Najluđi homologacijski specijali svih vremena: Chevrolet Camaro ZL-1
Garancija na automobil u pravilu nije ništa revolucionarno. Ali kada se jedan homologacijski specijal provuče kroz rupe u zakonima i regulativama te na tržište stigne s garantnim rokom koji pokriva 5 godina i 50,000 milja, onda je to definitivno vrijedno spomena.
Pogotovo kada se u cijeloj priči spomene i 1969. godina, kada je ovaj automobil proizveden.
Naziv „Pony Car“ ni približno nije Chevroletova izmišljotina, već nešto što se veže uz Ford Mustang.
Jer je upravo taj „automobil za tajnice“ praktički stvorio tu kategoriju američkih automobila sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Tih se dana General Motors zajedno s Chevroletom i dalje kupao u moru uspjeha s kojim je Corvette kao sveamerički sportski automobil vladala tržištem. Ali kada je Ford odlučio stvoriti i u prodaju pustiti Mustang, odjednom je u generalštabu te ogromne korporacije i dotične divizije nastao kaos.
Već od same premijere se Mustang prodavao nevjerojatnom brzinom i od Forda praktički preko noći učinio najjačeg proizvođača automobila u Americi. A kako i ne bi, kada je Mustang od prve sekunde djelovao posebno i poželjno.
Uglavnom, kako bi se i general Motors dokopao tog dijela tržišnog kolača, Chevrolet je dobio zadatak proizvesti ubojicu Mustanga.
I tako je nastao Chevrolet Camaro.
Kada je Mustang etablirao svoj status na tržištu, naravno da je Ford (zajedno sa Shelbyjem) pokrenuo i priču oko utrkivanja. Ubrzo je Mustang svoju ulogu u tom svijetu oktana i brzine uhvatio vrlo čvrsto.
Camaro se za to vrijeme borio s tržištem na kojem je Mustang preuzeo kontrolu unutar novonastalog „Pony Car“ segmenta i Chevrolet je svim silama svijetu pokušao objasniti da Mustang nije jedini izbor. Takvoj su se misli priklanjali tek rijetki. Ali i to je bilo dovoljno da se među njima nađe čovjek pod imenom Fred Gibb koji je kao prodavač Chevroletovih automobila i strastveni trkač na „Drag Race“ utrkama tih godina u Camaru vidio Lapsit Exillis, odnosno Sveti gral po naški.
S vremenom je gospodin Gibb odlučio nagovoriti glavešine u Chevroletu da se prime posla i Camaro pošalju tamo gdje mu je i mjesto – na utrkama i Mustangu za vratom. A onda je cijela ta ideja prerasla u misiju i borbu za status koji bi Camaro prebacio iznad Mustanga.
U početku sama ideja baš i nije bila glasno odobravana od strane General Motorsa, pa je i Chevrolet kao divizija te svemoguće korporacije cijelu priču vidio kao nešto nedovoljno ozbiljno i bitno. Ali onda je striček Fred obrlatio g. Vincea Pigginsa koji je tih dana u Chevroletu djelovao kao direktor proizvodnje, pa je ubrzo nakon te serije razgovora stvoren Camaro s nešto jačim diferencijalom i mjenjačkim sklopom skraćenih omjera.
Dotični se Camaro bez puno najave pojavio na jednoj od Drag-utrka i naravno da je tamošnjoj konkurenciji bez puno problema uzeo mjeru.
A onda su se u Chevroletu odlučili spojiti ovaj pobjednički dvojac i stvoriti poseban odjel unutar Chevroleta.
Dotični se odjel nazivao C.O.P.O. I to će nekima zazvučati poznato, a nekima baš i ne. No s obzirom na to da ovaj odjel u Chevroletu djeluje i dan-danas, nekako vrijedi malčice otići u detalje oko ovog Chevroletovog dijela.
Naime, C.O.P.O. kao skraćenica poprilično kastriranog naziva „Central Office Production Order“ u Chevroletu služi kao specijalna divizija u sklopu koje nastaju i reguliraju se brojke vezane uz posebne Chevroletove modele posvećene performansama i utrkivanju. Pa kako je g. Gibb samoinicijativno pokrenuo priču oko posebnog i prema performansama usmjerenog Camara, tako je C.O.P.O. zajedno s g. Pigginsom odradio posao oko osnaživanja i usmjeravanja Camara prema svijetu utrkivanja na stazi.
