 6R4 na istom reliju do cilja stigao treći – iza dvije Lancie Delte S4.
Od tog trenutka nadalje su Englezi imali svog konja za utrku i sve se činilo previše dobro da bi bilo istinito. A onda se ispostavilo da je doslovno takav slučaj…

Naime, kako je nakon portugalskog relija u izdanju iz 1986. godine i onog (ne)slavnog izlijetanja jednog FordaRS200 u publiku „Grupa B“ praktički nestala preko noći, tako se Austin Rover grupacija zajedno sa svojim malenim i nenormalnim čudom na četiri (pogonska) kotača odjednom našla u problemima. Jer automobil još nije dosegao niti pola svog ogromnog potencijala kada mu je ukidanjem „Grupe B“ izmaknuto tlo pod nogama.
Srećom pa su Bogovi auto-sporta tih dana bili naklonjeni divljaštvu za volanom, pa se ubrzo nakon ukidanja „Grupe B“ u svijetu RallyCrossa pojavila „Divizija 2“.
U sklopu te su se divizije odjednom našli preostali primjerci monstruma iz „Grupe B“, pa je u sklopu te priče i MG Metro 6R4 pronašao svoje mjesto. I što je najbolje od svega, ovaj se automobil u svemu tome snašao poput praščića u blatu i ostvario neke zavidne rezultate.
A cestovnim je primjercima od tog trenutka do danas samo rasla cijena…

Naime, kako bi se ispoštovala homologacijska pravila s kojima je FIA regulirala legalnost natjecanja, MG Metro 6R4 morao se proizvesti u 200 primjeraka. I upravo to se i dogodilo samo par tjedana prije nego li je Metro 6R4 zabilježio svoj inauguralni nastup na reliju.
Doduše, te su cestovne verzije sa svojih 200 konja i oznakom „Clubman“ bile sve samo ne realna preslika onog trkaćeg čudovišta s kojim je Austin Rover grupacija krenula u osvajanje relija diljem planete. Ali i tih je 200 konja bilo sasvim dovoljno da uz cijenu od tadašnjih 40-ak tisuća Funti svi proizvedeni primjerci odu svojim vlasnicima.
Naknadno je doduše proizvedeno još 20 primjeraka ovog automobila u svom punom sjaju, odnosno s nekih 400 konja. Ali s obzirom na apsolutno divlji karakter ovog proširenog i poprilično izobličenog mališana ne treba nikoga čuditi kako od te mini-serije do danas nije preživio skoro niti jedan primjerak.
Uglavnom, ako je tih dana u Velikoj Britaniji postojala pokretna verzija nacionalnog ponosa, onda je to bio upravo ovaj automobil.
No sreća i oduševljenje nažalost nisu bili dugog vijeka…

U današnje vrijeme nema još puno cestovnih (odnosno „Clubman“) verzija Metra 6R4. Ali oni egzistirajući primjerci svojim vlasnicima donose status i jednu od onih investicija koje bez ikakvog truda same od sebe dobivaju na vrijednosti. Tome u prilog ide njegov danas već legendarni motor, ali i sva sila stavki iz popisa opreme koji od ovog punokrvnog Rally-monstruma čine automobil u kojem nije teško uživati. Jer izuzev „H“ pojasa i trkaćeg prekidača za gašenje automobila zapravo sve ima i formu i funkciju koja je barem nalik jednom sasvim normalnom cestovnom automobilu iz tog vremena.
Prema nekim testovima je MG Metro 6R4 čak i u današnje vrijeme brz, agilan i realno upotrebljiv. Ali sve to dolazi i uz karakter koji je sve samo ne bezopasan.
I zato se primjerci ovog automobila većinom čuvaju.
Jer od tih vremena do danas upravo MG Metro 6R4 čvrsto stoji kao jedan od najporemećenijih automobila svih vremena, pa samim time i kao homologacijski specijal u svojoj cestovnoj verziji nije riječ o pretjerano normalnom automobilu.
I to je zapravo super, zar ne?!
