Najluđi homologacijski specijali svih vremena: Citroën BX 4TC
Kada bismo sastavljali popis najblesavijih automobila koji su se ikad natjecali u sklopu neke serije utrka, za pretpostaviti je kako se ovaj Citroënov model nitko nikada ne bi sjetio gurnuti na stazu.
Ali tradicionalno uvrnuti Francuzi ne razmišljaju poput ostatka svijeta, pa se nakon Citroëna Vise u svijetu Rallyja našao i model BX.

Tamo negdje krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća je u Citroënu pokrenuta priča oko nasljednika čudnovatog i genijalnog modela GS. Jer nakon godina i godina proizvodnje ovog modela, glavešine unutar tvrtke poželjele su nasljednika u toj klasi automobila.
E sad… S obzirom na to da je GS kao model ispao omanjom revolucijom i udobnijeg obiteljskog automobila srednje klase praktički da nikada nije ni bilo, naravno da je novi model morao nastaviti tu priču. I to na najbolji mogući način.
Stoga se ekipa u Rennesu primila posla i nakon tone ideja svijetu je 1982. godine predstavljen Citroën BX.
Ostalo je povijest.

Kako bi se i ovaj automobil pokazao u svom najboljem svjetlu, predstavljena je hrpetina različitih opcija.
Primarno su te opcije podrazumijevale motor i stavke opreme koju je bilo moguće ugraditi u BX, a onda je na red stigla i karoserija. Doduše, kako je BX ipak bio napredniji automobil u sklopu kojeg nije bilo baš pretjerano puno manevarskog prostora za igrarije s karoserijskim izvedbama, tako su u Citroënu osmislili tek dvije varijacije na temu: onu klasičnu „fastback“ limuzinu i onu karavansku pod nazivom „break“.

Obje je potpisao legendarni Marcello Gandini i to je definitivno išlo u prilog poprilično čudnovatom dizajnu i pristupu ovog automobila unutar konkurencije. Ali su u Citroënu bili svjesni kako su ograničavanjem u smislu karoserijskih izvedbi odbili dio kupaca iz salona.
I zato je za BX osmišljen trkaći program koji je u ciljniku imao mlađu populaciju kupaca koji bi se u salone dovukli prateći nastupe i osvajanje bodova unutar danas već legendarne i totalno poremećene „Grupe B“ svjetskog prvenstva u Rallyju.

Homologacijska pravila definirana od strane FISA-e nalagala su da Citroën proizvede 200 cestovnih verzija svog novopečenog trkača, pa su u Citroënu odmah prionuli poslu. Nakon prvih konceptnih verzija s bazom dobrim dijelom povučenom iz Peugeota 505, Citroën je 1984. predstavio gotov automobil spreman za utrke. I to u čak 20 primjeraka koji su trebali stvoriti jedan tvornički tim i još nekoliko privatnih timova koji bi se u Rallyju natjecali s modelom BX.
Odnosno s njegovom trkaćom verzijom pod nazivom BX 4TC.
Ubrzo nakon prezentiranja „Evolution“ primjeraka na stazama, Citroën je pokrenuo i početak proizvodnje cestovnih primjeraka koji su ubrzo počeli stizati u salone i u ruke zaljubljenika u Citroënov lik i djelo.
I taman kada se sve činilo bajkovitim i u teoriji djelovalo je kao da je oduđeno na uspjeh, u cijelu se priču umiješala realnost i Citroën BX 4TC ispao je poput crne ovce.

Naime, od planiranih 200 primjeraka tijekom tek sporadičnih i poprilično beuzpješnih nastupa ovog automobila na relijima, Citroën je uspio proizvesti tek 105 primjeraka cestovne verzije homologiranog trkača.
Samim time je odluka FISA-e o diskvalifikaciji tog proizvođača i modela itekako visila nad BX-om. Ali baš da i nije bilo tako, Citroën je tih dana pod svjetlima reflektora zorno prikazao sve bolesti i sindrome koji su od epskog spjeva napravili tragediju. Jer loša elektronika, kvarljiva mehanika i motor koji svojom snagom jednostavno nije mogao parirati konkurentima od ovog su automobili pretjerano skup i poprilično besmislen projekt.
Od početka 1986. godine tijekom koje su u Citroënu planirali do kraja razviti ovaj automobil, BX 4TC bilježi ukupno 3 nastupa na relijima. Najbolji plasman za BX 4TC bio je u Švedskoj, gdje je ovaj automobil uspio stiči do 6. mjesta u ukupnom poretku. A onda se sprdnja na račun ovog automobila uskoro pretvorila u tugu zbog gubitka nekolicine stvarno posebnih vozača iz „Grupe B“.
Zato se ubrzo nakon inauguralnog nastupa za BX 4TC oko „Grupe B“ kao i cijele ere Rally-natjecanja jednostavno podvukla crta i taj je svijet utrkivanja krenuo prema nekim civiliziranijim vremenima.

