Najluđi automobili svih vremena: Nissan Cube
Nissan je tijekom godina i godina postojanja na tržište ponudio stvarno sve i svašta. Od “pametnih” stolica do nekih stvarno iznimnih automobila koje svijet i dan-danas obožava. Ali model koji se bez problema svrstava tamo gdje se nalaze i ostali “najluđi automobili svih vremena” nema milijun konja, niti trkaći pedigre. Nije GT-R ili neki Z s brojkom u nastavku.
Dapače, radi se o suštoj suprotnosti koja u svojoj srži pretjeruje tek sa svojom praktičnosti i asimetričnim dizajnerskim izričajem koji mnogi nisu shvatili kako treba.
U današnje vrijeme je Nissan Qashqai savršeno normalno vidjeti na cesti. S druge pak strane Nissan Juke ima itekako veliku bazu onih koji smatraju da je ta odurna nakupina plastike dizajnerski lijepa i zanimljiva. No sve je to više stvar marketinga, često visoke cijene i njoj nerijetko obrnuto proporcionalne kvalitete, nego što je stvar dizajna.
Možda se nećete složiti, ali ako je riječ o dizajnerskom izričaju koji istovremeno donosi moderan pristup u kombinaciji s nevjerojatnim ergonomskim obilježjima i „najbolju vidljivost“ (kako kaže ekipa iz Nissana), onda je Nissan Cube 3. generacije definitivno jedan od upravo takvih automobila.
I da stvar bude bolja, na tom je tronu poprilično usamljen. Jer Cube nije automobil koji je lako shvatiti. Pogotovo ako stvari gledamo iz vlastitih cipela, tj. s Balkana koji je od “zemlje izlazećeg sunca” udaljen i više nego se ponekad čini. Jer na Balkanu se i dan-danas poimanje automobila svodi na Volkswagen Golf, dok je u Japanu oko takvih ideja ipak kudikamo drugačija priča.
Kao automobil, ovaj maleni i čudnovati Nissan nema baš nekog pretjeranog smisla. Jer slabašan motor i pomalo smiješna karoserija sa svojim asimetričnim dijelovima itekako polarizira javnost. Stoga je zapravo riječ o automobilu koji je mnogima ružan iako to zapravo nije. Barem ne poput Honde Element, Subarua Tribece ili pak Nissanovog ultimativnog dizajnerskog užasa pod nazivom Murano CrossCabriolet. Tj. automobila s kojim u usporedbi čak i Juke izgleda normalno i poželjno. Stoga Cube kao Nissanov maleni gradski automobil nije moguće opisati ružnim, već eventualno posebnim ili ekscentričnim.
Uostalom, zamislite Adelle na kotačima i to bi otprilike bilo to…
Ako se nas ovdje pita, Nissan Cube jednostavno je čudan automobil. I kao japanski automobil zapravo djeluje poput nekog čudnovatog Pokemona koji je umjesto u kugli završio na cesti. Atipičan je u svakom pogledu i uz malo mašte može poslužiti kao primjer kako ne pristupati dizajnu jednog malenog automobila.
Ali s druge strane je s tim svojim asimetričnim pristupom i svojom količinom praktičnosti ipak riječ o jednom od „onih“ automobila koji itekako imaju smisla voljeli ih ili ne. Neslužbeni izvori govore o tome kako je Nissan kao osnovnu ideju za Cube treće generacije našao u izgledu “Bulldoga s naočalama”. A s obzirom na to koliko Japanci mogu i znaju biti čudni, nekako smo skloni vjerovati toj niti postojanja za ovaj model. Jer s prednje strane ovaj automobil doista izgleda poput neke smiješne četveronožne životinjice.
Što se motorizacije i svega ostalog u smislu vožnje tiče, stvarno nema potrebe navoditi bilo kakve brojke. Jer Nissan Cube ni u jednoj rečenici opisa unutar brošure ne navodi bilo kakve performanse, niti išta tome sličnog. Zato oko brojki u kontekstu ovog japanskog Bulldoga ne bi trebalo lomiti koplja, već se jednostavno potrebno u totalu prebaciti na njegov stilski izričaj koji (vjerovali ili ne) itekako postoji.
Ekstremniji dizajn u Nissanu je svako malo isprobavan. I to nije pretpostavka, već jedno potvrđeno i činjenično stanje.
Ali sve su to bile dizajnerske eskapade u obliku konceptnih automobila koji nikada nisu vidjeli cestu, niti izašli iz svoje razradno-konceptne faze.
Stoga Nissan Cube ostaje modelom koji je preskočio sve prepreke i iz svoje konceptne faze zakoračio tamo gdje još niti jedan automobil nalik Pokemonu nije bio.
I kao takav u Japanu možda i ne predstavlja najluđi automobil koji je Nissan ikada predstavio na tržište. Ali na Balkanu je priča ipak nešto drugačija…