Dotični je projekt dobio oznaku ZL-1 i u svojoj je srži podrazumijevao veći aluminijski blok s ukupno 7 litara zapremine. Ta je povećana zapremina motora podrazumijevala i nekih 430 konjskih snaga u kombinaciji s 610 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz), pa je Camaro ZL-1 odjednom postao svjetskom velesilom i nametnuo se kao jedan od najjačih američkih automobila na tržištu.
Što se General Motorsa i Chevroleta ticalo, naravno da su oko stvaranja ovog automobila postojali uvjeti. To nije ništa čudno, jer je korporativni svijet tih dana jednostavno funkcionirao na takav način. Stoga su se u Chevroletu odlučili proizvesti 50 primjeraka Camara ZL-1 i odvesti ih direktno u prodajni salon g. Gibba te na svaki od njih dati garanciju od 5 godina i 50,000 milja koju je g. Gibb morao osobno potpisati.
Izuzev tog pomalo rastegnutog garantnog roka, inicijalno taj potez i nije predstavljao neku posebnu problematiku, ali s obzirom na Mustangovu dominaciju na tržištu i poprilično jadne početke za Camaro, cijela je priča oko prodaje tih 50 primjeraka najjačeg Camara ubrzo postala pravom noćnom morom. Jer Chevroletovi tradicionalistički nastrojeni kupci nisu htjeli još jedan sportski automobil ove marke. Pogotovo ne jedan koji bi im ispred vrata stigao s nazivnih 430 konjskih snaga i paketom opcija koji je striktno podređen performansama i natjeravanju.
Ali s vremenom je ipak prodano svih 50 primjeraka i u današnje vrijeme postoje mnogi entuzijasti prema marki i modelu koji bi rado da je Chevrolet proizveo koji primjerak viška.
Kako je inicijalno planirano i najavljivano, tako se ovaj „homologirani“ Camaro s garancijom ubrzo nakon posjeta C.O.P.O. teretani našao na stazi i Mustangu za vratom.
U početku na stazi nije bilo lako kvalitetno zaprijetiti Mustangu, jer su i Ford i Shelby ispali jačim i usmjerenijim igračima na polju utrkivanja nego što je to bila ekipa iz Chevroleta. Ali s vremenom je Camaro ZL-1 zajedno sa svojim „Can-Am“ motorom ipak kvalitetno zaprijetio Fordu i svijet utrkivanja u SAD-u odnio u neka nova vremena.
Dobrim je dijelom za to bio zaslužan gore spomenuti C.O.P.O. odjel i gospodin Fred Gibb, ali i sva sila inženjera koji su pod budnim okom g. Pigginsa stvarali najopakiji Camaro koji je svijet ikada imao prilike vidjeti.
Vrijedi spomenuti i da je gore navedenih 430 konja ispalo tek okosnicom i nečime što su u Chevroletu onako otprilike predviđali za ovaj kompletno aluminijski V8-motor. Jer u stvarnosti je Camaro ZL-1 na stražnje kotače isporučivao preko 500 konja i time je u mnogočemu pretekao čak i slavnu i nedodirljivu Corvette koja se tih dana svijetu predstavljala u obliku svoje treće i prema mnogima najpoželjnije generacije. A to se nije smjelo ni pod razno.
I zato je ZL-1 ubrzo nakon svojeg predstavljanja svijetu jednostavno ugasio.
Zbog svog nastanka i životnog puta Chevrolet Camaro ZL-1 zapravo nije klasični homologacijski specijal oko čijeg su nastanka kumovale asocijacije i udruge. Ali to u pravilu i nije toliko bitno, jer je zbog korporativne politike i pravila svejedno osmišljena neka interna vrsta homologacije zbog koje se ovaj automobil 1969. godine uspio pojaviti na cesti i na stazi.
U Chevroletu tih dana nisu imali pojma da su tim potezom zapravo stvorili ikonu s kojom će se generacije zaljubljenika u Camaro koristiti i kititi i dan-danas.
Isto tako u Chevroletu tih dana nisu mogli niti sanjati da će upravo ZL-1 kao najsnažnija i najraritetnija verzija Camara na aukcijama dolaziti uz cijene od milijun Dolara.
Ali to je već sasvim druga priča…