Prodaja cestovnih primjeraka za Citroën BX 4TC također je bila loša, jer je prodano tek osamdesetak od ukupno 105 proizvedenih primjeraka. I svi su redom patili od raznoraznih problema koji su uz (i dalje te u najmanju ruku) čudnovati dizajn češće odbijali kupce iz salona, nego što su ih privlačili u njih.
Zato je Citroën naveliko gubio novac i došlo je do ideje s kojom se nastupi na utrkama za ovaj automobil naprasno prekidaju – baš kao i proizvodnja cestovnih primjeraka.
Doduše, na papiru BX 4TC za ono vrijeme nije zvučao loše, jer N9TE motor s potpisom tvrtke Simca uz svojih je 2,15 litara zapremine raspolagao s nekih 200 konja. A to je pak u teoriji bilo sasvim dovoljno za poprilično zanimljive performanse na cesti.
No s obzirom na to da je BX 4TC imao sto i jednu „dječju bolest“, kratak hod ovjesa i da su se diferencijali međusobno svađali, performanse su na kraju ispale daleko od bilo kakvog nazivno zanimljivog nivoa.
Uglavnom, Citroën BX 4TC u duši možda i jest bio trkač, ali realnost je pokazivala kudikamo drugačiju sliku.

Kada je ideja oko micanja ovog automobila iz svijeta utrkivanja od teorije i sastanaka prešla u praksu, Citroën je odlučio otkupiti sve prodane primjerke modela BX 4TC.
Ali srećom se nisu baš svi vlasnici dali nagovoriti na takvog što. I zato u današnje vrijeme ovaj automobil ima status relikvije. Ali raritetne relikvije.
Jer pretpostavka da se u današnje vrijeme u rukama privatnih kolekcionara nalazi nekih 30-ak posto prodanih primjeraka i dalje vrijedi. Stoga je u današnje vrijeme riječ o automobilu koji je usprkos svom statusu „crne ovce“ uspio prijeći u domenu poželjnih homologiranih trkača s početka 20. stoljeća.

S vremenom se u kuloarima svijeta automobila pričalo kako je s ovećeg broja vraćenih primjeraka modela BX 4TC skinuta sva sila dijelova koji su ih definirali kao trkaće automobile. A tu i tamo se u sklopu tih istih kuloara svako malo pojavljivala i priča o masovnom uništenju primjeraka ovog automobila.
To je djelovalo kao da se Citroën svim silama želi riješiti tog dijela povijesti, ali ništa od tih nakana nije urodilo plodom, jer se i dalje svako malo neki od rijetkih primjeraka pojavi na nekoj aukciji.
Doduše, cijene za BX 4TC na tim aukcijama ne stoje ni blizu nekim drugim Rally-automobilima i homologacijskim specijalima iz tih vremena, ali taj dio priče ionako nije pretjerano bitan.
Ono što pak jest, svodi se na činjenicu da BX 4TC usprkos svim negativnostima i lošim stranama i dalje postoji. I svojim postojanjem s jedne strane pokazuje da u svijetu automobila i utrkivanja nije dobra baš svaka ideja. Ali i da je od jednog (za to vrijeme) naprednog obiteljskog automobila itekako moguće sastaviti punokrvni trkaći automobil koji usprkos svojim nedostacima skoro 4 desetljeća nakon inicijalnog pojavljivanja na svijetu oko sebe skuplja zaljubljenike i poklonike.
I to ga zapravo čini jednim od najluđih homologacijskih specijala svih vremena.
